Hrvatsku je od ulaska u Europsku uniju napustilo 525 liječnika. Ta brojka bi se mogla usporediti s brojem liječnika koji su zaposleni u KBC-u Osijek, što dovoljno govori o tome u kolikom je deficitu zdravstveni sustav. Razlozi zbog kojih liječnici napuštaju Hrvatsku su individualni, ali uglavnom se svode na visinu plaća i uvjete rada.
Ta odluka je za većinu njih teška, pogotovo kada se u drugu državu mora preseliti cijela obitelj, što uključuje i traženje smještaja, prijevoz osobnih stvari, ali i pronalazak adekvatnog vrtića ili škole za djecu. Cijeli proces, evidentno je, poprilično je stresan.
Učenje jezika
- Odluka o odlasku isključivo je u rukama liječnika i njihovih obitelji. Smatram da smo ulaskom u EU otvorili vrata svim građanima da rade tamo gdje smatraju da je to najbolje za njih - kaže Zrinka Stanić, direktorica tvrtke INCOR koja je ekskluzivni zastupnik za Lireco AB i Personal International u Hrvatskoj. Njezin posao je da liječnicima koji su se odlučili okušati u nekoj od bolnica izvan granica Hrvatske maksimalno olakša proces preseljenja.
No, što to zapravo znači?
- Uzmimo za primjer Švedsku. Bolnica ima ugovor s tvrtkom čiji sam zastupnik u Hrvatskoj. Objavljuje se natječaj kojim se traži, npr., radiolog. Natječaj mi stiže u ured i tada kontaktiramo ranije prijavljenog, zainteresiranog liječnika koji odgovara profilu - objašnjava proceduru Z. Stanić. Tako liječnik koji traži posao ne treba pregledavati oglase za posao nego mu radno mjesto, kad se otvori, bude direktno ponuđeno. Sljedeći korak je odlazak na razgovor. Ako su obje strane zadovoljne, potpisuje se ugovor.
- Tada mi, kao posrednici, krećemo u ozbiljan posao koji traje šest mjeseci. Naime, nakon potpisanog ugovora liječnik se vraća na pola godine u Hrvatsku kako bi naučio jezik, što, naravno, mi organiziramo. Za to vrijeme priprema se cijelo preseljenje - kaže Z. Stanić i dodaje da je u to uključeno apsolutno sve, od pronalaska mjesta stanovanja, prema željama liječnika i obitelji, pa do upisa djece u vrtić ili školu. Usto, brinu se i o preseljenju osobnih stvari, ali i rješavanju kompletne papirologije.
- Kad je sve gotovo, klijenti moraju samo otputovati i na dogovoreni dan otići na posao - kaže Z. Stanić.
Važno je naglasiti da cijeli trošak pokriva bolnica, a tijekom učenja jezika liječnik prima naknadu od novog poslodavca.
- Bolnica to ne doživljava kao trošak nego kao ulog - kaže Z. Stanić koja je preko svoje tvrtke koja posluje godinu dana pomogla oko 40 liječnika da se uz što manje stresa presele u neku od osam zemalja s kojima surađuje. Najviše liječnika, kaže, otišlo je iz Slavonije, ali odlazi se i iz drugih dijelova Hrvatske.
Dobro obrazovani
Zrinka Stanić je 27-godišnja Osječanka. Po struci je pravnica i velika zaljubljenica u jezike - uz engleski, govori ruski i švedski.
Nakon fakulteta radila je u odvjetničkom uredu, no stalno je razmišljala kako pokrenuti svoj posao.
- S jedne strane, pomažem liječnicima da ostvare profesionalne snove u Europi, a s druge pokrećem i zdravstveni turizam u Hrvatskoj kako bi i nama dolazilo što više ljudi - kaže Z. Stanić. Njezina tvrtka trenutno surađuje s osam zemalja, i to: Norveškom, Švedskom, Danskom, Njemačkom, Austrijom, Švicarskom, Francuskom i Belgijom.
- Potražnja za našim liječnicima sve je veća, prepoznati su kao iznimno radišni i dobro obrazovani. Nerijetko se događa da bolnice inzistiraju na hrvatskim liječnicima - kaže. Što se tiče specijalizacija, tražene su gotovo sve, od radiologa, anesteziologa, urologa, internista, psihijatara, spec. obiteljske medicine do oftalmologa.
- Kako bismo sve zainteresirane zdravstvene djelatnike upoznali s ovom opcijom, potkraj ožujka održat ćemo radionice “Mogućnosti zaposlenja u EU za doktore i medicinsko osoblje” u Osijeku i Zagrebu - zaključila je Zrinka Stanić.