Uz reciklažu planova starih nekoliko desetljeća, poput većih plaća za učitelje, jednosmjenske nastave, sportskih dvorana u svakoj školi ili svima dostupnih vrtića, izborni programi većine političkih stranaka pokazuju popriličan pad fokusa s područja obrazovanja i znanosti. On je u dobrom dijelu programa skliznuo prema dnu, ispod poglavlja o poljoprivredi, ribarstvu, gospodarenju otpadom, pa i prometu, pa bi se nakon analize stranačkih programa njihovo promišljanje sustava školstva dalo svesti na manji broj redaka novih ideja, od kojih su neke u najmanju ruku radikalne.
One bi glasile: otvorit ćemo Europsku školu u Zagrebu, osnovati nacionalni kamp za rad s darovitim učenicima (HDZ); zabranit ćemo pametne satove, mobitele i tablete u školi, uvesti mogućnost...