Što u tjednu kada političke stranke nepomirljivih polazišta dogovaraju koalicije kojima kane osvojiti vrh države može pokrenuti na pozitivno razmišljanje o budućnosti? Niz ozbiljnih, otvorenih pitanja. Mogu li mirovinski fondovi ulagati u infrastrukturu? Zašto "strani" fondovi svojim investicijama ne bi podizali standard hrvatskih građana, a onda posredno i njihove mirovine? Zašto Hrvatske željeznice i dalje ne mogu sudjelovati u velikim logističkim projektima?
Zapravo, zašto takvu raspravu, iako bismo voljeli, nismo nikada imali prilike čuti u sabornici?
I zašto je, usprkos svemu, pa i endemski lošoj politici, Hrvatska i dalje zanimljiv partner globalnoj poslovnoj zajednici? Partner s potencijalom koji nikako da ostvari.
Sjedio sam u četvrtak popodne...