Vesna Gantner (34), pomoćnica ministra Jakovine , krajem tjedna na osobni je zahtjev napustila Upravu za poljoprivredu i prehrambenu industriju. U osamnaest mjeseci rada u Ministarstvu pod njezinim je vodstvom pokrenuta zemljišna reforma, a uprava koju je vodila radila je na izmjenama čak 12 zakona. Zašto je otišla, pokušali smo doznati u razgovoru za koji je njen jedini uvjet bio da više razgovaramo o reformama u poljoprivredi nego kuloarskim pričama o razlogu njezina odlaska.
Iz pismenog obrazloženja vašeg odlaska iz Ministarstva poljopivrede na ‘osobni zahtjev’ da se naslutiti da odlazite nezadovoljni. Koji su razlozi vašeg iznenadnog odlaska?
-U Ministarstvo sam došla iz Osijeka, sa željom da radim i sudjelujem u razvoju ovog gospodarski nepravedno nerazvijenog sektora s ogromnim potencijalima. Ali, kad sam vidjela da moji kolege imaju sasvim drukčiji pristup i da ih pretjerano ne zanimaju brži pozitivni pomaci, došlo je do razmimoilaženja i odlučila sam se vratiti na svoj Poljoprivredni fakultet u Osijeku.
S kim ste se u Ministarstvu razmimoilazili? Je li to ministrova zamjenica Snježana Španjol, s kojom niste bili u najboljim odnosima?
- Sa zamjenicom Španjol sam komunicirala koliko je dovoljno za posao. Ovo je posao, a u poslu nema emocija. Posao se radi ili ne radi. Odlazim jer sam se s trenutnim vodstvom Ministarstva razišla u konceptu kako taj posao što bolje obaviti.
Zašto vodstvo Ministarstva poljoprivrede nazivate trenutnim?
- Zato što su sve naše pozicije u politici trenutne, bez obzira na koji ste način - stručno ili politički - došli do njih.
Kad govorite vodstvo, odmah pomislim na ministra Jakovinu. Kakva je bila vaša suradnja?
- U početku je suradnja bila i više nego dobra. Uostalom, ja sam jedina pomoćnica koju je doveo sa sobom u ministarstvo. Vremenom se taj odnos promijenio i mi smo se razišli u dinamici realizacije ciljeva zbog čijih smo ostvarenja i došli na ovaj posao.
U čemu ste se sve razišli?
- A, joooj... pričekajte malo da se sjetim u čemu smo se složili.
Možete li sada kad odlazite reći kakav vam je Jakovina bio kao šef?
- Ne mogu vam reći kakav je bio kao šef jer ga nikada nisam ni doživljavala kao šefa.
Zašto?
- Za mene je šef netko tko ima dovoljno stručnog znanja i autoriteta da bi ga se moglo tako zvati.
Želite reći da Jakovina nema ništa od toga?
- Kžem samo da sam uvijek respektirala osobe koje su kod mene zaslužile autoritet i njih sam mogla zvati šefovima.
Netko će reći da imate problema s autoritetima?
- S osobama koje su zaslužile moj respekt i bile mi autoritet nikada u svojoj karijeri nisam imala problema. Ne bih komentirala kuolarske priče. Dogovorila sam se s Tihomirom da neće biti nikakvog blaćenja po medijima.
Ali ste mu očitali bukvicu prije odlaska i sasuli sve u lice?
- Da, otkud to znate?
Nije mi to nitko dojavio, nego pretpostavljam na osnovu ovo malo poznanstva. Zanima me jeste li ministru Jakovini pružili potporu kada mu je bilo najteže, kada se pisalo o njegovoj apoteci koju nije bio u stanju voditi?
- Da.
Na koji način?
- Pokazala sam mu da mi je stalo da prebrodi tu krizu i da zajedno kao tim nastavimo započeti posao.
Tada niste razmišljali o tome kako vam se smiješi ministarska fotelja?
- Ne. Nisam o tom razmišljala jer mene prije svega zanima struka. Zbog toga sam i došla iz Osijeka i ostavila dvoje male djece - da bismo obavili sve potrebne reforme kako bi se naši poljoprivredni proizvođači što bolje snašli u novim tržišnim uvjetima. Mislim da su te reforme puno važnije od svih osobnih ambicija i prepucavanja o kojima me sada ispitujete.
Da su vam reforme toliko važne, vjerojatno biste ostali u Ministarstvu i nastavili rad na zemljišnoj reformi. Gdje ona zapela?
- Još kad je izglasavan u saborskoj proceduri, Zakon o poljoprivrednom zemljištu ostao je bez mogućnosti raspolaganja privatnim poljoprivrednim zemljištem, koje čini 70 posto poljoprivrednog zemljišta. To je bio jedan od bolnih ustupaka na koje nismo smjeli pristati jer sve zemlje EU imaju u svojoj legislativi i raspolaganje privatnim zemljištem koje se ne obrađuje.
Laici bi rekli da ima dovoljno neobrađene državne zemlje za zakup. Ali, recite, kako bi država raspolagala privatnim zemljištem kad ne zna što će sa svojim?
- Zbog velikih površina neobrađenog privatnog zemljišta Agencija za zemljište bi davala zemlju u zakup na rok do deset godina, a zakupnina bi čekala vlasnike na računu, ako se oni uopće jave. Sada imamo usitnjene poljoprivredne površine, što bilo kakvu proizvodnju čini nekonkurentnom. Kod nas je prosjek 5,6 hektara, a u EU oko 20 hektara.
Veliko je pitanje što bi se sijalo na toj zemlji jer je kod nas svaka proizvodnja postala nekonkurentna. Jeste li napravili proizvodne bilance?
- Analiza zatečenog stanja je dovršena, kao i program razvoja po pojedinim proizvodnim segmentima. Ali, nije ekipirana Agencija za raspolaganje poljoprivrednim zemljištem i čitav je proces usporen.
Kao drugi problem u obrazloženju svog odlaska naveli ste Zakon o potporama. Što je tu problematično?
- Zakon je usklađen sa zajedničkom poljoprivrednom politikom Europske unije i za direktna plaćanja na raspolaganju nam je omotnica od 373 milijuna eura. Međutim, dodano je da isplata tih poticaja ovisi o stanju u proračunu. Pretpostavljam da znate na što mislim.
Znači, seljaci su bili u pravu kada su na prosvjedima tvrdili da su zakinuti za poticaje?
- Činjenica jest da su dobili manje, jer u proračunu nije bilo dovoljno novca.
Koliko manje?
- Pa, čuli ste ministra.
Još jedan razlog koji ste spomenuli bio je odnos prema proizvođačima za vrijeme prosvjeda. U čemu je ministar pogriješio?
- Mislim da poljoprivredne proizvođače nije trebalo prikazivati kao parazite državnog proračuna, nego s njima argumentirano razgovarati i pokušati naći nekakvo rješenje kako bi ti vrijedni ljudi pronašli nekakvu računicu u bavljenju poslom proizvodnje hrane.
I vi ste bili na pregovorima. Kako je to izgledalo iza zatvorenih vrata?
- Moram priznati da mi je bilo teško gledati te ljude na pregovorima, ali bila sam dio pregovaračkog tima ministra Jakovine i uglavnom sam šutjela.
Zašto vi, kao stručnjak, niste ponudili neko rješenje?
- I jesam, ali to neka ostane između mene i ministra kojem sam iznijela taj prijedlog.
I što vam je on rekao? Zašto to nije ponudio seljacima?
- Moji su stavovi i rješenja ministru Jakovini uvijek bili preradikalni. Na kraju je, eto, moj glavni problem ispao to što sam željela puno toga obaviti u kratkom vremenu i ubrzati reforme bez kojih ćemo teško ukorak s EU. A još vjerujem da nije kasno ubrzati reforme kako bi poljoprivreda imala budućnost. Pogotovo sada kad su nam na raspolaganju sredstva, uređen sustav i vrlo jasna legislativa.
I što sad, vraćate se u Osijek?
- Da, vraćam se na Poljoprivredni fakultet, svom poslu sveučilišne profesorice, i znanstvenom radu.
Znači, ipak ne odlazite u Agrokor, kod supruga Krešimira Kuterovca?
- Ma, kakvi.
Što kažete na napise da ste u sukobu interesa jer vam suprug radi u Agrokoru?
- Svi koji to spominju trebali bi se malo bolje informirati i pročitati zakon. Nema tu nikakvog sukoba interesa. Imati takvog stručnjaka za supruga, može biti samo pozitivno.