Obitelji slabijeg imovinskog stanja daje se na raspolaganje kuća u Vrpolju kraj Trilja. Kuća ima okućnicu i njivu, a stanari su dužni jedino plaćati troškove svojih režija. Dobrodošli su i djeca, i kućni ljubimci." Ovaj, za naše prilike nesvakidašnji oglas objavila je na Facebooku obitelj Lišnić, bračni par Kristina (40) i Kruno (59), koji su i sami prije pet godina odlučili splitsku gradsku vrevu zamijeniti čistom arijom na selu, a sada su kuću, koja je zjapila prazna, odlučili dati na korištenje nekom "kome je potriba", piše Slobodna Dalmacija .
– Nema tu neke mudrolije. Kuću smo gradili za našu dicu, ima ih petero, ali njima sada ne treba. Bolje da netko tu živi nego da je prazna. Nama bi bilo drago da dobijemo susjede, a oko svega ćemo im pomoći – spremno su nam odgovorili Lišnići, jednostavni i simpatični ljudi koji stanuju tik do kuće koja se daje na raspolaganje.
Oglašena kuća izgrađena je pokraj lokalne ceste, tik do crkve Presvetog Srca Isusova, a kako smo se mogli uvjeriti, u odličnom je stanju. Ima 60 kvadrata, dva kata, a prizemlje je potpuno opremljeno kuhinjom i kupaonicom. Kreveti su već tu, a Kruno se odmah ponudio da će novim stanarima pomoći u pregrađivanju kata ako baš žele dvije sobe umjesto postojeće jedne.
Informacije radi, kuća već ima telefon, internet, TV programe, naravno, struju i vodu, a uz kuću je i gustirna.
Sjeli smo ispred kuće. Stari orah u dvoru pravi hlad, a đirani i drugo cvijeće cvate u pitarima. Lišnići su naokolo zasadili masline, lozu, krumpire, pome, višnje, trešnje, kruške, jagode, razno voće i povrće. Nek se nađe na stolu, a bit će i za zimnicu.
– Imamo kokoši, piliće, kuniće, nabavili smo i koze radi mlika. Okolo je dvi, tri tisuće kvadrata obradive zemlje, pa ima mista za svih, samo da su ljudi normalni. Mi smo prodali stan u Splitu i došli u Vrpolje na moju očevinu. Sad sam pred mirovinom, a radio sam kao komunalni redar, putovao sam svaki dan u Split na posao. Nije bio neki problem, auto mi ne troši puno. Uskočit ću s autom i novim susjedima po potrebi, odvest im dicu u školu, u spizu, šta god treba – veli Kruno, složivši se sa suprugom da je preseljenje na selo bilo dobar potez.
Život na selu da se lako organizirati, govore nam dok ispijamo kavu ispred kuće. Kažu da je u Vrpolju između 200 i 300 mještana i svi su jako susretljivi. Jedan sin pohađa treći razred Osnovne škole "Trilj", do koje se djeca iz sela voze biciklima kad je lijepo vrijeme, a škola ima i organizirani prijevoz djece. Na samom startu nove školske godine učenike i roditelje dočekale su besplatne knjige na klupama. Sve se čini idealno. Pitamo Kristinu ima li tu neka "kvaka", pa ne može sve biti tako jednostavno!
– Nama ništa nije problem, tako smo se postavili u životu. Znamo da ima puno obitelji bez krova nad glavom, pa zašto im ne pomoći – jednostavan je njezin odgovor.
Djeluje ona aktivno i preko Facebook grupe "Potrebno mi je – poklanjam", pa daruje ono što joj ne treba, pita što joj treba. Trenutno joj nedostaje samo štednjak na drva.
– Moja je logika – ako daš, onda i dobiješ. Sve je to blagoslov – rezimira Kristina Lišnić u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju .