.jpg)
Na našim prostorima svi pamte velike vojne pobjede, a nitko ne voli mirna rješenja. Smatram da je od velikih vojnih bitaka važniji pokušaj mirovnog sporazuma prije oružanog sukoba.
No, to ovdje, očito, nije tako jer se nitko nije sjetio ni spomenuti 25. godišnjicu tzv. Daruvarskog sporazuma, koji smo potpisali 18. veljače 1993., a iz kojega su proizašli svi kasniji mirovni sporazumi između Hrvata i Srba - govori Veljko Džakula (62), danas zaboravljeni srpski političar iz zapadne Slavonije, koji je na početku Domovinskog rata bio jedna od najistaknutijih figura među pobunjenim Srbima.
Džakula je bio zaposlenik pakračke šumarije, a početkom 90-ih prometnuo se u neslužbenog vođu pobunjenih zapadnoslavonskih Srba te je bio u delegaciji koju je još u ožujku 1991. u Zagrebu na razgovor primio predsjednik Tuđman. Džakula je prvo postao predsjednik pakračke Srpske demokratske stranke (SDS) pa zamjenik predsjednika koordinacijskog tijela SDS-a za Slavoniju, zatim predsjednik vlade SAO Zapadna Slavonija, potpredsjednik vlade RSK, a radio je na mobilizaciji tamošnjih Srba, nasilnom pokušaju pripajanja pakračke općine SAO Krajini…
Odbijanje zapovijedi
- Akcija Maslenica odvijala se od 22. siječnja do 1. veljače i u njoj su hrvatski vojnici i policajci osvojili zadarsko zaleđe, Masleničko ždrilo i aerodrom Zemunik, a naknadno i branu Peruća, koju su Srbi pokušali minirati na zapovijed ratnog zapovjednika vojske Republike Srpske Krajine generala Mile Novakovića, ali nisu uspjeli.
Odmah nakon poraza u toj akciji general Novaković nam je, na temelju zapovijedi predsjednika RSK Gorana Hadžića, naredio da zauzmemo Novu Gradišku i Novsku. Mi smo to odbili i početkom veljače 1993. otišli smo u Zagreb, na pregovore sa Slavkom Degoricijom i Joškom Morićem, gdje smo zaključili da trebamo nastaviti s pregovorima - sjeća se Džakula.
Nakon toga u mjestu Doljani 18. veljače 1993. hrvatske i srpske lokalne vlasti potpisale su tzv. Daruvarski sporazum.
- Sa srpske i s hrvatske strane potpisalo ga je po pet osoba, a sveukupno je na potpisivanju bilo 35 ljudi - kaže Džakula, koji je bio najistaknutiji potpisnik sa srpske strane.
- Čak tri od pet potpisnika s hrvatske strane nisu htjela potpisati sporazum s ‘četnicima’, no na kraju su ga ipak potpisali pod pritiskom Ivana Milasa, koji im je zaprijetio kao izaslanik predsjednika Tuđmana - priča Veljko Džakula.
Izdajnički čin
Daruvarskim sporazumom dogovoren je, među ostalim, popravak prometne i druge infrastrukture, povratak prognanih i izbjeglih osoba, no nije imao nikakvu političku težinu.
Unatoč tome, Džakulini su ga protivnici sa srpske strane ocijenili kao izdajnički čin. Svi potpisnici tog sporazuma na srpskoj strani ubrzo su smijenjeni, a kasnije su doživjeli i druge oblike progona.
- Nas petorica smo uhićeni, zatvoreni i optuženi za kazneno djelo za koje je bila predviđena smrtna kazna jer smo se dogovarali s ‘ustašama’. No, i tada i danas bio sam ponosan na to jer sam bio svjestan da je bolje pokušati naći mirno rješenje nego ući u ratni sukob.
Uostalom, iz tog našeg sporazuma proizašao je i Erdutski sporazum, temeljni sporazum o Istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu, a potpisivanjem Erdutskog sporazuma pokrenut je proces mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja - podsjeća Veljko Džakula.