Da Ivo Sanader nije tražio najskuplju varijantu, Pelješki most bi već bio sagrađen. On je zaključio da se kopno i poluotok Pelješac neće povezivati nekim “bezveznim” i jednostavnim mostom i tada se počeo raditi projekt ovješenog mosta. Ta promjena povećala je cijenu mosta s prvotnih 300 na 800 milijuna eura, tvrdi to u autorskom tekstu za portal dubrovacki.hr Dominik Brigović, nekadašnji inženjer u Hrvatskim cestama koji je ispred te tvrtke bio zadužen za projekt Pelješkog mosta. Kada se suprotstavio novom rješenju, izbačen je iz projekta.
Svjedočenje inženjera Brigovića izuzetno je važno jer dokazuje da Ivo Sanader i hrvatski građevinski lobi predvođen IGH i Konstruktorom nije pitao za cijenu kako bi nepotrebnim megalomanskim projektima sebe izdigli na tron nezaobilaznih građevinskih rekordera.
Pumpanje cijene
Da se ovaj most realizirao bio bi, s obzirom na raspon od 568 metara, među deset najvećih na svijetu i najveći u Europi. Naravno, okidač za izradu novog projekta bilo je i “pumpanje” cijene koju bi za ovaj projekt platili porezni obveznici. Predradnje za projektiranje i gradnju mosta Pelješac počele su još 2004. godine. Izvršeni su geofizički i geotehnički istražni radovi podmorja u kojem bi trebao biti temeljen most. Godinu dana kasnije Hrvatske ceste ugovaraju s Građevinskim fakultetom u Zagrebu izradu projekta grednog mosta dužine 2374 metra, visine 35 metara s najvećim rasponom od 150 metara.
Vlasti BiH smatraju da je to premalen raspon za neškodljiv prolaz prema otvorenom moru. U rujnu 2005. godine izdana je lokacijska dozvola i u studenome u Komarni je održano prvo rezanje vrpce za početak radova. U tijeku su pregovori predstavnika vlada Hrvatske i BiH oko proporcija mosta i u prosincu 2006. godine usklađuju se dimenzije - 55 metara visine i najveći raspon 200 metara.
Promjena projekta
Jure Radić tada znakovito poručuje da svima mora biti jasno kako svaki metar dodatne visine mosta znači dodatnih milijun eura po svakom stupu mosta. U isto vrijeme, porema tvrdnjama inž. Brigovića, tadašnji premijer Sanader traži promjenu projekta i odustajanje od “bezveznog” i jednostavnog mosta. Početkom 2007. godine po premijerovoj želji na Građevinskom mostu počinje izrada projekta ovješenog mosta.
Visina mosta ostaje na 55 metara, a najveći raspon se penje na nevjerojatnih 568 metara. Dakle, čak 368 metara više nego što je to tražila Bosna i Hercegovina. Mostu se dodaju i piloni iznad ravnine kolnika. Njihova visina je 176,16 metara, a ukupna težina 4924 tone!
Ipak četiri trake
Raspisan je međunarodni natječaj i u kolovozu 2007. godne otvaraju se ponude. Ponuda domaće poslovne udruge gotovo je dvije milijarde kuna povoljnija od one austrijske tvrtke Alpine BAU. Pet mjeseci nakon što je ugovor s poslovnom udrugom potpisan slijedi nova promjena projekta.
Povjerenstvo za građenje javnih cesta, kojim je predsjedao premijer Sanader, odlučuje da se cestovni pravac na potezu od čvora Opuzen preko mosta Pelješac i cijelog Pelješca sagradi kao brza četverotračna cesta. Odnosno da se umjesto dvije sagrade četiri trake.
Širenje mosta
Na samom Pelješcu potrebno je sagraditi i tri tunela, a najveći je dužine 2,5 kilometara. Prema tom projektu sam most Pelješac širi se na 21 metar. Osim toga mijenja se tehnologija temeljenja mosta na pilotima umjesto na bunarima.
Širenje mosta na četiri trake i promjena načina temeljenja mosta dodatno povećava cijenu samog mosta za dodatnih 600 milijuna kuna te ukupna cijena gradnje, bez prometnica, raste na 2,5 milijarde kuna.