Milanska kompanija u vlasništvu Diokija, Adriaoil S.p.A., potražuje u predstečajnoj nagodbi od Dina Petrokemije više od 220 milijuna kuna, dok Adriaoil talijanskim bankama i dobavljačima duguje oko 300 milijuna kuna.
Adiraoil je u predstečajnoj nagodbi prijavio vlastita potraživanja, koja je potpisao direktor milanske tvrtke Leo Dolezil, koji je ujedno predsjednik Uprave Diokija.
U prijavi su potraživanja izražena u stranim valutama: 21,4 milijuna eura te 12,5 milijuna američkih dolara, što nije u skladu s hrvatskim propisima, a i sama prijava potraživanja, doznajemo, nije baš jasna pa će se tražiti, neslužbeno doznajemo, dodatno objašnjenje.
Šest milijuna eura
Jedna je od većih stavki, koju je Adriaoil priložio uz prijavu potraživanja, ugovor o financiranju između Dina Petrokemije i Adriaoila sklopljen u rujnu 2009. na iznos od šest milijuna eura.
No, Adriaoil je uz prijavu priložio sve ugovore, fakture, dokumente, pa se, prema njima, radi o sirovinama koje Dina nije isplatila Adriaoilu, dok ih je on isporučio. Navodno su Diokijevi spremnici i danas puni sirovina koje ovih dana pokušavaju prodati po nižoj cijeni.
Ali, uloga milanske tvrtke Adriaoil, čiji je brend u Italiji bio prepoznat, a koja je danas na korak od gašenja, interesantna je i po tome što je svojedobno bila u vlasništvu Ine, a poslije je, 2005. godine, postala talijanska podružnica Diokija. Danas je isto zanimljivo kako je tvrtka, čija je djelatnost bila samo preprodaja sirovina i proizvoda, uspjela nagomilati tolike dugove prema talijanskim bankama zbog kojih su joj blokirani računi te je morala zatvoriti svoje urede u Trstu i Moskvi.
Tvrtku Adriaoil Ina je osnovala 1969. godine, a kao što je Inter Ina bila londonsko predstavništvo, tako je Adriaoil u to vrijeme plasirao Inine naftne derivate na talijansko tržište.
Odluka o prodaji
Dobivanje funkcije u te dvije Inine podružnice, tvrdi naš anonimni izvor iz Ine, u to je doba bilo svojevrsna nagrada za Inine direktore.
- Uvijek su ljudi iz Ine s područja Rijeke išli na jedan, dva mandata za nagradu u Milano u Adriaoil, dok su ovi iz Zagreba odlazili u London - uspoređuje naš izvor. Nakon što je izgrađena Dina Petrokemija, Adriaoil je preuzeo izvoz njihovih proizvoda na područje Italije, pa se počeo vezati uz njihovo poslovanje.
U Ini su nam ovih dana službeno odgovorili da je Uprava Ine 2002. donijela odluku o prodaji 50 posto udjela u društvu Adriaoil.
“Ali kako tijekom 2002. nije došlo do prodaje udjela, 2005. obnovljen je postupak prodaje te je iste godine INA prodala udjel u Adriaoilu Diokiju, čime je Dioki postao 100-postotni vlasnik Adriaoila. Odluka o prodaji donesena je obzirom da INA nije imala poslovni interes zadržati svoj udjel u Adriaoilu. Prije same prodaje, sva potraživanja i obaveze između Ine i Adriaoila u potpunosti su izmirene”, piše u odgovoru iz Ine.
Nepoznati direktori
Na pitanje za koliko je Ina prodala vlastite udjele tada već Ježićevu Diokiju , u Ini su nam odbili odgovoriti tvrdeći da je to poslovna tajna. Naš izvor kaže da to nije bio neki velik novac, iako se radilo o tvrtki sa 36-godišnjom reputacijom na talijanskom tržištu. U Ini nam u roku nekoliko dana nisu uspjeli pronaći ni podatke o tome tko su sve bili direktori u toj talijanskoj tvrtki, a ni kako je ona poslovala.
Predsjednik Uprave Diokija, koji je i dugogodišnji direktor Adriaoila, Leo Dolezil kaže da ne zna koliko je Dioki platio 50-postotni Inin udjel, ali objašnjava kako je nastao dug. Kaže da se to dogodilo u proteklih nekoliko godina, kad je poslovanje počelo padati.
Važna uloga
- Adriaoil je isporučivao robu, a Dina Petrokemija ju je sve rjeđe plaćala, pa su se istopili krediti za obrtna sredstva Adriaoila u talijanskim bankama. Tako je Adriaoil ostao dužan talijanskim bankama i nekim dobavljačima više od 40-ak milijuna eura, a Dina Petrokemija Adriaoilu - objašnjava.
Inače, milanska tvrtka zato je važnu ulogu imala i u pregovorima s bivšim potencijalnim turskim investitorom Caliskanom, koji je trebao preko vlasništva nad Adriaoilom postati većinski dioničar Dina Petrokemije, koja, pak, Adriaoilu duguje 220 milijuna kuna. No, taj je posao propao.
Bankovni računi Adriaoila ovih su dana, kaže Dolezil, blokirani. Tvrtka je zatvorila urede u Trstu i Moskvi, a u tvrtki radi još četvero, petero ljudi, koji također ne primaju plaće.
Dolezil: Čuo sam priče iz kuloara o izvlačenju novca
Tvrtka Adriaoil nema u vlasništvu veliku imovinu, sve što posjeduje je, kaže predsjednik Uprave Leo Dolezil, ured od 200-tinjak četvornih metara u Trstu i udjeli u nekim zajedničkim tvrtkama. Nekad ih je, dodaje Dolezil, u Adriaoilu radilo 15-ak. Ali tada je tvrtka, primjerice 2006. i 2007., u prosjeku godišnje imala promet oko 300 milijuna eura, dok je posljednjih godina to palo na jedva milijun eura. Predsjednik Uprave Dolezil kaže da je porezni nadzor nekoliko puta pročešljao tvrtku. Dolezil je upoznat s pričama iz kuloara o tome da se preko te tvrtke izvlačio novac iz Diokija, te kaže da su to sve nagađanja bez osnove jer je porezna nekoliko puta “češljala” poslovanje Adriaoila.
- S Talijanima i vodimo spor jer smatraju da smo, s obzirom na tržišne cijene, naplaćivali premale provizije za poslove spram naših tvrtki - kaže predsjednik Uprave Dolezil, koji time želi reći da je tvrtka uzimala tek onoliko koliko je potrebno za njezino poslovanje.