Zamislite da radite sezonski posao u grupici od deset mladih ljudi, a glavni zadatak je zabavljati se zajedno s gostima. Tako najjednostavnije možemo pojasniti posao turističkog animatora. Redom komunikativni, karizmatični, zabavni, humoristični, aktivni i pozitivni mladi ljudi koji svakodnevno osmišljavaju zabavne smicalice za svoje goste i čine im odmor nezaboravnim, piše Slobodna Dalmacija.
- Ni salata ne bi bila dobra da je samo od pomidora, dakle, jako je važno da je tim šarolik i raznolik, tako imamo Ukrajinca, Brazilca, Mađara, Čeha, Hrvata, Bosanca, prošle godine smo imali dvoje Slovaka... Radi se o kombinaciji različitih karaktera kod kojih pronađemo nešto dobro i potenciramo da iz sebe prezentiraju sve ono što najbolje rade - najjednostavnije je to pojasnila Antonija Lozančić, voditeljica animacijskog tima "Animalis", sastavljenog od mladih kreativaca koji pršte od ideja i energije s kojom mora započeti svaki radni dan turističkog animatora.
Domaći smo, a turisti...
U jutarnje aktivnosti ubrajaju se istezanje, gimnastika, pješačke ture, boćanje i slično. Postoji i mini klub namijenjen djeci, aqua aerobic kao jedna od najzabavnijih aktivnosti, razni sportovi, priredbe, mjuzikli, ako treba i gađanje vodenim balonima.
Neki od njih provedu pet mjeseci na obali radeći taj posao, hotel im postane dom, a njihov animacijski tim i gosti kao jedna velika obitelj.
- Život u hotelu je posebno zanimljiv, tumaranje hodnicima, hotelska soba, hrana, a na kraju je tu i osoblje s kojim postaneš jako prisan. Mi živimo kao turisti, ali smo zapravo domaćini - kaže Kristina Glavina, 22-godišnja djevojka iz Mostara.
Kako joj je svake sezone sve bolje, na poslu joj se priključio i dečko, kojem je ovo već druga sezona kao animatoru. Svaki tjedan se u hotelu izmijeni više od 600 gostiju, ako uzmemo u obzir da se tu nalaze ljudi iz svih dijelova svijeta, sa svim mogućim karakterima, animatori svakodnevno doživljavaju nezaboravne situacije.
- Ne možete se više ni sjetiti svih situacija u kojima smo se našli i iz kojih smo se "iskobeljali". Svaki tjedan imate ljigavce, genijalne goste, one koji vam izgledaju kao psihopati, ali i one za koje znate da biste mogli s njima na kraj svijeta – tajanstveno priča Toni Cvitanović, 18-godišnjak iz Mostara, koji je ipak odlučio one negativne trenutke zadržati za sebe.
- Što duže radimo to nam sve luđe situacije postaju normalne. Ponekad nas ljudi znaju pratiti, kada imamo pauzu i idemo u sobu malo se odmoriti, čujemo ih i vidimo kako se šuljaju iza nas i čekaju trenutak kada ćemo se "slučajno" susresti. Posebno se sjetimo jedne djevojke koja je na dvije aktivnosti bila odjednom, na stolnom tenisu i na pilatesu, svugdje nas je pratila. Pokušala je kolegi ući u sobu, kucala je u šest ujutro, ma bude tu i zaljubljenih djevojaka i muškaraca, ostatak ćemo zadržati za sebe – prepričava Oliver Molnar, 22-godišnji Mađar sa splitskom adresom, kojem je ovo već druga godina u animaciji.
No, zato Ukrajinac Mykhailo Baraniuk ne skriva zanimljive situacije.
- Prošle sezone na zadnji dan animacije, u listopadu, kada dolaze samo stariji gosti, jedna se starija gospođa malo napila i dočekala me je gola ispred sobe. No, to je isto dio animacije, gospođu sam pristojno otpratio do sobe i to je ostalo između nas dvoje, a eto sada i vaših čitatelja - kaže simpatični animator kojem je ovo već četvrta sezona u Hrvatskoj, a prve godine nije znao pričati ni engleski, a ni hrvatski. Upravo je to dokaz kako dobrog animatora vodi karizma.
Novinarka, letiš u bazen
- Možda se najsmješnije situacije događaju s djecom, od kojih neke viđam već tri godine. Naime, često mi u ovom poslu pukne glas, tako se dogodila situacija da me je jedan dječak pitao zašto ja nikada nemam glas kada on dođe. Smiješno je bilo kako je to dijete primijetilo, onda shvatim da se ja možda ne mogu sjetiti svih gostiju, ali su oni mene zapamtili, znači da sam na njih ostavila dojam, a to je iznimno važno - pojašnjava Kristina, djevojka koja je kao stvorena za ovaj posao.
Kažu da je važno napomenuti kako često nisu animatori tu samo da zabave ljude, ponekad posluže gostima za razgovor, kažu im svoje tajne, tužne i lijepe životne situacije, a sutra su već u drugoj državi i neće se toga niti sjetiti.
- Čim se probudite ujutro morate izići nasmijani i jako dobro se zabaviti, postoje dani kada to ne želiš, nije ti takav dan, ali mora biti. Nije ovo za svakoga, puno ljudi dođe raditi i odustane. Radite na sebi, na komunikaciji, vježbate jezike, ako ne znate pričati taj jezik, onda na snagu stupa govor tijela, ovo je jedna od najboljih priprema za bilo koji posao – kaže Oliver.
Na pola puta im se pridružio i Brazilac Leandro Neves Dos Anjos, koji je inače profesionalni plesač i koreograf.
- Ovo je daleko od svijeta iz kojeg ja dolazim, gdje je važna samo ljepota i koliko precizno otplešeš korak, ovdje plešeš i smiješ se jer ti je dobro - pojašnjava simpatični Brazilac.
Bude tu smiješnih i tužnih situacija, ponekad se rasplaču kada im odu dragi gosti, ponekad se dogodi ljubav, a ponekad jedva čekaš dan kada će neki gosti otići doma.
- Neki dan nam je djetetu ispao zub, kada smo vidili krv koja curi iz usta, na prvu nismo znali kako da pojasnimo roditelju da mi nismo odgovorni za to. Međutim, kasnije smo djetetu napravili kutijicu za zub i proslavili taj trenutak na najbolji mogući način - prepričava Tea Brečić, 17-godišnjakinja iz Knina.
- Zna se dogoditi situacija kada gosti uzmu stvar u svoje ruke pa se udruže kako bi napravili nekakvu spačku – ističe Oliver, s piše Slobodna Dalmacija.