Sutra prvi sat, umjesto matematike, imamo cijepljenje", objavio bi učitelj, a mi bismo se kriomice pogledali i nasmiješili podižući palce. To, šefe! Bio je to sretni događaj, kao i sve drugo što je razbijalo bezvoljnu školsku svakodnevicu. Cijepljenje nas je spašavalo od množenja razlomaka i pismenih sastavaka s nadahnutim naslovom "Kako sam proveo zimske praznike" i nije bilo nijednog koji je to propustio, ili kojemu je mama došla i svadljivo rekla: "Moj Nenad se neće cijepiti!"
Svi smo se sutradan ujutro postrojili u kolonu u ambulanti, žgoljavih ramena u sokolskim majicama. Nestašno smo se gurali i lupali čvrge čekajući da nas bolničarka bocne iglicom u nadlakticu, štrcne nam u mišić nekoliko kapi prozirne tekućine i kaže: "Sljedeći!" Ne pamtim da se...