Kad su potpredsjednik Vlade Branko Grčić i ministar financija Boris Lalovac u četvrtak predstavljali novi Nacionalni program reformi na 150 stranica, mnogi su se teško mogli osloboditi već prepoznatljivog déjŕ vu osjećaja kad su u pitanju važni “reformski” govori visokih Vladinih dužnosnika.
Naime, uvid u javne dokumente i medijske napise otkriva da su naši političari u zadnjih pet godina barem jednom ili više puta godišnje najavljivali odlučne, dugo i pažljivo pripremane reformske zahvate kojima je jedan od glavnih ciljeva smanjivanje prekomjernog deficita, a među ostalim zasebna tema uvijek je bila potreba racionalizacije i reorganizacije poslovanja ustanova, zavoda i agencija.
Javna drama
U ovogodišnjoj, zadnjoj “reformi” najavljeno je smanjivanje broja agencija za 15 posto uz rezanje troškova kao i uvođenje novog sustava plaća, a samoj objavi programa reformi prethodila je, kao i svih ranijih godina, javna drama zbog stanja u proračunu, kao i polujavna rasprava o brojnim uočenim iracionalnostima u poslovanju pojedinih državnih institucija. Zajedničko je svim tim dosadašnjim “reformama“ ciljanim prvenstveno konsolidaciji državnog proračuna da na kraju nisu uspjele uravnotežiti proračunske rashode s prihodima, dakle podbacile su u svojoj osnovnoj svrsi.
Uz to, pažljivija analiza otkriva da su razni reformski paketi iz godine u godinu sve više pisani za zadovoljavanje zahtjeva međunarodnih institucija, posebno Europske komisije, a sve manje za realizaciju vlastitih nacionalnih ambicija.
Drugim riječima, reforme zapravo postaju sve više alibi-tekstovi kojima je cilj odgoditi radikalnije zahtjeve Europske komisije koji bi mogli ugroziti politički rejting hrvatskih policy makera.
Niska učinkovitost
To je posebno očigledno u ovoj, izbornoj godini i to iz izjave potpredsjednika Grčića da u Komisiju idu s jasnim parametrima, iako se puno toga bazira na vrlo nejasnim procesima.
Primjerice, kad će i što će točno donijeti “Prijedlog smjernica za uređivanje sustava agencija, zavoda, fondova, centara i drugih pravnih osoba s javnim ovlastima“?
Valja podsjetiti da aktualnu Vladu karakterizira vrlo niska razina učinkovitosti kad je u pitanju ulaganje radne energije u reformske procese.
Naime, vrijeme se podjednako beskorisno troši na neuspjele reforme kad su u pitanju potezi ciljani fiskalnoj konsolidaciji (propao je plan outsourcinga i monetizacije autocesta, ideja uvođenja kamata na štednju i poreza na nekretnine, a reforma zdravstva prebacivala se s jednih ministarskih tračnica na druge), kao i kad su u pitanju politički zahvati s ne tako bitnim fiskalnim učincima (pao je Obiteljski zakon pisan dvije godine, odgodio se građanski odgoj u školama, Lex Perković pokazao se besmislenim, izmjene Ustava se ne dovršavaju…). Vrlo je teško procijeniti ukupni trošak raznih radnih skupina i konzultanata koji su sudjelovali na pripremi reformskih paketa s ciljem fiskalne konsolidacije i poticanja gospodarskog rasta.
U Europi su poznati primjeri uspješnih i brzih reformi bez dugog mrcvarenja. Ivan Mikloš, bivši slovački ministar financija, dobio je titulu ministra financija godine kao i Top Business Reformera jer je u samo dvije godine lansirao i proveo program sa šest krupnih strukturnih reformi u poreznom i mirovinskom sustavu, socijali, zdravstvu, javnim financijama te na tržištu rada.
Makroekonomija
Slovačka se pridružila eurozoni dok najnoviji fiskalni i opći makroekonomski pokazatelji Hrvatske ukazuju da ovim ritmom usklađivanja euro u Hrvatskoj imamo šanse uvesti za 20 godina. A možda nikad.
„REFORME“ PO HRVATSKI
Kronologija gubljenja vremena
O racionalizaciji, reorganizaciji i uštedama u ustanovama, zavodima, fondovima i agencijama jako ozbiljno govori se petu godinu zaredom
Srpanj 2010.
Jadranka Kosor najavila je u sklopu Programa gospodarskog oporavka da će kroz reorganizaciju agencija, zavoda i fondova četrnaest institucija spojiti u samo tri. Potezi nisu donijeli značajnije uštede, kao ni Program rezultate
Srpanj 2011.
HDZ-ova vlada smanjuje manji broj državnih agencija, zavoda i fondova, ali tako da su nakon spajanja čelni ljudi spojenih fondova, ureda i drugih ustanova zadržali dobili nove, dobro plaćene funkcije. Prebrojena je šest takvih slučajeva
Srpanj 2012.
Ministarstvo Uprave dolazi do skandaloznog nalaza temeljem stotine prikupljenih upitnika od državnih ustanova da veliki broj državnih ustanova plaće određuje mimo Zakona. „Odlučno“ se kreće u sređivanje nereda
Rujan 2013.
Vlada RH na sjednici usvaja Smjernice fiskalne politike 2014.-2016., a potpredsjednici Grčić i Opačić te ministar Linić govore o reformama usmjerenim na „dodatnu fiskalnu konsolidaciju“ kao glavnom cilju
Prosinac 2013.
Nakon dugotrajnih priprema M. Opačić predstavlja Reformske i druge mjere fiskalne konsolidacije za razdoblje 2014.-2016. godine. Između ostalog govori o racionalizaciji institucija, ustanova, ureda, o spajanju agencija
Travanj 2014.
Vlada RH prihvatila je Nacionalni program reformi te se pohvalila da je to prvi program reformi koji je RH izradila kao država članica EU pod nazivom Europski semestar. To nije promijenilo kvalitetu provedbe lijepo opisanih reformi
Travanj 2015.
Potpredsjednik Grčić i ministar Lalovac predstavljaju Nacionalni program reformi koji se sada već pretenciozno naziva 'biblijom rezova' mjere su opet ciljane fiskalnoj konsolidaciji, najavljuje se smanjenje broja agencija (za 15%)