O sukobu koji je Hrvatska od prvog dana članstva u EU otvorila s Europskom komisijom zbog takozvanog Lex Perkovića toliko se pisalo u to vrijeme da je sada suvišno stvarati mit o nekim tajnama i nepoznanicama. Jednostavno rečeno, Hrvatska je tim zakonom iznevjerila sve partnere u EU od prvog dana.
Ušla je u sukob s Komisijom, nije uspjela ama baš nikoga uvjeriti u iskrene namjere o zaštiti načela jednakosti, riskirala sankcije da bi na kraju sve vratila na staro, u potpunosti onako kako je to tražila Europska komisija.
Kao sankcije su najprije trebale biti mjere vezane uz Schengen odnosno uskraćivanje novca za pripremu, a prijetilo se i uskraćivanjem drugih sredstava iz EU fondova, iako je i Komisija tada pretjerala prijetnjama jer nije formalno mogla uvesti sankcije osim u području zbog kojih je i pokrenula postupak nakon što je Hrvatska neprestano odbijala pristati na zahtjeve Bruxellesa.
I Neven Mimica, tada povjerenik za zaštitu potrošača, zbog te se afere našao u neugodnoj situaciji. S jedne strane, kako je imao mandat od nešto više od godinu dana i čekao da ga Milanovićeva Vlada nominira na puni mandat, nije mogao zaoštriti stav prema hrvatskoj Vladi. To da svaki povjerenik, kada uđe u sastav Europske komisije, “ostavlja svoju putovnicu na vratima zgrade u Berlaymontu” samo je floskula jer oni u Komisiji štite i interese svoje države. No Mimica je na kraju podržao Europsku komisiju, iako je pokušao pomoći da se postigne rješenje.
Pogrešan dojam
Pogledom u arhivu uspjeli smo pronaći da je Mimica o napisima da se spremaju sankcije Hrvatskoj zbog Lex Perkovića, preko svog glasnogovornika, 17. rujna 2013. dao sljedeću izjavu za medije:
“S obzirom na pogrešan dojam koji su pojedini napisi u medijima stvorili o navodnom prošlotjednom jednoglasnom usvajanju odluke Europske komisije o uvođenju zaštitnih mjera suspenzije korištenja sredstava schengenskog instrumenta za Hrvatsku zbog neusklađenosti hrvatskoga zakonodavstva s odredbama propisa o Europskom uhidbenom nalogu, želio bih pojasniti kako kolegij povjerenika Europske komisije prošli tjedan nije raspravljao niti je donio takvu odluku.
Ova će tema u obliku informacije, bez predviđene posebne rasprave, biti stavljena na dnevni red kolegija povjerenika u srijedu, 18. rujna, s prijedlogom da Komisija započne postupak prethodnih konzultacija s državama članicama Europske unije o namjeri donošenja odgovarajućih mjera temeljem članka 39. akta o pristupanju Hrvatske”.
Komisija je priopćenjem za medije potvrdila da su predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso i povjerenica za pravosuđe Viviane Reding i onaj za proširenje Stefan Füle “informirali kolegij o činjenicama i dobili punu potporu za postupak u okviru članka 39 pristupnog ugovora Hrvatske”. Komisija je nakon toga počela postupak konzultacija s državama članicama o mjerama protiv Hrvatske.
Hrvatska nije uspjela dobiti nikakvu potporu država članica. Kako je zakon donesen u vrijeme pregovora o članstvu, a to dogovoreno sa svim državama članicama još 2010., Komisija se pozivala na to da zapravo najavom sankcijama protiv Hrvatske štiti sve ostale članice prema kojima je Hrvatska i preuzela obveze tijekom pristupnih pregovora.
Pristali na sve
Kada povjerenik Mimica kaže da “nije bilo rasprave” to može biti točno ali zato što su se svi, uključujući i njega, složili da je Hrvatska pogriješila i da zakon treba vratiti na staro.
Sporazum je postignut formalno na sastanku tadašnje potpredsjednice Europske komisije Viviane Reding i ministra pravosuđa Orsata Miljenića. Da bi Hrvatska, koja je pristala na sve zahtjeve Komisije, koliko-toliko sačuvala obraz, dogovoreno je tada da izmjene stupe na snagu 1. siječnja 2014., a ne odmah ili za par dana, kako je to tražila Reding. Ona je čak tada bila i cinična, poručivši da ne shvaća “zašto Hrvatska može promijeniti zakon za tri dana, a sada joj treba nekoliko mjeseci vratiti ga u okviru obveza preuzetih iz EU”.
telefonski razgovor Iz diplomatskih krugova u Bruxellesu smo tada čuli da je Mimica i bio posrednik između Milanovića i Barrosa koji su telefonom postigli sporazum da bi isti formalno bio dogovoren između Vivien Reding i Orsata Miljenića. Glavnu riječ u oštroj politici prema Hrvatskoj tada je imao Martin Selmayer, šef kabineta Viviane Reding, koji je sada i možda jedan od najvažnijih ljudi u Europskoj komisije jer je šef kabineta predsjednika Junckera. Iz Komisije su tada zbog Lex Perkovića išli tako daleko da su i javno govorili kako Hrvatska štiti ubojice iz komunističkog režima. Bilo je i optužbi iz Hrvatske na račun povjerenice Reding da je ona oštra jer je u Hrvatskoj na vlasti ljevica, a ona je iz redova Europske pučke stranke čiji je član HDZ. Reding je to nazivala “besmislicama” i podsjetila da je i prije toga bila oštra prema mađarskoj vladi Viktora Orbana koji je iz redova EPP-a.
Na kraju su svi bili sretni jer je pronađeno rješenje.