Nakon tri mjeseca ponovo je organiziran VladaUP na kojem premijer Zoran Milanović odgovara na pitanja twitteraša.
Kada će se konačno zatvoriti krug nelikvidnosti?
- Prvo od države kreće taj krug, država je bila nedisciplinirana, selektivna, a kada država selektivno podmiruje svoje obaveze to znači da je nekome pogodovala. U proceduri je zakon o financijskom poslovanju. Bio je izložen kritikama kao zakon koji je preoštar, prerigidan, tu ima otvorenih pitanja, ali na tragu toga da moramo nešto napraviti, mi nešto i radimo.
Kada će Vlada RH uzeti u obzir i prava nerođenog djeteta, s obzirom da Ministar Ostojić uvijek ističe majčinska prava?
- To je vrijednosno pitanje. Ja moram reći da kad idete na izbore, onda im predočite program, i taj program obvezuje. Kada su u pitanju temeljna, vrijednosna opredjeljenja, onda ne smijete ići izvan onoga što ste najavili. Mi se toga držimo. Priznajem prava nerođenog djeteta ali mi imamo stav koji nije građanski ali je znanstven. Mi želimo da se više djece rađa u Hrvatskoj.
Da li smatrate da je porez na samce kazna svima koji nisu imali mogućnost da dobiju dijete, svima koji su uspješni u svom poslu, i smatrate li da će takva politika voditi do sklapanja lažnih brakova i da ćete poticati sivu ekonomiju?
- Pitanje je sugestivno i retoričko. Društvo se mijenja. Hrvatska je uvijek bila pomalo na repu zbivanja u razvijenom svijetu. To je tako i danas. Ovo o čemu vi govorite je jedno kronično stanje koje napreduje, za deset godina će biti još više samaca. Ima i jako puno samohranih roditelja. Bit samac je izbor i mislim da ne bi trebao biti penaliziran. Bez namjere da potcjenjujem svoje suradnike, smatram da je to jedan oblik penalizacije jednog ponašanja koje je tradicionalno bilo društveno nepoželjno ali sada više nije. Pokrenite raspravu o tome.
Kada će se smanjiti ukupno opterećenje plaće?
- Ukupno opterećenje plaće u Hrvatskoj je nekakav europski prosjek. Ukupna javna potrošnja isto nije visoka u poređenju s EU, no bitno je na što se troši. Imamo krivi fokus, imamo preko 500 jedinica lokalne uprave. Hrvatska je porezno srednje opterećena, no sa mnogo iracionalnosti, pogotovo u poreznom sustavu. Ja sam za to da svi plaćaju sve ali da se utvrdi kome što treba. Sve se plaća, a onda prije toga ili poslije toga idemo vidjeti tko nema, po individualnim prihodovnim i imovinskim kriterijima.
Na burzi je najviše nezaposlenih žena. Bilo je priča da će se pokrenuti inicijative za samozapošljavanje, poticanje ženskog poduzetništva. Što će biti s tom inicijativom?
- Ministarstvo poduzetništva imat će dosta sredstava za poticanje takve vrste poduzetništva. Država je tu da da onaj početni ‘boost’. No, mi smo jako ovisni o svojem okruženju. Ako Njemačka uđe u recesiju, jao si ga nama. Ovaj zadnji susret u EU je pokazao koliko je važno imati mehanizme upravljanja, EU nije imao mehanizme upravljanja za vrijeme krize, nije bio zamišljen kao takav.
- Moramo ulagati u prave stvari. Broj visokoobrazovanih u društvu nije jedino bitno za ekonomiju. Grčka i Španjolska je puna visokoobrazovanih, to znači da su se obrazovali za krive stvari. Ništa što je besplatno ne valja.
Kada ćete započeti decentralizaciju?
Hrvatska ima petsto i nešto općina. Po meni mogu sve opstati, ali ne sa istim odgovornostima. Ja ne znam jesu li ljudi svjesni da decentralizacija ne znači samo decentralizaciju novca nego i odgovornosti. To znači da će mnoge usluge biti delegirane jedinicama lokalne samouprave, i da kada će biti problema sa bolnicama, za školama, da će građani ići na vrata lokalnoj vlasti.
Kada Vlada misli poticati zanimanja koja nam trenutno trebaju i destimulirati ona koja nam ne trebaju?
- Sada je oko 50 posto diplomanata iz područja društvenih znanosti. Sveučilišta jesu autonomna, ali država plaća sve. Država mora donositi odluke što su prioriteti. Naša ekonomija obrazuje ljude za biznis škole. Pitanje je koliko bi u tome ljudi trebali sami sudjelovati. Neka obrazovanja država svakako mora ocijeniti kao prioritetna - recimo liječnike - no što ako nam za deset godina ti liječnici odu u Austriju i Njemačku? A to se događa.
- Ukupan broj visokoobrazovanih je jedna od pretpostavki uspjeha, ali nije i njegov jamac.
Da li to daje krivu poruku javnosti ako neki ministri daju ostavke a neki ne?
- U politici je važno tko govori i što govori, nije nevažno i kako se to govori, ali ne volim polaziti od premise kakav je dojam i što će ljudi misliti. To je polazna točka onih koji za ljude misle da su glupi. Moraš odlučiti da li vodiš politički prema ciljevima ili prema anketama. Mi idemo prema ciljevima. I kada su u pitanju ove nezgode i ove ostavke, da vidimo da nije sve isto. Nisu krvni delikti isto što i nehat. Mogao si izabrati, donio si svjesnu odluku, išao si svojim putem. Razmišljao sam o tome zadnje dvije godine puno više nego što sam htio, a htio sam ništa. Tamo gdje je prisutna volja, tamo postoji odgovornost. Tamo gdje postoji nehat, postoji prostor za ljudsko razumijevanje.
- Dvoje ljudi je usmrćeno, nije ubijeno. Ali ima još ljudi koji su se okretali na cesti. Ovo je pokušaj distrakcije.
Kakva ćemo mi biti država? Hoćemo li se baviti poljoprivredom?
- Bavit ćemo se poljiprivredom, nećemo se baviti svemirskom tehnologijom. Bavit ćemo se brodogradnjom, turizmom, stanogradnjom, gradnjom. Naš primjer je Austrija. To je bogata država za koju kad pitate ‘što veliko dolazi iz Austrije’ nitko ne zna. Sve po malo.
Pita Ivo Špigel: Kako gledate na visokotehnološki sektor, kako gledate na startup kompanije?
- Na startup kompanije gledam sa divljenjem. To je to. To je rizik. Ti ljudi su avanturisti, legalni avanturisti. Vlada za njih mora učiniti sve ono što treba da se osigura pravna sigurnost, a to su sudovi i naplate. Jesam li za to da budemo kompetitivni u onome što je najkompetitivnije? Pa naravno!
Kako komentirate izjavu gospodina Josipovića o tome da trebate dobro razmisliti o tome treba li Čačić ostati u Vladi? Kako ocjenjujete prvih šest mjeseci rada Vlade? Kako ocjenjujete što ste uspjeli napraviti do sada?
- Na prvo pitanje sam odgovorio. Ne samo da sam odgovorio nego sam i govorio, što znači da sam prije toga i razmišljao, pa makar i pogrešno. To radim već dvije i po godine. I to što sam razmišljao sam i govorio. A stil gospodina Čačića nije čak ni njegov problem nego problem i stvar njegove stranke. Josipovićev savjet oko Čačića je dobrodošao, ali mu fali sadržaja.
- U šest mjeseci smo pokušali puno, to je prekratko vrijeme da bi se nešto dogodilo. Svi oko nas su u recesiji, Njemačka je jedva iznad vode. Mi u iduće četiri godine mislimo voditi zemlju. Ljudi s kojima mi surađujemo su iznamni operativci. To su ljudi koji idu za rezultatima, neki se nazivaju i buldožerima.
Zbog čeka i kada se može očekivati da će se moći otvoriti firma koja neće imati samo hrvatski naziv?
- Smatram da jezik pripada govornicima i da ga se silom ne može zaštiti, kao ni identitet. To me podsjeća na neke režime koji nisu to dopuštali. Vjerujem da se jezik pogotovo danas razvija brže nego ikad. Drago mi je da ste mi to spomenuli, to mi se uopće ne sviđa. Ja mislim da je to glupo.
Zašto se ne revidira ugovor s Crkvom, obzirom na otežanu ekonomsku situaciju?
- Država daje Crkvi nekoliko stotina milijuna godišnje i ne mislim da je to puno. Ne žive oni luksuzan život. Nemojte nasjedati stereotipima. Biste li pristali na životno standard svećenika, ne biste. Oni žive jedan život na koji nitko oda nas ne bi pristao, to je poziv. Država je pristala plaćati Crkvi i da vrati imovinu Crkvi. Država tu imovinu nije vratila nego se daje novac. To s imovinom će ići teško je užasno komplicirano. Velike novce od najma ne dobivaju jer ta imovina još nije njihova. Ne vidim problem da Hrvatska kroz godine daje novac Crkvi, ali sa imovinom je komplicirano. Da je jednostavno već bi bilo riješeno. Imate čitave blokove u Zagrebu koji su bili od Crkve, došli partizani i sve podijelili ljudima za primjerice stanove.