U Gorskom kotaru žive tri velike zvijeri: vuk, medvjed i ris, no, nijedna od njih ne tjera Goranima strah u kosti koliko jedan običan kukac ne veći od komarca - smrekov potkornjak.
Ova životinjica već je “potamanila” oko 100.000 kubika smreke, što je oko 5 posto svih zaliha ove vrste crnogorice. U našoj najšumovitijoj regiji, smreka je svako deseto drvo. Potkornjak je u goranskim šumama vjerojatno otkako su tamo i šume. Do sada je bio gotovo nebitni, sekundarni štetnik, jer je napadao samo fiziološki oslabljena stabla. Nakon ledoloma koji je 2014. godine poharao pojas - Fužine, Lokve, Crni Lug, Gerovo, Delnice i Prezid - imao je hrane u izobilju, te se toliko razmnožio da je počeo napadati i potpuno zdrava stabla. Stručnjaci procjenjuju da samo jedno stablo smreke promjere 60 centimetara u sljedećoj godini može zaraziti između 50 i 60 novih, potpuno zdravih. Lijeka, odnosno nekog otrova kojim bi se ti kukci suzbili, naprosto nema. Jedini način je brza sječa zaraženih stabala. Neprijatelj broj jedan za svakog smrekovog potkornjaka je Denis Štimac, voditelj podružnice Uprave šuma Delnice, koji je, preko 14 goranskih šumarija, odgovoran za sve drvne zalihe Gorskog kotara.
Vodi nas Denis iz Delnica prema Mrkoplju. Na Odjelu 1 gospodarske jedinice Sungerski Lug ove Šumarije, pokazat će nam kako izgleda napad zlih kukaca, ovo je teren od kojih dva do tri hektara koji u dva navrata do sada radnici Hrvatskih šuma nisu uspjeli obraniti, spremaju jesenski protunapad. Denis navlači šumarske čizme, uzima sjekiricu i krećemo prema proplanku koji je do prije koji mjeseci bio gusta smrekova šuma stara 70 godina.
Sigurnosna zona
- Znali smo da će započeti najezda nakon ledoloma, bilo je samo pitanje hoće li to biti godinu ili dvije kasnije. Došla je 2015. Na ovom mjestu odmah smo krenuli sa sječom, radili smo sigurnosnu zonu od 30 do 50 matera sječom i zdravih stabala, samo kako se ne bi dalje širio, ali nekako je uspio. Krajem lipnja smo u Delnicama imali okrugli stol na kojem su sudjelovali i stručnjaci za Šumarskog fakulteta, a ova lokacija nam je bila primjer za prezentaciju sanacije. Imali smo dva tjedna da riješimo oboljela stabla i napravimo novu sigurnosnu zonu, izgledalo je da smo uspjeli, čak nas je i profesor pohvalio, ali, evo, sada vidim nova oboljela stabla, nažalost, opet je krenulo - kaže Denis nakon što je sjekirom zasjekao po kori smreke i uočio brojne tunele koje su napravili napasni kukci.
Oboljelo stablo lako je prepoznati, jer je krošnja potpuno sasušena i smeđe je boje, a kora sa stabala sama počinje otpadati. Ne mogu ti nametnici daleko letjeti, no često migriraju nošeni vjetrom. Na nova stabla dolaze pioniri u ubušuju se u koru te rade kanale, centralne i materinje hodnike, koji su priprema za ženke. One će na rubovima svojega hodnika položiti jaja u posebne udubine, svaka njih po 50. Ličinke će izbušiti lijevo i desno od materinjeg hodnike i stvoriti si svoje hodnike, na kraju svakoga će se kukuljiti. Tako nastaju pravi labirinti po kori drva, koji prekidaju komunikaciju između korijena biljke i krošnje, do koje više ne mogu doći hranjive tvari i drvo se suši. Godišnje imaju dvije generacije. Potpuno zdravo stablo može biti uništeno za svega nekoliko tjedana. Za šumare je to stablo već izgubljeno. Oni imaju prilično nezahvalan posao, moraju detektirati naoko zdravu zelenu smreku koja je napadnuta. To će vidjeti po sitnim rupicama od ubušivanja pionira, te po sitnim česticama piljevine koju su izbacili iza sebe. No, to pravilo vrijedi samo ako je napada bilo u donjim dijelovima stabala, ako je smreka napadnuta gore, tako nešto više nije moguće.
- Naši kapaciteti su oko 30 šumskih traktora i 100 radnika sjekača. Od početka godine, odnosno od travnja, oni su svi prebačeni na poslove sječe smreke i zaustavljanja potkornjaka. Dosada smo od godišnjeg plana od 70.000 kubika posjekli 50.000 kubika, znači, nekih oko 10.000 hektara, nadam se ćemo do kraja godine uspjeti riješiti do 90.000 kubika. Najugroženija područja, žarišta, su tamo gdje je ledolom napravio najveću štetu, Tršće, Gerovo, Prezid, tamo nema stajanja. Njima će uskoro početi druga godišnja migracija, do proljeće će u stablima zimiti 60 posto populacije, a u zemlji 40 posto. Plan nam je uništiti ovih 60 posto, koji će biti u stablima - kaže Štimac, dodajući da rast populacije smrekovog potkornjaka sustavno prate više od 25 godina, do sad imaju preko 45 feromonskih klopki, no zbog povećanja populacije u goranskim šumama rasporedili su novih 150. On smatra da se potkornjak, osim zbog oboljelih stabala ledolomom, proširio i uvozom drvne građe iz susjedne Slovenije, gdje je napravio štetu kataklizmičnih razmjera.
Dugoročna šteta
Ledolom, iako još uvijek nisu podvukli crtu pod računicu i iako su u trećoj godini sanacije, nanio je Gorskom kotaru štetu od oko 350.000 do 400.000 kubika drvne mase, što je otprilike njihov godišnji plan sječe. Kao i kod ledoloma, tako i s osušenim stablima smreke, izravnu štetu nemoguće je procijeniti, sva ta drvna masa bit će iskorištena, no moraju sječi drva neselektivno, pa tako i ona koja bi mogla rasti još godinama. Denis smatra da je nezahvalno štetu procjenjivati u milijunima.
- Stablo ne gubi na tehničkim karakteristikama ako je pravovremeno posječeno i izvučeno, stari Gorani su za krovišta birali suhare, posušena stabla, ona kasnije “ne rade” i odlična su. Tako je i sa smrekom. Kora je uništena i stablo je osušeno, ako ga pravovremeno posiječemo i izvučemo, ono će biti iskorišteno u drvnoj industriji. Šteta, naravno, ostaje u dugoročno opće korisnim funkcijama šume, teško ih je kvantificirati - priča Denis.
Kada će tome doći kraj teško je reći, Denis smatra da bi prirodni pad populacije potkornjaka mogao doći tek 2018. godine, no Hrvatska, za razliku od Slovenije, mora se suočiti sa specifičnim problemom u borbi protiv potkornjaka. Oni ne smiju ući u privatne šume, kao niti u šume NP Risnjak, koje je također veliko žarište. Sav trud Hrvatskih šuma tako na trenutke izgleda kao Sizifov posao. Upozorava na to i Igor Pleše, predsjednik Udruge privatnih šumovlasnika Gorski kotar, koji kaže da je smrekov potkornjak najveći ekološki izazov za ovu regiju u posljednjih stotinu godina. Hrvatske šume gospodare s oko 75 posto državnih šuma, pet posto je zaštićeno i njima upravlja NP Risnjak, a preostalih 20 posto je u privatnom vlasništvu.
Problem s vlasnicima
- Kod privatnih vlasnika situacija je višestruko teža. Imamo niz problema s kojima smo se suočavali i prije pojave ovog nametnika. Neki od problema su isti za sve vlasnike privatnih šumskih resursa, a neki su specifični za Gorski kotar. Osnovni problem su neriješeni imovinsko-pravni odnosi. Imamo vrlo malo šuma koje imaju čisto vlasništvo i gdje se zna vlasnik. Većina šuma nalazi se u sklopu malih, rascjepkanih čestica, vrlo često s više desetaka vlasnika. Neki od vlasnika nisu niti svjesni da posjeduju šumu, a ako i znaju da je imaju, nisu sigurni gdje se ona točno nalazi. Veliki broj vlasnika je i odselio iz Gorskog kotara u druge krajeve države, pa i izvan nje, te nema ni vremena ni volje brinuti se o šumi u svojem vlasništvu. Čak i kad je situacija idealna i poznat je vlasnik, on je često star ili siromašan i ne može se učinkovito brinuti o šumi koja je u njegovom vlasništvu. Ako bi i htio krenuti u sanaciju šume, često nema potrebne alate, dozvole ili ljude koji bi mu posao mogli odraditi. Veliki dio šuma u privatnom vlasništvu se ne nalazi blizu prometnica pa je pristup do njih otežan. Ovi prethodno spomenuti problemi su postojali i prije pojave smrekovog potkornjaka, a njegovom pojavom su se samo pojačali, te su se pojavili i novi - kaže Pleše, dodajući kako s obzirom da su veliki kapaciteti ljudi i strojeva angažirani na sanaciji šuma u državnom vlasništvu, ostaje vrlo malo raspoloživih ljudi i strojeva koji bi sanirali privatne šume.
Privatni šumari moraju se suočiti i sa strmoglavim padom cijena sirovine također zbog ledoloma, jer se na tržištu našla velika količina drva pa se privatnim vlasnicima šuma često ni ne isplati rušiti zaražena stabla, jer neće ostvariti gotovo nikakvu ekonomsku korist.
Denis Štimac kaže da Hrvatske šume mogu odraditi taj dio posla, ali im treba pomoć države.
- Imali smo brojne sastanke na kojima smo predložili rješenja. Po hitnom postupku trebala bi se promijeniti zakonska regulativa koja bi nam omogućila ulazak na privatne posjede i rušenje stabala. Sve posječeno, prodamo, naplatimo sebi troškove, a ostatak doznačimo vlasnicima. Imaju riješen problem i siguran novac, a mi se rješavamo nametnika - kaže Denis Štimac.