Za Damira Krstičevića bio je ovo buran i dramatičan tjedan, ali takvih je do sada imao napretek. Sve ono što se događalo - od požara koji je ugrozio Split, izjave predsjednice iz Salzburga da je vojska trebala brže biti upućena na teren, do Krstičevićeve ostavke koju nije napisao već je ‘dao’ medijima, te odluke da s obitelji ode na odmor - ukazuje na to da je riječ o osebujnom čovjeku, vojniku od glave do pete, koji vuče neke poteze više po vojničkom instinktu, a manje onom političkom.
Slične dileme i odluke Krstičević je u životu imao mnogo puta, a mnoge odluke su ga koštale i karijere i vojničkog i političkog napredovanja koje bi išlo brže i uglađenije da nije pokazao svoj tvrdi stav i zaštitu principa, od kojih nije odustajao bez obzira na posljedice. Kao što nije ustuknuo ni kada ga je Stjepan Mesić prije sedamnaest godina poslao u mirovinu, ocijenivši da se jedan od najperspektivnijih hrvatskih generala upleo u politiku i potpisom na generalsko pismo pokušao ‘srušiti’ vlast. “I danas bih učinio sve isto, potpisao bih opet”, rekao mi je nedavno general Krstičević dok smo razgovarali u njegovom uredu u Ministarstvu obrane. Bio je pun planova, govorio je o potrebi da se uporno radi na novoj strategiji nacionalne sigurnosti, ocijenivši da Hrvatskoj danas prijete neke posve nove ugroze koje su do sada bile gotovo nepoznate u vojnoj i sigurnosnoj doktrini.
Odmah nakon one poruke koja je došla iz Salzburga i Krstičevićeve reakcije koja je ionako užareno ljeto iz Dalmacije preselila i u Banske dvore, upitao sam ljude bliske Kolindi Grabar-Kitarović kako to da je došlo do tako neugodne situacije između predsjednice i ministra, koji su inače bili u vrlo dobrim odnosima. Dobio sam odgovor “uzroci su puno dublji, ovo je bio samo povod. Uopće ne stoji teza da su se njih dvoje ‘počapali’. Prije da je Krstičević to iskoristio kao povod za sve što se sada događa”.
Mnogo je sada priča koje su na rubu političkih pikanterija, pa i ona da odnos premijera i njegova ministra nije uvijek bio posve harmoničan. Navodno je Plenković ovih dana razgovarao i s nekim drugim ministrima tražeći da nagovore Krstičevića da odustane od ostavke, a i složio se da generalu treba dati stanku da sam o svemu razmisli. Mnogi su svjesni da bi za Hrvatsku, ali i za Hrvatsku vojsku, bilo najbolje da se sve to spužvom prebriše i da se Krstičević vrati na radno mjesto s kojeg zapravo nije ni otišao. Bit će, naravno, svakakvih reakcija, i odustane li od ostavke i bude li na njoj i dalje inzistirao, ali Damir Krstičević sigurno ide u red onih koji želi i u profesiji kojom se sada bavi, politici, imati kičmu.
Udarci s desnice
Sve ovo ga je iscrpilo, smršavio je, a mnogi kažu da je u jednom trenutku, eksplozivan kakav zna biti, ‘puknuo’. Oni koji su ga vidjeli kako pomaže u gašenju vatre tvrde da je osobno bio nevjerojatno angažiran, radio sve ono što bi se teško moglo očekivati od jednog ministra obrane. Bio je s ljudima koji su spašavali kuće oko Splita, a sada i nije neka tajna da je sve to bilo nedovoljno organizirano sa strane onih kojima je to zadatak. Nije tajna ni da je bilo kaosa, da su ljudi na terenu bili ljuti, a onda je došla izjava Grabar-Kitarović na koju je Krstičević reagirao krajnje emotivno, iako nije bila upućena njemu.
Bilo kako bilo, tenzije se i dalje ne smiruju, upravo u trenutku kada Hrvatska kreće u veliki posao nabavke nove borbene eskadrile, što je za vojsku posao desetljeća. Pogotovo je to bilo važno za umirovljenog general-bojnika Krstičevića, danas političara Krstičevića, koji i na novinarske rafale kojima je bio upućen na Pantovčaku odgovara “ja sam vojnik”. A za ovog Vrgorčanina, rođenog 1. srpnja 1969., koji u privatnom razgovoru često koristi riječi iz svog kraja, vojska je duboko ušla u sve pore, od onog dana kada je nakon srednje škole u Vrgorcu i Sarajevu 1987. upisao Vojnu akademiju kopnene vojske u Beogradu. Kao i mnogi Hrvati imao je teži put u tadašnjoj JNA, koji je bio posve prekinut agresijom na Hrvatsku. Za Krstičevića nije bilo dileme da treba što prije prijeći u Hrvatske oružane snage koje su tek bile u začetku, što je učinio u lipnju 1991., iako je Ljubo Ćesić Rojs tvrdio da je čekao mnogo dulje. “To ide u kategoriju podmetanja i udaraca ispod pojasa, kakve sam već dobivao”, rekao mi je Krstičević u vrijeme dok su prštale takve optužbe, a ne treba zaboraviti da je tih insinuacija bilo najviše kada je general vodio kampanju Andreja Plenkovića za šefa HDZ-a. Prije svega bili su razočarani ‘generali s desnice’, kako su ih nazivali mediji. Budući predsjednik stranke i kasnije premijer dobro je ocijenio da mu treba baš netko kao Krstičević, s blistavom vojničkom karijerom i ugledom među braniteljima, bliži desnoj opciji nego što je on sam, a još tome i general koji je s Karamarkom imao neugodno iskustvo.
Ratni zločini? Pucanj u prazno
Prije svega, kada je bivši šef HDZ-a sastavljao Vladu s Mostom, za ministra obrane odabrao je Josipa Buljevića, kojeg je zdušno podržavala i Kolinda Grabar-Kitarović, čiji je bio savjetnik na Pantovčaku. Damiru Krstičeviću nije bilo nimalo drago što je zaobiđen, odšutio je, ali oni koji su bili blizu kada je čuo za odluku da neće biti ministar obrane kažu da je bio vidno razočaran. Ali, na takva razočaranja koja su dolazila u režiji politike Krstičević je već bio navikao.
Ono oko čega nema dileme sjajna je vojnička karijera u Domovinskom ratu. Bio je izuzetan zapovjednik, prvo 115. brigade, pa sve do 4. gardijske brigade i njegovi suborci kažu da je uvijek bio pravedan i korektan, s punim razumijevanjem za svoje vojnike. Sudjelovao je u operacijama Maslenica, Zima 94, Ljeto 95, Oluji, praktički svima u kojima je Hrvatska izborila slobodu. Pokušavalo mu se kasnije ‘prišiti’ da su njegovi ljudi sudjelovali u ratnim zločinima, ali se to pokazalo kao pucanj u prazno i krajnja neistina. “Domovinski rat je temelj moderne hrvatske države, a hrvatski branitelji su njezin kamen-temeljac”, često kaže Krstičević o vremenu u kojem je učvršćeno i prijateljstvo s Antom Gotovinom. Uostalom, Krstičević je bio jedini koji je uspio legendarnog Gotovinu nagovoriti da na neki način uplovi u političke vode, kao njegov savjetnik, koji doduše i dalje ima ‘ured’ na svojim brodovima za ulov tune, a ne na Trgu kralja Krešimira. Čuli su se i čuju stalno, o Gotovini uvijek Krstičević govori s dozom divljenja, dajući mu otvoreni prostor za angažman koliko sam Gotovina želi. A upravo je on javno poslao svom prijatelju Damiru poruku “nije vrijeme za odustajanje”.
Nije odustajao nikad, ni kada je u Zboru narodne garde počeo kao dobrovoljac, izvidnik. Janko Bobetko ga je poslao da zapovijeda 115. imotskom brigadom, zatim je preuzeo šibensku i postigao velike vojničke uspjehe na Maslenici. Odmah nakon toga postao je zapovjednik 4. gardijske brigade u Splitu, a prije Oluje bio je ranjen. Vratio se u postrojbu prije same akcije i pobjedonosno ušao u Knin. Nije Krstičević odustajao ni kada je 2007. ozlijeđen tijekom nesreće helikoptera MI-8 u Vukovaru u kojoj je poginulo troje ljudi. Nesreća se dogodila u krugu vojarne 204. brigade HV-a na Sajmištu u Vukovaru, helikopter se uzdigao pedesetak metara i potom se srušio na betonsku pistu između vojne zgrade i hangara. Ozlijeđena mu je kralježnica, a u bolnici ga je dočekala dr. Vesna Bosanac. Sve se dogodilo za vrijeme dok je ministar bio Berislav Rončević koji je tvrdio da je riječ o najsigurnijem helikopteru u svojoj klasi, kojem su znali letjeti i premijer i visoki dužnosnici.
Nakon Daytonskog sporazuma zapovijedao je zbornim područjem Pazin i onda otišao 1997. na školovanje u Ameriku. Nije bilo lako, ali je prošao dril kakav samo može organizirati američka vojska u Ratnoj školi kopnene vojske. Godinu dana kasnije postao je zamjenik načelnika stožera Hrvatske vojske i svi su mu prognozirali blistavi nastavak karijere, kao jednom od najperspektivnijih mladih generala. I onda je došlo pismo dvanaestorice hrvatskih ratnih zapovjednika hrvatskoj javnosti, u kojem su tražili da se prestane s kriminalizacijom Domovinskog rata. Potpisali su ga među ostalim Janko Bobetko, Ivan Čermak, Ante Gotovina, Krešimir Ćosić, a reakcija Stipe Mesića bila je ekspresna. Onima koji su bili aktivni u vojnoj službi uručio je odluke o umirovljenju. “Odlučili su se za politiku. Svi koji su mislili da se država može rušiti pamfletima, zaigrali su na krivu kartu. Od danas, oni više nisu pripadnici Hrvatske vojske”, rekao je Mesić.
Kraj vrhunske karijere
Mladi i perspektivni general Krstičević, jedan od junaka Domovinskog rata i američki đak, preko noći našao se na cesti. Bio je to kraj jedne vrhunske vojničke karijere za vrijeme koje je uvijek bio zapovjednik, od izviđačkog voda 4. gardijske, do zapovjednika 4. bojne 4. gardijske, pa zapovjednik 115. brigade, zapovjednik 4. gardijske i petog zbornog područja, sve do zapovjednika Zapovjedništva za obuku Oružanih snaga i na kraju do Mesićeve smjene zamjenik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH. Počeo je 1992. godine kao bojnik, već sljedeće godine bio je pukovnik, zatim brigadir, stožerni brigadir i na kraju general-bojnik, uz brojna odlikovanja, od Spomenice Domovinskog rata, Medalje za iznimne pothvate, Medalje Oluja, Reda bana Jelačića, Reda kneza Domagoja s ogrlicom, Spomenice domovinske zahvalnosti i Reda hrvatskog trolista.
“Borili smo se istinu”, znao je komentirati Mesićevu reakciju i zaplovio u poduzetničke vode u kojima je bio šesnaest godina. Zaposlio se kao menadžer u tvrtki M San, koja je odlično poslovala, a priskakali su i roditelji koji su imali velika zemljišta loze, nektarina. Očito je taj period Krstičevićeva života koji je proveo sa suprugom i troje djece bio financijski isplativiji od onoga koji je proveo u vojsci i tada je kupio veliki stan u Zagrebu i postigao za naše prilike vrlo pristojan standard. Od vremena do vremena su mu podmetali da je koristio svoja poznanstva u MORH-u kako bi M San dobivao poslove i da su tako potpisani mnogi unosni ugovori, a toga je bilo ponajviše baš kada se odlučio za povratak u politiku.
Sve vrijeme Damir Krstičević bio je u HDZ-u, a Jadranka Kosor ga je angažirala za savjetnika i na neki način ponovo vratila u političke vode. “Sve su to moji dečki, Plenković, Božinović, Krstičević”, govorila je nakon što je nova ekipa zasjela u HDZ-u i na Markovu trgu, a za generala je rekla da joj je bio prvi suradnik s kojim se konzultirala nakon presude generalima u Haagu. Tu je presudu Krstičević doživio krajnje emotivno. A za premijerku Kosor baš je Krstičević bio izravna veza s Gotovinom.
Odmah nakon odlaska iz vojske Krstičević je brzo napredovao i u poslovnom svijetu, pa je 2001. godine postao predsjednik Nadzornog odbora M San grupe, zatim je bio član, pa zamjenik predsjednika, a na Ekonomskom fakultetu je prošao učenje za korporativno upravljanje članova nadzornih odbora. Prije dvije godine je išao na školovanje i u Strategijski centar za sigurnosne studije George C. Marshal centar, a tada je postao i zastupnik u Saboru. “Najviše me zanima rad kao voditelja izaslanstva Sabora u Parlamentarnoj skupštini NATO-a”, znao mi je u više navrata reći. Često je bio u Bruxellesu, ali ipak je pomno pratio sve što se događa u HDZ-u. Nekim čudom, Karamarko mu je okrenuo leđa.
Nikad previše desno
Andrej Plenković, sigurno i na preporuku Vlade Šeksa, Damira Krstičevića je na velika vrata vratio u politiku, ali i struku. Mnogi su bili iznenađeni kada ga je postavio za prvog čovjeka stožera na putu da preuzme stranku, ali za stare hadezeovce to nije bilo iznenađenje. “Odlično je procijenio, jer je Plenković znao da ga prati glas da je skloniji lijevoj opciji, koja je prevladavala i u njegovoj obitelji. Zato je angažirao Krstičevića koji nikad nije bio previše desno, ali uvijek dovoljno desno”, tvrdi jedan dugogodišnji hadezeovac.
Sada ga mnogi baš u HDZ-u podržavaju, smatraju da je i ovaj puta bio častan i da se ne da manipulirati. Od bilo koga ili za bilo što. Iako je na početku dugog puta da provede strategiju nacionalne sigurnosti, sada je sve došlo u pitanje, bar kada je riječ o budućim Krstičevićevim aktivnostima. HV će ići dalje, s Krstičevićem ili bez njega, ali mnogi utjecajni generali i zapovjednici ovih su mi dana dali do znanja da računaju da će se ministar predomisliti i nastaviti s radom. S njim intenzivno razgovaraju mnogi, od Plenkovićevih povjerljivih ljudi nadalje, a nekoliko dana odmora dat će priliku da se strasti smire, a general donese važnu odluku. Jednu od mnogih koje je donosio u životu.