Dvojac koji bi se na prijevremenim izborima početkom rujna mogao naći oči u oči na suprotstavljenim stranama, Andrej Plenković - bude li izabran za predsjednika HDZ-a - te Zoran Milanović, šef SDP-a, početkom devedesetih u Ministarstvu vanjskih poslova usporedo su gradili diplomatske karijere i međusobno surađivali.
Danas, dvadeset i dvije godine kasnije, nekadašnji kolege iz studentskih dana i pripravnici u MVP-u, na izborima će se kao vodeći ljudi dviju najjačih stranka u Hrvatskoj boriti za poziciju premijera.
S njima je tada u MVP-u diplomatsku karijeru gradila i današnja predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Pridružila im se 1996. godine i Bianca Matković, bivša državna tajnica u MVP-u.
- Bila je to ‘zlatna generacija’ u MVP-u: Milanović, Plenković, Grabar-Kitarović, Miro Kovač, Jandroković, Pjer Šimunović...- prisjetila se Matković.
Kaže da su i Plenković i Milanović tada slovili kao mladi i ambiciozni kadar. - Ali, naravno, različitog karaktera: Milanović iskreniji i tvrđi, a Plenki umjereniji i blaži. Ipak, obojica su dolazila do svojih ciljeva. Također, moramo reći da su tih 90-ih slovili za dvojicu najšarmantnijih komada u MVP-u - prisjetila je Matković.
Strelovit napredak
Naš drugi sugovornik, diplomat iz tog vremena, ispričao nam je da su Milanović i Plenković pripadali generaciji mladih diplomata koji u Ministarstvu izuzetno brzo napredovali.
- Nisu bili ni u kakvim strankama, u MVP ih je doveo Ivan Šimonović. Milanović je otpočetka pokazivao profil lijevo orijentiranog čovjeka, no prihvaćao je državnu politiku i s njim nije bilo problema. Dapače, brzo je bio unaprijeđen. Plenković je više naginjao profilu umjerenog konzervativca, bio je dobro prihvaćen u MVP-u, nešto kreativniji od Milanovića, a njegov napredak je zapravo bio strelovit, kao i onaj predsjednice Grabar-Kitarović - kaže nam naš izvor iz diplomatskih krugova te dodaje da, koliko mu je poznato, trojac nije bio družina izvan posla. Plenkovićevi suradnici također su nam potvrdili da je Plenković u ministarstvu dobro surađivao s Milanovićem, no kažu da je to bio samo “kolegijalan odnos”.
- Nije to bio odnos kakav je Milanović imao primjerice s Joškom Klisovićem, koji mu je kasnije postao i kum. Plenković i Milanović nisu se privatno družili - kaže nam sugovornik iz Plenkovićeva kruga. Tih dana u Ministarstvu prisjetio se i Gordan Jandroković koji se tada družio s Plenkovićem, kojeg su i tada svi skraćeno zvali Plenki.
- Sjećam se da smo igrali nogomet za reprezentaciju Ministarstva vanjskih poslova. Plenković i ja igrali smo u napadu, i bili smo dobar tandem. Mislim da smo pobijedili Mađarsku i Češku - prisjetio se Jandroković, koji nam je ispričao da se Milanović nije s njima družio jer je više boravio u inozemstvu. Naš drugi sugovornik koji poznaje i Plenkovića i Milanovića analizira da su njih dvojica “koliko različiti, toliko i slični”.
- Milanović je na neki način u pravu kad pita što Plenković radi u HDZ-u, jer upravo će to biti njegov najveći problem - sigurno će se pokušati prilagoditi većem dijelu članstva. Milanović, s druge strane, ne kalkulira, ne pokušava biti ono što nije, i to je razlika. Obojica imaju jak ego, tašti su, ali Milanović to ne skriva, dok se Plenković trudi, mogu reći da puno radi na sebi. Milanović često igra na prvu, a Plenković je tu ipak strpljiviji. No, bit će zanimljivo vidjeti kako će se Plenković snaći kad ga počnu kritizirati, vidjet ćemo i koliko je hrabar, često igra na sigurno, jer, zašto se nije kandidirao prije dva mjeseca? Plenković neće ulaziti u konflikte ako ga Milanović ne bude izazivao, on jednostavno nije tip ‘fajtera’ kao Milanović, on je nekonfliktan tip - analizira naš sugovornik.
Komunikacija
Naš drugi sugovornik također smatra da će u kampanji razlika u karakterima izaći na površinu te kaže da su oni i kao političari stasali u potpuno drukčijim okolnostima.
- Milanović je bio premijer, djelovao je na domaćoj političkoj sceni, a Plenković se gradio u europskim institucijama, kao diplomat, to su sasvim drukčiji tipovi komunikacije. PR-ovci će imati posla i s jednim i drugim. Milanovića će trebati ‘stišati’, a Plenkovića ‘pojačati’ odnosno pomoći mu da dobije čvrstinu u nastupima. Plenković mnoge podsjeća na Sanadera, ali još mu nedostaje čvrstine, naravno da je ima vremena ‘izbrusiti’ - smatra naš sugovornik. Naš drugi sugovornik također drži da bi Plenkoviću otegotna okolnost mogla biti to što pazi da se svidi.
- Veliki političari ne mogu vući samo popularne poteze, sjetimo se Margaret Thatcher - dodaje naš sugovornik. Također, naš drugi sugovornik analizira njihove javne nastupe te kaže da Plenkovića dosad nismo imali prilike vidjeti u okolnostima u kojima mu se može odgovoriti.
- Plenković je dosad komunicirao s pozornice, s koje on govori i nitko mu ne uzvraća, bila je to jednosmjerna komunikacija, pa je mogao paziti što govori, uvijek je umjeren, blag. Milanović, pak, ‘što na umu, to na drumu’, iako je i on proteklih godina radio na sebi i sazrio te je spretniji u toj komunikaciji. Koji će se od njih dvojice u kampanji nametnuti kao lider, to ćemo tek vidjeti - kaže naš sugovornik.
NATO i EU
Plenković se u Ministarstvu vanjskih poslova, kako se navodi u njegovoj biografiji, zaposlio 1994. godine kao stručni suradnik u Odjelu za europske integracije. Bavio se, piše, odnosima Hrvatske s Vijećem Europe i Europskom unijom, uključujući pregovore o Sporazumu o suradnji između Hrvatske i EU.
“Iduće godine postao sam voditelj Ureda tadašnjeg zamjenika ministra Šimonovića. Od 1996. do 1997. radio sam u Odjelu za analitiku”, navodi u biografiji. Plenkovićev četiri godine stariji kolega s Pravnog fakulteta Milanović, koji je rođen 1966. godine, u Ministarstvo vanjskih poslova došao je 1993. godine, kako se navodi u njegovim biografijama, i to s mjesta pripravnika na Trgovačkom sudu u Zagrebu. Milanović je 1994. godine, kao pripadnik OSS-a, otišao u Nagorno Karabah u Azerbajdžan, gdje se zadržao mjesec i pol. Dvije godine kasnije, 1996., imenovan je za savjetnika u hrvatskoj misiji u NATO-u i EU u Bruxellesu. Zanimljivo je da je dvojac i studirao na istom fakultetu: Milanović je zagrebački Pravni fakultet upisao 1985., a Plenković 1988. godine.
I dok je Plenković diplomirao 1993. godine na temu “Institucije Europske zajednice i proces donošenja odluka”, Milanović je diplomirao kao izvrstan student, a za vrijeme studiranja dobio je Rektorovu nagradu.
Plenkovića su, pak, početkom devedesetih počele zanimati europske teme te je aktivno sudjelovao u Europskoj udruzi studenata prava (ELSA).
Milanović je u misiji u Bruxellesu završio poslijediplomski studij europskog i komparativnog prava, a krajem 1999. vratio se u Zagreb, kada se i učlanio u SDP, a nakon pobjede koalicije prevođene SDP-om na izborima 2000. godine, povjerena mu je komunikacija s NATO-om te je tri godine kasnije postao pomoćnik ministra vanjskih poslova Tonina Picule.
Državni tajnik
Nakon pobjede HDZ-a na izborima 2003. odlazi s mjesta pomoćnika, te počinje graditi političku karijeru u SDP-u. Poslije Račanove smrti 2007. godine postao je predsjednik SDP-a, a krajem 2011. pobijedio je na izborima te postao premijer.
Plenković je, pak, postao 1997. načelnik Odjela za europske integracije, i to je radio do 2001. Od 2002. do 2005. bio je bio zamjenik šefa hrvatske Misije pri Europskoj uniji u Bruxellesu te od 2005. do 2010. zamjenik veleposlanika u Francuskoj, a po povratku u Zagreb na poziv tadašnjeg ministra vanjskih poslova Gordana Jandrokovića obavljao je dužnost državnog tajnika za europske integracije u Vladi Jadranke Kosor.
Upravo je 2011. Plenković pristupio HDZ-u te je kao kandidat HDZ-a postao europarlamentarac, sada je ušao u trku za predsjednika HDZ-a, nakon čega slijedi borba za vlast s kolegom iz studentskih i diplomatskih “klupa”.