Tko će odrediti sudbinu regionalnog prehrambenog diva? Koji je model po kojem bi Agrokor u budućnosti trebao poslovati? Tko će mu dati svježi kapital?
Pitanja je još mnogo, a odgovore smo pokušali pronaći u razgovoru sa Željkom Perićem, vlasnikom savjetničke kuće Caper, fokusirane na projekte spajanja i preuzimanja (M&A), koja je i članica Oaklinsa - najprestižnije svjetske organizacije M&A savjetnika.
Ima li Agrokor manevarskog prostora u pregovorima s ruskim kreditorima i gdje je taj prostor?
- Zasigurno je u ovome trenutku manevarski prostor sužen i kreditor ima jaču pregovaračku polugu. No, puno toga ovisi o uvjetima njihovih ugovora, kvaliteti međusobnih odnosa u prošlosti i planova o budućoj suradnji. Jer, usprkos problemima, Agrokor je veliki sustav koji će kreditorima opet jednog dana biti interesantan.
Tko bi, osim Sberbanka, u ovom trenutku bio voljan dati Agrokoru injekciju svježeg kapitala?
- Mislim da to, kratkoročno, može napraviti Sberbank s nekoliko njemu bliskih banaka, s kojima bi mogao aranžirati interventni kredit ili ‘club deal’ kako bi se kupilo vrijeme za provođenje sljedećeg koraka. To bi trebalo biti temeljito financijsko restrukturiranje koje bi, uz sve ostale, standardne mjere koje se primjenjuju u financijskom restrukturiranju, moralo uključivati i injekciju svježeg equity kapitala.
S obzirom na složene pravne odnose, kako bi se trebalo odvijati restrukturiranje Agrokora?
- Ako se kratkoročnim aranžamanom kupi mir i dovoljno vremena, mislim da se može napraviti ozbiljan plan financijskog restrukturiranja koji bi bio izvediv bez obzira na pravnu kompleksnost. Rano je nagađati u kojem će se smjeru ići, ali ja mislim da to neće biti jedno rješenje, nego kombinacija više modela. Naime, Agrokor ima udjele u nekoliko izvrsnih kompanija koje su redom tržišni lideri i mogu biti atraktivne mete za strateške ili financijske partnere, postoji mogućnost konverzije dijela potraživanja u vlasničke udjele, svakako i potreba kapitalne injekcije, prodaja non-core imovine te na kraju i djelomični reprogram obveza.
Treba li možda država pomoći Agrokoru po modelu ‘in and out’ - ulaz, stabilizacija, konsolidacija, prodaja? Ili bi ona možda po nekom drugom modelu?
- Država ne treba financijski sudjelovati. Država nema ljudske resurse, znanja ni potrebnu brzinu donošenja odluka da bi ušla u tako zahtjevan pothvat konsolidacije ogromnog sustava. Agrokoru se nije dogodila viša sila, niti je ovu situaciju izazvala npr. velika svjetska kriza da bi država morala angažirati resurse i novac poreznih obveznika. Problem je nastajao godinama između Agrokora, njegovih vjerovnika i kreditora, pa ga samo oni mogu i moraju riješiti.
Kako bi trebao izgledati održiv poslovni model Agrokora?
- Ja bih volio vidjeti snažan Konzum, vlasnički i poslovno odvojen od Agrokorovih proizvodnih kompanija, a proizvodne kompanije s obrnutim omjerom prihoda s domaćeg i izvoznih tržišta. Umjesto današnjih otprilike 80 prema 20 posto u korist domaćeg tržišta, volio bih da to bude 20 prema 80 posto. Da bi se to postiglo, Agrokor mora napustiti strategiju sveprisutnosti na malom tržištu i izaći iz velikog broja non-core aktivnosti, kao što su agrar, Tisak, turistička ulaganja, Energija itd., kako bi odvojio dovoljno resursa da s ostatkom matičnog poslovanja napokon ozbiljnije iskorači izvan granica uže regije.