ZAGREB - Sudsko vijeće prihvaća da je stan Milana Martića u Kninu bio legitimna vojna meta, kaže se na stranici 962 pune verzije presude Gotovini, Čermaku i Markaču.
Ali! Na stranici 967 sudsko vijeće sagledava lokaciju i vrijeme gađanja Martićeva stana pa zaključuje: rizik da stradaju civili je veći nego moguća korist od onesposobljavanja Martića - dakle, to je neselektivno granatiranje, odnosno nezakoniti napad na civile.
Analiza ovog dijela presude dočarava kako je sudsko vijeće izvelo zaključak da je Gotovina nezakonito gađao civile , pa je, slijedom toga, značajno pridonio udruženom zločinačkom pothvatu, za što je nepravomoćno osuđen na 24 godine zatvora.
Vojna prednost
Martićev stan nije jedini, već samo jedan od argumenata za takav zaključak, ali taj primjer pokazuje način razmišljanja koje je dovelo do takvih zaključaka. Nema slika kratera projektila, nema dokaza da su civili poginuli u granatiranju, ali nešto se moglo dogoditi i Gotovina je to mogao znati, što sudsko vijeće iterpretira kao da je svjesno išao na to što se moglo dogoditi. Ovo su, dakle, zaključci koje sudsko vijeće navodi u analiziranju Martićevog stana kao mete.
VELIKI SPECIJAL: Haška presuda generalima
Hrvatska vojska je 4. kolovoza 1995., u dva navrata u vremenu između 7.30 i 8 sati ujutro, ispalila 12 projektila od 130 milimetara na stan Milana Martića.
Suce je zadovoljilo objašnjenje da granatiranje rezidencije predsjednika tzv. RSK može omesti njegovu sposobnost da se kreće, komunicira i zapovijeda, te da stoga može stvoriti značajnu vojnu prednost za HV. To Martićevu rezidenciju čini legitimnom vojnom metom.
HV je koristio 130-milimetarsku artiljeriju s udaljenosti 25 do 27 kilometara. Suci su prihvatili objašnjenje da, ovisno o vjetru, temperaturi i vlažnosti zraka, 130-milimetarski projektil ispaljen s udaljenosti 26 kilometara može promašiti metu za 70 do 75 metara u dubini (i 15 metara u osi). Suci su prihvatili da projektili koji su pali unutar tog radijusa mogu biti smatrani kao projektili koji su gađali metu.
Ali, ove dvije premise ne vode suce k zaključku da se radi o opravdanom granatiranju. Upravo suprotno, vijeće zaključuje da se radi o neseliktivnom granatiranju.
Evo kako to zaključuje: Martićev stan nalazi se u stambenoj zgradi u dijelu Knina kojim dominiraju civilne zgrade . Između 7.30 i 8 sati ujutro 4. kolovoza 1995. moglo se osnovano očekivati da su civili prisutni oko Martićevog stana. Svjedok Marko Rajčić, šef artiljerije Zbornog područja Split, priznao je da su šanse da se na ovaj način pogodi Martić bile vrlo male.