Teroristički napad u Barceloni. Nove žrtve među civilima u Siriji, Afganistanu i Iraku. Napetosti između SAD-a i Sjeverne Koreje na rubu nuklearnog rata. Požari u Dalmaciji... Nikad kraja lošim vijestima ove godine. A i prošla godina obilovala je tragičnim događajima: teroristički napadi u Nici, Belgiji, Floridi i Pakistanu, tisuće mrtvih migranata u Mediteranu te krvavi rat u Siriji. Brexit i Trumpova pobjeda u SAD-u, pak, kod mnogih su ljudi na Zapadu pobudili defetizam i pesimizam. Unatoč tome, Pulitzerima nagrađeni američki kolumnist Nicholas Kristof ustvrdio je u svojoj kolumni u New York Timesu da je prema mnogim mjerilima “2016. bila najbolja godina u povijesti” te da će “2017. godina vjerojatno biti još bolja”.
Eseji i analize
Kristof nije jedini koji razmišlja tako optimistično: posljednjih godina objavljeno je niz analiza, eseja i knjiga koje pokazuju da našoj vrsti Homo sapiens nikad u povijesti nije tako dobro išlo kao danas. Taj val optimizma počeo je 2011. godine s knjigom “The Better Angels of Our Nature: Why Violence Has Declined” slavnog evolucijskog biologa Stevena Pinkera. U knjizi, koju su mnogi nazvali izvanredno važnom za čovječanstvo, Pinker je zaključio da je nasilje u ljudskoj vrsti u opadanju već dulje vrijeme te da živimo u najmiroljubivijoj eri otkad postoji Homo sapiens. Primjerice, tijekom 20. stoljeća, unatoč dvama svjetskim ratovima, korištenju nuklearnog oružja i višestrukim genocidima, broj ljudi koji su umrli nasilnom smrću pao je na jedan do dva posto svjetske populacije. Prema podacima Ujedinjenih naroda, početkom 21. stoljeća ta se brojka spustila na 0,7 posto svjetske populacije. Slično je ustvrdio i povjesničar Ian Morris u knjizi “War”, dok su Steven Kotler i Peter Diamondis u knjizi “Abundance” zaključili da su ljudi danas ne samo manje nasilni nego i bolje obrazovani, bolje se hrane i žive dulje nego ikad. Nadalje, oksfordski ekonomist Max Roser putem online studije OurWorldinData.org predočio je niz statistika koje pokazuju da je svijet danas uistinu bolje mjesto nego prije.
- Postajemo manje nasilni, a istodobno smo tolerantniji. Živimo zdravije i bolje se hranimo, a siromaštvo diljem svijeta naglo pada. Uzimanje u obzir tih činjenica stvara vrlo pozitivnu sliku kako se svijet mijenja - tvrdi Max Roser koji smatra kako je najfascinantnije poboljšanje globalnog prosperiteta na planu poboljšanja zdravlja ljudi. Tako je tijekom prošlog stoljeća smrtnost među djecom opala za 90 posto, a prosječan životni vijek porastao za sto posto. Među “nove optimiste” (taj naziv skovali su mediji prema analogiji s novim ateistima Dawkinsom, Dennettom i Samom Harrisom) svakako valja svrstati i švedskog povjesničara Johana Norberga, autora knjige “Napredak: deset razloga da se radujemo budućnosti”. U svojoj knjizi, objavljenoj neposredno prije Trumpove pobjede, Norberg donosi pregled deset najznačajnijih mjerila ljudskog napretka: hranu, higijenu, prosječni životni vijek, siromaštvo, nasilje, stanje okoliša, pismenost, slobodu, jednakost i uvjete odrastanja. Kako navodi Guardian, Norberg se s naročitim zadovoljstvom obračunava s fantazijama onih koji priželjkuju da su se rodili nekoliko stoljeća ranije. Ne tako davno, podsjeća Norberg, psi su na ulicama europskih gradova glodali ostavljene leševe žrtava kuge. Čak i 1882. godine samo je dva posto stanova u New Yorku imalo tekuću vodu.
Dok na Zapadu “novi optimisti” okupljaju sve veći broj znanstvenika, poduzetnika i novinara, u Hrvatskoj tek mali broj osoba na javnoj i društvenoj sceni u svojim istupima polazi s optimističkih pozicija. Naš najpoznatiji “novi optimist” svakako je dr. Ivica Puljak, istaknuti fizičar i jedan od lidera stranke Pametno.
Priča o generacijama
- Kad se radi o napretku ljudskog roda i stanju u svijetu, ja sam uistinu optimist. Taj optimizam nije zasnovan samo na mojim osjećajima, nego je utemeljen na podacima o svijetu oko nas. U većini stvari koje su bitne za ljude, kao što su sve dulji ljudski život, sve manje siromaštvo, bolja zdravstvena zaštita, sve manje ratova i nasilja, sve bolji pristup edukaciji za sve ljude, posebno mlade, svijet nikad nije izgledao bolje - rekao je Puljak te istaknuo jedan fascinantan podatak. - Od 1990. godine naovamo svaki dan oko 130.000 ljudi izađe iz siromaštva. Svaki dan. Promatrajući kako se svijet razvijao do sada, podaci dokazuju da živimo u najboljem vremenu u povijesti ljudskog roda, a ako pokušamo procijeniti kako će svijet izgledati u budućnosti, sve upućuje na to da će biti sve bolje i bolje - dodao je Puljak.
S njim se uvelike slaže poduzetnik Boran Lončarić, suosnivač i predsjednik IT kompanije Gisdata, koji sebe naziva realističnim ili praktičnim optimistom.
- Zaista vjerujem da je svijet generalno bolji, posebno ako se osvrnemo na zadnjih 200 godina. Dovoljno je da pogledam povijest svoje obitelji. Bilo je situacija kad je jedna od praprabaka rađala u vinogradu dok je radila. Nasreću, moj je pradjed preživio taj događaj. No, mnoge žene i djeca nisu preživjeli takve porode - rekao je Lončarić koji je ustvrdio da u posljednjih 100 godina muškarci u njegovoj obitelji žive sve dulje. Tako je njegov pradjed živio 63,5, djed 73, a otac 85,5 godina.
- Moj je pradjed umro 1931. godine jer mu je pozlilo kad se išao kupati. Odveden je k lokalnom liječniku u malom mjestu na moru, no nije bilo defibrilatora niti brzog priključivanja na EKG te je on nakon nekoliko sati izdahnuo. Dvije generacije kasnije, kad je moj otac osjetio da ima srčane probleme, očekivao je da ga se odvede liječniku te mu je u skorom roku u dobi od 70 godina ugrađen četverostruki bypass - dodao je Lončarić. Osvrnuo se na to da su jedan od pokretača golemog napretka u svijetu svakako informatičke tehnologije. Primjerice, danas pripadnik afričkog plemena Masai ima bolji mobitel i bolje mobilne komunikacije nego američki predsjednik Ronald Reagan prije četvrt stoljeća. Posjeduje li ratnik plemena Masai smartphone s Googleom, ima pristup većem broju informacija nego predsjednik Bill Clinton prije 20 godina.
Moćna tehnologija
- IT tehnologija je moćna i ima široku dostupnost. Ta dostupnost daje goleme mogućnosti edukacije na daljinu koja prije nije bila dostupna. Primjerice, danas je moguće da pripadnik plemena Masai razgovara preko smartphonea sa svojim sinom ili unukom koji je, primjerice, dobio stipendiju da može studirati IT u Zagrebu ili raditi u mojoj kompaniji - rekao je Lončarić. Istaknuo je kako tehnologija poboljšava život, a s druge je strane i sredstvo postavljanja očekivanja. - Nisam bio u Keniji pa ne znam kakvu zdravstvenu skrb imaju pripadnici plemena Masai. No, kada netko od njih tko ima probleme sa srcem čuje da je moj otac imao priliku dobiti četverostruki bypass u bolnici Magdalena, može postati nesretan jer on možda nema tu mogućnost - naglasio je Lončarić.
Filozofkinja dr. Dragana Sekulić s Hrvatskih studija smatra kako je tehnološki, medicinski, ekonomski i napredak u ljudskim pravima u zadnjih stotinjak godina fascinantan. - Za taj je boljitak gotovo posve zaslužna znanost, a nužan uvjet njegova održavanja i unapređenja je dobro obrazovanje. No, čini se da taj napredak ne rezultira općim optimizmom, naprotiv, da u procjenama sadašnjeg stanja društva i prognozama za budućnost prevladava pesimizam. Prema mojem mišljenju, za to nepodudaranje između objektivnih pokazatelja i našeg doživljaja društvenog boljitka u velikoj su mjeri odgovorne naše kognitivne pristranosti, ali i referentni okviri procjene - rekla je Dragana Sekulić. Naglasila je kako su ljudi općenito loši intuitivni statističari.
Vremenski ograničeno
- Izreka ‘Jedna slika vrijedi više od tisuću riječi’ dobro ilustrira kognitivnu pristranost koja se ogleda u većem informativnom vrednovanju osobnog, pojedinačnog iskustva nego statističkih podataka, iako statistički podaci pružaju objektivnije informacije. Suvremeni mediji omogućili su nam da svjedočimo i onim događajima koji bi nam prije bili dostupni samo kao statistički podaci - pojasnila je dr. Sekulić. - Dodamo li tome naš prirodan, evolucijski objašnjiv interes prema lošim vijestima, rezultat je da dobre vijesti i pozitivni podaci ostaju uglavnom ignorirani u formi objektivne, ali ‘hladne’ statistike, dok svakodnevno posežemo i svjedočimo tragedijama i nesrećama pojedinaca iz svih krajeva svijeta te na tom temelju stvaramo dojmove i zaključke o globalnoj situaciji. Nije stoga čudno što su ti dojmovi i zaključci, usprkos objektivno dobrim globalnim statističkim pokazateljima, uglavnom pesimistični - dodala je dr. Sekulić. Naglasila je kako je naša procjena društvenog boljitka vremenski i prostorno ograničena. - Naš doživljaj kvalitete vlastitog života nije rezultat usporedbe s kvalitetom života ljudi iz prošlih stoljeća ili iz dalekih društava, nego je povezan s dostupnošću dobara koje su u našem društvu na raspolaganju. Primjerice, bolesnog šezdesetogodišnjaka kojem nije dostupna najbolja raspoloživa terapija neće utješiti činjenica da su prije sto godina čak i kraljevi umirali od te bolesti jer nije postojala nikakva terapija niti će na doživljaj vlastite dobrobiti utjecati činjenica da je već doživio gotovo dvostruko više godina od prosječnog čovjeka prije 200 godina - ustvrdila je dr. Sekulić.
Naši sugovornici osvrnuli su se na široko rašireni pesimizam u našem društvu.
- U Hrvatskoj je pesimizam jedan od većih problema društva. Problema je mnogo, od činjenice da napredak u Hrvatskoj nije tako dobar kao u drugim usporedivim zemljama do toga da je stanje kod nas moglo biti puno bolje, da smo uspjeli iskoristiti sve mogućnosti koje imamo. Isključivi razlog tome je krivo vođenje društva od strane političara i njihova briga samo za sebe umjesto za cijelo društvo. Zbog toga mnogo ljudi, naročito mladih, odlazi u zemlje koje imaju puno optimističniji pogled na budućnost - rekao je Ivica Puljak koji u svojem javnom djelovanju često pokušava argumentirati da je svijet zaista sve bolji, a da stanje u Hrvatskoj ovisi isključivo o tome koliko se ljudi sa znanjem i vizijom boljeg društva aktivno želi uključiti u društveni život i preuzeti vođenje društva. - Za svakog od nas osobno vrijedi da ćemo u tom sve boljem svijetu živjeti to bolje što budemo više znali, više radili i što budemo povezaniji s razvijenim svijetom - istaknuo je Puljak.
Boran Lončarić, pak, smatra da je nama u Hrvatskoj bitan ne samo novi optimizam, nego i novi realizam u očekivanjima.
Pogrešan put
- Ništa na svijetu, bilo to u Švicarskoj, Švedskoj ili Zimbabveu, ne pada s neba. Trebalo bi odustati od pogleda u kojem bi vam država trebala nešto osigurati ili napraviti. Sami to moramo napraviti. Duboko sam uvjeren u povezivanje dobre edukacije s dobrim radom koji će dovesti do dobrog, svjetski konkurentnog proizvoda. Tako bismo radom, znanjem i realnom konkurentnošću bili dobro pozicionirani ili vodeći u svojim nišama na globalnom tržištu. Onda bi ta realna tržišna konkurentnost, ostvarena kroz znanje i rad, donijela i blagostanje, pa i realnu sreću, zadovoljstvo i pozitivnost. Nikako nije put sjediti u kafiću i lamentirati što bi država ili gradonačelnik trebali napraviti za nas. To nigdje ne dovodi do blagostanje i sreće - zaključio je Boran Lončarić.