Ovdje je sve točno onako kako je ostavio Ivica Račan. Ovo su njegove knjige. I boce pića kojima je posluživao goste su ostale iza njega, čaše. Nitko ih nakon njega nije taknuo, govorio je Zoran Milanović dok je otvarao vrata ormara u sobi predsjednika SDP-a na Iblerovu trgu i dopustio da zavirimo u unutrašnjost jednostavnog uredskog namještaja na čijim policama počivaju debeloukoričeni naslovi, a iza vrata ormara krije se nekoliko napola ispražnjenih boca “žestokog” te čaše na kojima se već uhvatila patina od stajanja.
Zašto se to ne dira, pitamo.
“To nije praznovjerje. Prije poštovanje i svijest o tome da smo svi prolazni”, odgovorio je Milanović sjedajući na čelno mjesto stola za sastanke. U gotovo dvosatnom razgovoru izlagao je svoju viziju SDP-a, socijaldemokracije, rezultata koje je stranka postigla pod njegovim osmogodišnjim vodstvom te unutarstranačkim izborima na kojima će tražiti povjerenje za još jedan mandat.
Čeka ga žestoka borba za očuvanje čelnog mjesta u SDP-u, no o protukandidatu Zlatku Komadini govori vrlo pažljivo i jako malo. Bira riječi i o stranačkim kolegama Rajku Ostojiću, Davoru Bernardiću i drugima koji podržavaju Komadinu. U intervjuu koji je dao u zadnjim danima u Vladi Milanović se osvrnuo na svoj mandat i prokomentirao najave prvih poteza svog nasljednika u Banskim dvorima, Tihomira Oreškovića.
Kažete da se Zlatko Komadina kao predsjednik SDP-a ne bi znao nositi s današnjim HDZ-om. Zašto?
- Rekao sam da mislim i da vjerujem da sam i dalje najbolje rješenje za predsjednika SDP-a i lidera ljevice. Druge osobe nisam spominjao. I neću.
Zar to nije bio smisao izjave da jedino vi sa svojom energijom možete parirati ovakvom HDZ-u koji nazivate elementarnom nepogodom?
- Govorio sam samo o sebi.
U redu. Što mislite o protukandidatu za predsjednika SDP-a?
- Ne mogu u kampanji ništa negativno govoriti o svojim suparnicima i onima koji ih podupiru. To je moje realno ograničenje kao predsjednika SDP-a. Moram čuvati visoki rejting SDP-a. Jedino što mogu reći o Komadini je da poštujem njegove rezultate u županiji. To je vjerojatno jedina županija u kojoj je moguće da SDP-ov župan 2013. dobije gotovo 30 posto manje glasova nego na izborima 2009. i da svejedno ostane župan. Radimo i djelujemo u potpuno različitim okolnostima i izloženi smo neusporedivim razinama pritiska.
Komadina je već iznio dio svog programa. Najavljuje demokratizaciju, decentralizaciju, sudjelovanje članstva u odlučivanju. Kakav je vaš?
- Duboka demokratizacija SDP-a dogodila se u vrijeme moga mandata na čelu SDP-a, i to neviđena u ovom dijelu Europe. ‘Jedan član, jedan glas’ moj je projekt i program proveden u SDP-u. Drago mi je da mi se u tome sada priključuju i oni koji su prije osam godina bili protiv toga i da u tome sada vide snagu SDP-a. Moj program je jaki SDP za još jaču Hrvatsku. Mijenjanjem SDP-a mijenjamo Hrvatsku, a to smo u ove četiri godine jasno pokazali. Ovo je najbolja Vlada do sada. Tu sam i spreman sam služiti i dalje. Želim dalje jačati stranku i okupljati i SDP i modernu hrvatsku ljevicu.
Što je za vas okupljanje?
- U SDP-u nikada nije bilo razdvajanja, no kad govorim o okupljanju, mislim na ono što se dogodilo u zadnjih godinu dana u samom SDP-u, kao i na hrvatskoj ljevici i lijevom centru. Ono što smo prošli kroz to vrijeme, posebno u kampanji, do sada je neviđeno. To je bila pozitivna energija, koja nije bila usmjerena ni protiv koga u stranci, nego samo protiv političkog protivnika za kojeg smo tvrdili, a tvrdimo i dalje, da je opasan po Hrvatsku i da je zloćudan. To je bila osnova okupljanja SDP-a.
A što treba mijenjati u SDP-u?
- SDP se stalno mijenja i stalno postaje sve otvoreniji. Stranci stalno raste utjecaj u Hrvatskoj. Sve sam rekao u prethodnom odgovoru. Usporedimo 2007., kada je stranka bila jaka, 2010. i 2011., kada je bila nevjerojatno jaka, i danas, kada je vrlo, vrlo jaka. To je bilanca mojih osam godina u stranci koju bih mogao dati na razmatranje svakom dioničkom društvu ili svakoj zakladi i dobio bih pozitivnu ocjenu. Neke su riječi ključne u ovoj kampanji i kad ih izgovaram, pitam se ima li nekoga tko nudi više - a to su rezultati u Vladi i u stranci: energija, znanje, iskustvo, kao i sposobnost da se u stranci, u Vladi i u lijevoj koaliciji okupe partneri koji će uvjerljivo dobiti izbore, držati se četiri godine zajedno i onda u kampanji ići po novi mandat koji je, nažalost, privremeno osujećen. Dakle, bitni su i rezultati, i energija, i znanje, i iskustvo. Vidim da će me u budućnosti u SDP-u zamijeniti netko tko će prije svega biti od mene mlađi po idejama, a onda nužno i po godinama.
Ne gledaju svi u SDP-u na rezultate vašim očima. Neki vide pet uzastopno izgubljenih izbora i vlast u svega dva veća grada u Hrvatskoj.
- Ne mogu svi gledati istim očima, uvijek je tu puno osobnih razloga kod jednog broja ljudi. Naravno da je u ovoj borbi najteže biti na vrhu. Često si osamljen. Možda sam ja manje od drugih, ali to je križ svakog pravog lidera. Naravno da je svaka pobjeda stranke zasluga nekog trećeg, a svaki neuspjeh, pa i onaj u najmanjoj općini, moj. Lako je tako voditi kampanju.
Dugo se govori tome da je SDP izgubio socijaldemokraciju, a njen politički sadržaj se traži i preispituje i drugdje u Europi. Kakvu socijaldemokraciju vi nudite?
- SDP je danas u srednjoistočnoj Europi jedina velika, jaka socijaldemokratska stranka s jakim izbornim rezultatom. To je loše za Europu, ali dobro za Hrvatsku. Čuvamo i nadograđujemo tradiciju hrvatske socijaldemokracije koja seže u daleku 1894. Osim nas i ‘Smera’ u Slovačkoj, koji je ipak više populistički pokret iako je nominalno u socijaldemokratskoj grupaciji, nitko nije jak. SDP je svjetionik, zastava i planina socijaldemokracije. Hrvatska je na ovim izborima pokazala da ima snažnu europsku progresivnu i slobodarsku notu, socijaldemokratsku Vladu koja se borila za slobode ljudi, za prava malog čovjeka, protiv velikih korporacija i krupnog kapitala. To smo pokazivali iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu, a naročito u zadnjoj godini mandata. Po tome nam nitko nije ni blizu. Čak ni u stranci u ove četiri godine nismo imali programsko-ideoloških razmimoilaženja, osim u jednom čudnom trenutku kada je dvoje ljudi na širem sastanku Kluba zastupnika reklo da je u Hrvatskoj jedino pismo latinica i da nije jasno zašto inzistiramo na primjeni Zakona o jeziku i pismu nacionalnih manjina. Nakon što je netko iz Predsjedništva toj dvojici pročitao par rečenica iz hrvatskog Ustava, obojica su napustila prostoriju.
Rektor zagrebačkog Sveučilišta Damir Boras predlaže da se ćirilica uvede kao obavezni predmet u škole. Slažete li se s njim?
- Njegov otac je bio jedan od mojih najdražih profesora na Pravnom fakultetu. Predavao nam je rimsko pravo. Mogu samo reći, kakav otac, takav sin. Razumije što je Hrvatska i što znači biti Hrvat bez obzira na to što je starokatolik, a ne rimokatolik.
Tijekom mandata, a posebno u kampanji, naglašavali ste hrvatstvo. I prvo premijersko putovanje bio je posjet BiH Hrvatima. Je li to donijelo kakvu političku korist?
- I bosanski i hercegovački Hrvati jako dobro znaju što smo napravili za njih, a još više što smo htjeli napraviti. Ta vibra je postojala cijelo vrijeme, bez obzira na to tko za koga glasa. Hrvati u BiH su u kompliciranom položaju. To sam godinama osjećao, a i oni su bili svjesni da razumijem njihov položaj. Privremeno se kao premijer rastajem s tim prijateljima. Oni znaju da sam prvi došao kada je Mostar gorio. Nažalost, HDZ-ovcima se fućka za Hrvate u BiH. Da nije tako, ne bi im rashodovani Ivan Šuker bio na listi za dijasporu.
Zašto niste izašli sa svojom listom u dijaspori?
- Nikada nismo išli na te izbore. To je politika i stav stranke još iz vremena Ivice Račana.
Vratimo se na izbore u SDP-u. Puno je kritika na vaš način vođenja stranke i odlučivanja. SDP-ovci vas optužuju za autokratsko vođenje stranke. Hoće li nakon ovih izbora biti promjena?
- Odlučivanje u stranci je demokratsko i najčešće tajnim glasanjem. Ali neću dalje o tome. Mislim da je velikoj većini ljudi SDP-a sve jasno. Potpuno je jasno da je nekim interesnim skupinama, koje stoje iza pojedinih medija, vitalno važno da prestanem biti predsjednik SDP-a i lider hrvatske ljevice jer bi to HDZ-u pružalo komforniju poziciju. Najopasniji sam protivnik ovakvog HDZ-a i jedne incestuozno klijentelističko-koruptivne Hrvatske koja je vrlo jaka i na čijem smo rušenju i razmontiranju počeli raditi i došli dosta daleko. Nisam njihov prijatelji i nikada neću biti. ‘Ili mi, ili oni’ se odnosi na njih, a nikada na SDP. Otkad sam predsjednik stranke, ne pamtim, osim nakon izbacivanja Bandića, da je i jedna organizacija cjelovito raspuštena na način da su svi članovi izbrisani i da je ‘povjerenik’ naknadno odlučivao tko može, a tko ne može biti član stranke. To se za mog mandata nije događalo. Ranije jako često. Naglašavam da govorim o raspuštanju cijelih organizacija, a ne rukovodstava, riječ je o stotinama i stotinama članova. Ne sjećam se da je tada itko od ljudi koji se danas javljaju imao prigovora. Nikada nije bilo više slobode, nikada više prava na kritiku, pa i nekažnjenu klevetu. Ali postoje granice.
SDP-ovci, kako se može čuti, ipak žele više demokracije u svojoj stranci. Biste li, poput Komadine, izbor po principu ‘jedan član, jedan glas’ proširili i na ostala stranačka tijela?
- Prema mjerljivim parametrima, pod mojim vodstvom je SDP postao najdemokratičnija politička stranka uopće u srednjoj i istočnoj Europi. Ne vidim ni jednu koja ima naprednije i kompleksnije sustave odlučivanja. To pokazuje našu snagu i otpornost na izazove. Samo onaj tko je se u stanju mijenjati može i napredovati. Imam i ja jako puno ideja za tematsku konvenciju. Samo jedna od njih je, a to sam prije godinu dana najavio na Glavnom odboru, a i mediji su to tada široko prenijeli, da predsjednik SDP-a ubuduće ne bude zadnji koji liste za Sabor predlaže Glavnom odboru. To je činjenica na koju se sada pokušavaju nalijepiti oni koji su tada - šutjeli. Jedino se treba dogovoriti o modelu kojim bi se izbjeglo da se stranački predizbori, neposredno pred parlamentarne izbore, ne pretvore u unutarstranački obračun. Eto, i to sam rekao i najavio puno prije nego što se itko toga dosjetio, da bih dograđivao, nešto sam osmislio i proveo zajedno s timom ljudi. Ali drago mi je da sad svi mislimo isto.
Najavljujete, dakle, da ćete se odreći jednog od glavnih instrumenata kojima predsjednik utječe na stranku i stranačko kadroviranje?
- Ne, najavio sam to prije godinu dana, a i vaša je novinska redakcija to prenijela. S tim da moram naglasiti da nemam nikakav utjecaj na to kako će izgledati lista za županiju, grad ili općinu u Rijeci, Splitu ili kojem trećem mjestu. Mogu utjecati samo autoritetom koji sam gradio godinama, ali ne i formalno. Probali smo to u Zagrebu u nadi da imamo kandidata koji se može suprotstaviti klijentelističkoj hobotnici. Nažalost, nije uspjelo.
Što je problem SDP-a u Zagrebu? Otkad je Milan Bandić izbačen iz stranke, SDP šepa.
- Rezultati za Gradsku skupštinu 2013. bili su, nažalost, najlošiji u ovome stoljeću. Želim da se SDP za godinu i pol vrati, da pobijedi i ima gradonačelnika ili gradonačelnicu. Vidio sam i vidim Davora Bernardića u toj ulozi, ali sam mu prije manje od mjesec dana na sastanku kod mene u uredu u Vladi rekao da od njega očekujem da već sljedeće jutro hobotnicu koju spominjem i napadne, i to programom, da kaže da će SDP u Zagrebu provesti financijsku lustraciju i da će radikalno smanjiti prirez - koji je najobičniji harač i jednoj skupini ljudi služi da radi u svom, a ne u interesu Zagrepčana. To je poruka i ne bi trebao biti moj posao da je ja prenosim, ali ispada da jeste. SDP Zagreba se mora vratiti na vlast, ali s jakim kandidatom. Davor Bernardić je odlučio baviti se unutarstranačkom kampanjom, što je potpuno legitimno. Ali zato šaljem poruku SDP-ovkama i SDP-ovcima Zagreba, kao i svim građanima moga grada, što vidim kao ispravan put za Zagreb. Nadalje, u Zagrebu sam svaki put kada bih se u nekom svojstvu pojavio kao izborni kandidat prolazio odlično. Pa tako i na ovim zadnjim parlamentarnim izborima. Naravno, kao predsjednik SDP-a ne mogu biti kandidat za gradonačelnika Zagreba jer je predsjednik SDP-a kandidat za premijera. Samo tako može i smije razmišljati najbolja stranka u Hrvatskoj. Sve drugo je slabost i nesigurnost koju birači osjete pri prvom pogledu.
Hoće li zagrebački SDP presuditi na unutarstranačkim izborima ili će to biti riječka organizacija, odnosno Vojko Obersnel?
- Neće odlučiti ni jedna organizacija, nego ‘jedan član - jedan glas’, sve SDP-ovke i SDP-ovci. Odlučit će ta moja ideja i moje političko dijete, ujedno i moja sudbina. Odlučit će Vela Luka, Supetar, Hvar, Zabok i Rijeka, Kostrena i Crikvenica, Konavle i Umag, Vukovar i Čakovec.
Kakav je plan za Zagreb i zagrebački SDP ako budete ponovo izabrani za predsjednika stranke?
- Time se nisam niti namjeravam baviti u organizacijskom smislu. To je odgovornost zagrebačkih članica i članova koji su izabrali svoje vodstvo i koji su ga i 2013. na gradskom odboru potvrdili.
Tada ste, de facto, Rajka Ostojića koji je bio ministar zdravlja gurnuli u borbu protiv Bernardića, a sada su se udružili protiv vas aktivno podupirući kampanju Borisa Komadine.
- Rajko Ostojić je bio jako zainteresiran za mjesto gradonačelničkog kandidata. Listu za Skupštinu sastavljali su potpuno sami. Njihovo pravo, ali očito sam ja odgovoran za tužan rezultat na izborima za Skupštinu grada Zagreba. Tu temu smo intenzivno prožvakali na skupovima članstva zagrebačke organizacije tijekom 2014. na kojima sam izravno komunicirao s gotovo tisuću ljudi. Nema nikakvog smisla da se na to opet vraćamo. I Bernardić i ja vidjeli smo tada što ljudi o tome misle.
Tvrdite da je SDP svjetionik socijaldemokracije u istočnoj Europi. No, koga konkretno zastupa u Hrvatskoj? Je li to radništvo, srednji sloj, socijala? Sjetimo se da je vaša Vlada jako teško komunicirala sa sindikatima, a vi kao premijer nikako.
- Zastupamo ljude koji žive od svoga rada, koji nisu rentijeri, koji rade, bore se, školuju i unapređuju cijeli svoj život, ljude koji se bore za poštenu plaću i pošten rad. To su svi oni koji su na izborima podržali nas i naše partnere. Dakle, relativna većina hrvatskih ljudi koji su odlučili izaći na izbore. A kad je o sindikatima riječ, s njima jesam osobno razgovarao, ali nisam mogao puno više pregovarati. Pregovarali su za to nadležni ministri, i to pretežno sa sindikatima zaposlenih u javnom sektoru, dakle s predstavnicima ljudi koji imaju prilično siguran status, plaću i radno mjesto. Smeta mi, a kao političar to ne mogu sam promijeniti, što sindikati u privatnom sektoru, koji je dominantan poslodavac, gotovo ne postoje. A to nije odgovornost i posljedica Vlade ili bilo koje političke stranke, nego malodušja s jedne strane, te osjećaja snage i sile privatnog kapitala. Njega treba više privesti društvenoj svrsi i društvenoj odgovornosti.
Zadnji izbori su pokazali veliko nepovjerenje prema etabliranim strankama, posebno prema SDP-u. Izlazne ankete svjedoče da je 30 posto birača Mosta na prethodnim izborima glasalo za Kukuriku koaliciju. Govorite o velikoj snazi SDP-a, a ovaj podatak suprotno - o padu. Što vam to govori?
- Da je Most trebao sklopiti koaliciju s Hrvatska raste jer su SDP i njegovi partneri ionako dobili veliku podršku. To su glasači koji su očekivali više. A kad je o postocima riječ, opet je koalicija kojoj sam na čelu dobila više glasova. Ne kao na prošlim izborima, ali svejedno jako puno. Samo su ovoga puta glasovi razočaranih ili onih koji su prosvjedovali, stjecajem okolnosti, odnosno pukim slučajem, u predizbornom finišu završili u jednoj košari, a ne u njih pet do šest. Je li to dobro i korisno za Hrvatsku već imamo priliku vidjeti. A kao pojedinac sam dobio najveći broj preferencijskih glasova u Hrvatskoj, što gotovo nikada ne ističem. Moji najbliži suradnici iz Vlade dobili su značajan broj preferencijskih glasova, što također govori o povjerenju. Nitko ne bi dao glas Vladi koja je loše radila i navodno upropastila Hrvatsku. Kao čovjeku mi to puno znači, a posebno mi znače glasovi u mom Zagrebu.
Stranački oponenti tvrde da je donesen niz loših odluka zbog isključivosti i da niste osoba koja bi znala okupljati.
- Od 2009. s velikim uspjehom okupljam i hrvatsku ljevicu i SDP. Ovakva energija i zajedništvo nisu do sada viđeni u SDP-u. Oni koji sada kritiziraju 2003. su nakon, nažalost, uvjerljivog izbornog poraza bili manji od kućnog miša. Nitko nije imao nikakvih prigovora. Svi su kao mantru ponavljali rečenicu da je ‘stranka zapuštena’. Jeste li sada to čuli da je stranka zapuštena? Naravno da niste. SDP je danas moćna organizacija, okupljena oko ideja i prakse moderne europske ljevice i na oštroj kritici suprotstavljanja onima koji su nas četiri godine nazivali komunistima i drugim suludim atributima. Ali sve će to doći na svoje, i to brzo.
Postoje li neprijatelji u SDP-u?
- Ne postoje. Gromoglasan je i muk kritičara do unatrag mjesec dana. Nitko se nije mogao dosjetiti niti objasniti po čemu smo to na izborima prošli loše. Pregovarali smo o sastavljanju Vlade, a uvijek isti kritičari bili su pritajeni. To sve govori o rezultatima. A skup u zagrebačkom Domu sportova ući će u anale hrvatske politike, ali ne po destruktivnosti, nego po dobroj energiji. To se ne može režirati niti namjestiti. Okupilo se 6000 ljudi, a oni su i dalje tu. Takav SDP će se vrlo brzo ponovno čuti. Zapravo, on je već tu. A kad već govorimo o oponentima - morat će objasniti zašto su u nekim od teških trenutaka za SDP odbili biti kandidati na listi SDP-a iako su se na nju uvijek ranije gurali.
Motivacijski skup SDP-a u Domu sportova nije svima bio simpatičan, i to zbog euforije i mahanja hrvatskim zastavama, što je tipično za HDZ. No, unatoč iskazanom domoljublju i hrvatstvu, SDP i dalje dobiva epitete nenarodne stranke i komunjara.
- Moja Vlada je bila narodna vlada s velikim ‘N’. Hrvat sam kao i moji roditelji, prabake i pradjedovi. Najbučniji Hrvati su uobičajeno oni koji donedavno nisu znali tko su i što su, ni kojeg su porijekla, ili su cinkarili za Udbu.
Kažete da HDZ mora širiti koalicije, no i SDP ide tamo gdje ga nikad nije bilo. U ovoj kampanji ste hvalili Franju Tuđmana, a čak ste izrazili spremnost i da na svoju listu stavite Jadranku Kosor.
- Jadranka Kosor je bila predsjednica HDZ-a, ali je drugačiji profil političara, kritična prema današnjoj politici HDZ-a. A kad je o Tuđmanu riječ, podsjetit ću vas da smo Ante Kotromanović, Igor Dragovan i ja 2006. bili prvi koji smo još za života Ivice Račana položili vijence na Tuđmanov grob. Pogledajte što sam o njemu govorio 2006., 2007. i što govorim danas - uvijek isto.
Erik Fabijanić, inače Komadinin suradnik, kaže da razmišlja o pokretanju postupka protiv vas zbog kršenja stranačkog statuta jer ste, kaže, protivno odluci Glavnog odbora potpisali dokument o koaliciji s HDZ-om.
- Za mjesec dana ćemo imati postupak svih postupaka - stranačke izbore. Nema većeg postupka.
Radi se o vrlo ozbiljnoj optužbi.
- Mislim da je svima sve jasno.
Što ćete ako izgubite na izborima za predsjednika SDP-a?
- Ne odgovaram na hipotetska pitanja. Borac sam. Nema predaje, nema prevare.
O mandataru nove Vlade, Tihomiru Oreškoviću, govorite kao osobi koja neće ništa odlučivati niti će je se što pitati. Zašto ste sigurni u to?
- Zato što sam nesiguran za ovakvu Hrvatsku.
Budite određeniji. Što znači nesigurnost za Hrvatsku?
- Ne radi se tu uopće o Oreškoviću. O tome sam, uostalom, već sve rekao proteklih dana.
Zašto bi Božo Petrov bio bolji premijer od Tihomira Oreškovića?
- Zato što ima mrvicu demokratske legitimacije, poput Ivice Dačića u Srbiji.
Izjavljivali ste da nova Vlada neće biti stabilna. Zar nam iskustvo nije pokazalo da većina koja je formirala vlast od nje ne odustaje do kraja mandata.
- Iskustvo govori da Hrvatska ovako nešto nikada nije iskusila, ali bogme niti jedna druga europska država. To da se jedna organizacija formirala i politički artikulirala doslovce u tjednima prije izbora, da je dobila 13 posto glasova i da gotovo suvereno odlučuje o tome kako će izgledati hrvatska država. To je presedan u Europi. Nije neustavno, ali nije niti dobro. Pokreti poput ‘Cinque stelle’ Beppa Grilla u Italiji nešto su sasvim drugo.
Most se ni s njima ne može usporediti. Prije Živi zid.
- Zato i kažem da je to presedan. Živi zid je visoko ideologizirana i nepragmatična stranka. Potpuna suprotnost Mostu.
Ipak ste tijekom pregovora podilazili Mostu. Oni su nametali tempo i teme. Nudili su reforme prema čijem sadržaju su jedino mediji bili kritični i preispitivali ga.
- Prilazili smo im. Pregovore vidim kao proces u kojem se surađuje, a ne napada. U suprotnom to ne bi bili pregovori, nego rat. Mi smo vodili pregovore.
Kako su izgledali ti pregovori? Što se događalo na razgovoru sa zastupnicima Mosta kada su kamere ostale vani?
- Neobično. Kao što sam govorio, Most je nešto što nitko u Europi nije vidio na toj razini utjecaja. Kada su kocke pale kao što jesu, pa imate dva bloka koji su gotovo izjednačeni u podršci u parlamentu, odnosno jedan ima prednost, ali nedovoljnu, nema apsolutnu većinu, netko je osjetio da može tražiti što god poželi.
Je li postojala realna mogućnost da s predsjednikom HDZ-a Tomislavom Karamarkom dogovorite izlazak na nove izbore?
- Ne znam. Karamarko i njegovi suradnici su ljudi kojima se ne može ništa vjerovati. Tako je bilo, tako jeste i tako će biti.
Jeste li razgovarali o tome da obje koalicije odustanu od pregovora s Mostom i da idemo na izbore?
- To ne mogu javno komentirati. Radi se o razgovorima u četiri oka i o njima se ne govori. Takvi razgovori poslije nisu tema za bilo kakve javne interpretacije i bila bi to ljudska i etička mizerija. Karamarko je cmizdrio o tome, a ja jedino mogu reći - da nije govorio istinu.
Čini se da ćete, ako ni zbog čega drugog, onda zbog kampanje u SDP-u, još dosta govoriti o potpisu na dokument o sastavu nove Vlade na kojemu se uz Most spominje i HDZ. Jeste li došli na sastanak s Petrovom i Karamarkom s već donesenom odlukom da ga potpišete?
- Da, ali bez HDZ-a. Što se i dogodilo. Ali na kraju krajeva, ionako ništa ne bi prošlo bez još jednog sastanka Glavnog odbora SDP-a. Sazvali smo prvi put Glavni odbor i željeli čuti mišljenje članova. Prema tome, ono što sam u tom trenutku potpisao bilo je aktualno, a moglo je rezultirati zajedničkom Vladom s Mostom na čelu s Petrovom. I to je sve. Ništa drugo nije dolazilo u obzir.
Bili ste spremni dovesti Petrova na premijersku funkciju. Opet se vraćam na vašu kritiku Oreškoviću i pitam jeste li razmišljali koliko je Petrov dobro rješenje za Hrvatsku?
- On ima mali politički legitimitet, ali ga ima. Orešković nema nikakav. O tome sam puno govorio.
Točno je da Orešković nema izborni legitimitet, nema političko iskustvo, ali odgovornost i ceh za njegov uspjeh ili neuspjeh plaća HDZ. Kakve kvalifikacije u usporedbi s njim ima Petrov? Kakvo je njegovo političko iskustvo?
- Vama je to dobra tema za kolumnu. O tome više nemam što reći. Ovdje nisam analitičar. Vrijeme će sve pokazati.
Drago Prgomet je prije par dana dao intervju iz kojeg je jasno da vas krivi što je snimljen i objavljen sastanak koji ste imali u stanu Ante Kotromanovića.
- To je komično. Sastali smo se jer je on to tražio. Sastao bih se s njim opet. Možda na javnom mjestu.
Tko ima više štete od objave toga susreta, Prgomet ili SDP?
- To je bilo vrijeme razgovora s koalicijom neovisnih lista u kojoj nije bilo jasne stranačke hijerarhije. Javila se osoba koja je bila kandidat u 1. izbornoj jedinici i dobila dosta preferiranih glasova. Naravno da sam se pristao sastati s njim.
Bilo je više čudnih sastanaka. Jedan od njih je bio u ponoć u Vladi.
- Nije bilo samo u ponoć. Bilo je više sastanaka i razgovora. Ljudi iz Mosta bili su nesigurni, zbunjeni, puno toga nisu znali i željeli su razgovarati. Ne mogu reći da su i u jednom trenutku bili nelojalni prema svom projektu, ali isto tako nisu najbolje shvaćali što on predstavlja.
Što ih je mučilo? Zašto su se nalazili s vama i skrivali se?
- Reforme ih nisu mučile, o tome nisu bili zainteresirani razgovarati. Već sam rekao, našli su se u potpuno neviđenoj situaciji. Vladalo je iznenađenje i lagani šok zbog onog što se dogodilo njima i državi. Kod nekolicine ljudi u Mostu vidio sam i osjećaj zabrinutosti kamo sve to vodi. No, svjedočili smo da je u zadnjem času izvršen kopernikanski obrat s izgovorom ‘učiteljice, pas mi je pojeo zadaću’. Na kraju su se ti ljudi prepali da im saborski mandati ne odu u nepovrat i pristali su na bilo što. Izabrali su svoj put.
Jeste li i s Božom Petrovom komunicirali i sastajali se izvan službeno dogovorenih susreta?
- Nisam, iako smo nekoliko puta razgovarali telefonski i dva puta u četiri oka.
Vratimo se na Oreškovića. Biste li ga pozvali u svoju Vladu?
- To je hipotetsko pitanje. Nekog takvog možda bih načelno u nekom trenutku i pozvao. To bi ovisilo o mojoj procjeni ne samo njegove stručnosti, nego i toga kakav je čovjek i kakve su njegove liderske i organizacijske sposobnosti. Raditi u korporaciji na položaju na kojem je on radio vrijedno je respekta, ali ne znači da je to dovoljno za rad i rezultate u nacionalnoj politici. Politika je zanat, strast i znanje. U mojoj Vladi bilo je puno ljudi s doktoratima i s velikim znanjem, ali to samo po sebi nije dovoljno. Bitne su i neke druge osobine koje se najčešće ne vide na prvi pogled.
Mandatar se suočava s proračunskim deficitom i činjenicom da ima jako malo vremena za donošenje plana njegova smanjenja.
- Da, i s time da ne možeš kao u Tevi šarmirati sindikate punom vrećom novca za kupovanje socijalnog mira jer takve vreće u državi nema.
Što kažete na ideju da se zamrzne 2. mirovinski stup?
- Potroši zimnicu u prvom tjednu jeseni…
To isto je u vašem mandatu tražio Slavko Linić.
- Ta ideja nije prošla. Drugi mirovinski stup je naša štednja i naša budućnost. Donijeti odluku da se uplate na pet godina storniraju i novac izravno prelijeva u državni proračun je krađa naše budućnosti. HDZ je dokazani kradljivac hrvatske budućnosti.
Vaša vlada je uzela dio štednje policiji, a niste ništa profitirali.
- Zbrajate kruške i jabuke. Riječ je o uplatama za mali broj ljudi koji idu u mirovinu prema beneficiranom radnom stažu.
Još se ne zna ništa o programu nove vlade, no jedna od rijetkih najava je da se državna poduzeća stave u jedan holding. Što mislite o tome?
- Bitno je da se ne krade, posebno na javnim nabavama, što smo uspjeli iskorijeniti. Ključne resurse i nekoliko poduzeća ne treba privatizirati. Ali taj posao je ionako pri kraju. Pitanje je samo dojma hoće li to biti holding ili što drugo. Za efikasnost poduzeća to je manje važno. U Hrvatskim željeznicama smo morali zbrinuti 10.000 ljudi. Hrvatska pošta je uspješna kompanija i dok je u većinskom vlasništvu države, sasvim je svejedno je li u holdingu ili u vertikali Ministarstva prometa. Isto vrijedi za Hrvatsku lutriju.
Vode se rasprave iz kojih je vidljivo da nije nemoguće da se zabrani pobačaj, ukine Zakon o registriranom partnerstvu...
To ćemo čuvati kao zjenicu oka. Nema šanse da se pokuša zabraniti pravo žene na izbor ili registrirano partnerstvo, nema šanse da se vratimo u srednji vijek. Bio sam malo u krivu kada sam rekao da nema povratka na staro. Ovo što je sada došlo nova je ludorija, gadna regresija.
Zašto ste Linića postavili za ministra financija?
- Prvi izbor mi je bio Branko Grčić, drugi jedan vrhunski financijski stručnjak. Grčić je to odbio jer se želio baviti europskim fondovima, a vrhunski stručnjak nije htio raditi za ‘nadnicu’. A Boris Lalovac je tek bio došao u Vladu. Upoznao sam ga s Linićem i predložio za zamjenika ministra.
Što danas kažete o Mireli Holy?
- Ona je osoba koja je svojom posebnošću i osobnošću ostavila određeni trag u SDP-u. Sve dalje je bila njena odluka. Ona nije isključena iz SDP-a. Nju sam i dalje nakon nekog prijelaznog razdoblja vidio kao svog mogućeg suradnika. Nažalost, otišla je svojom stazom i nije ušla u Sabor.
U kakvim ste sada odnosima?
- Čujemo se povremeno. Uostalom, i sama je rekla da će nas podržati nakon izbora, ako o tome bude ovisilo sastavljanje Vlade.
Mnogi analitičari smatraju da joj je osnovna greška bilo to što se nije kandidirala za predsjednicu države, nego je podržala Ivu Josipovića.
- Ne mislim da joj je to bio krivi korak. Za predsjednicu nije imala šanse, a mislim i da je u redu što je podržala Josipovića.
Nikada niste govorili o odnosu s bivšim predsjednikom Josipovićem tijekom mandata. A on je bio vrlo kompleksan.
- Mislim da se sve vidi pa da ne treba govoriti. Tko previše dokazuje, ništa ne dokazuje.
Što će biti s Ustavnim sudom? Njegovo daljnje funkcioniranje ovisi o SDP-u s obzirom na to da se suci biraju dvotrećinskom većinom.
- To je velika tema za veliku raspravu u Saboru. Ništa dalje nemam reći na tu temu. Ona će vrlo brzo doći na red.
Kakav je osjećaj izgubiti vlast?
- Isti kao i dobiti. To je trenutak u životu. Kao suza na kiši. Dođe druga kiša.
Je li teško, stresno?
- Nije. Pa i ova soba u kojoj razgovaramo pokazuje da smo samo u prolazu. Ovisi samo koliko vremena treba da tramvaj krene dalje.
Hoće li biti primopredaje dužnosti između vas i Oreškovića?
- Pa, vjerojatno hoće, premda to nije uređeno zakonom. Bit će kao i prije četiri godine, to je već postala nekakva ‘tradicija’.
Kako je to izgledalo kada ste preuzimali dužnost od Jadranke Kosor?
- Dočekala me u uredu. Na stolu je bila gomila papira koje je pripremila. A sve je trajalo dvije minute. Bilo je kulturno i kratko.
Hoćete li, kao bivši premijer, surađivati s Oreškovićem, dati mu kakav savjet ako mu bude trebao?
- Mi smo oporba. Suradnja samo kada su posrijedi važni nacionalni interesi Hrvatske.
U oporbi čovjek ipak živi slobodnije, zar ne?
- Čovjek živi drukčije. Cijelo vrijeme moja obitelj i ja dobivamo ozbiljne prijetnje. Ne žalim se, život ide dalje.