Pronađeni su originalni dokumenti i zapisnici, stari više od 140 godina, koji otkrivaju pozadinu osnivanja najstarijeg hrvatskog osiguravajućeg društva - Croatia osiguranja. Bila je to mukotrpna borba za jačanje hrvatskoga gospodarstva, nasuprot tuđinskim utjecajima i izvlačenju novca iz hrvatskih džepova. Međutim, mnoge je iznen adila činjenica da je među trojicom najzaslužnijih ljudi za takav gospodarski iskorak slavni zagrebački književnik August Šenoa, koji je sedamdesetih godina 19. stoljeća, baš kad je pisao svoja najveća književna djela, radio u Poglavarstvu grada Zagreba. Malo je poznato da je baš Šenoa zaslužan za urbanistički razvoj grada, ali i mnogobrojne inicijative koje su modernizirale hrvatsku metropolu i hrvatsko društvo. A među njima su i nastojanja za većom gospodarskom neovisnošću Hrvatske. Poklapalo se to s banovanjem Ivana Mažuranića, prvog hrvatskog bana pučanina, koji je pokrenuo i proveo istinsku modernizaciju Hrvatske i kad se sve činilo mogućim, iako je Hrvatska bila razapeta između interesa Beča i Pešte.
Česti požari
U tandemu koji je mijenjao lice tadašnjeg Zagreba bio je i gradonačelnik Ivan Vončina, koji je ostao zapamćen kao dvostruki gradonačelnik, i to ne samo Zagreba, već i Karlovca. Naime, taj je pravnik i publicist bio gradonačelnik Karlovca četiri godine, do 1861. godine. Nakon toga je izabran za prvoga podžupana Riječke županije, a potom i za gradonačelnika Zagreba, od 1873. do 1876. godine. Za svoje inicijative nastojao je pridobiti građane Zagreba, pa je nerijetko osobno pisao proglase i članke te ih pod pseudonimom objavljivao u tada popularnim Narodnim novinama. Tako se njemu pripisuje i članak objavljen 30. srpnja 1874. u kojem poziva Zagrepčane i Zagrepčanke da se ugledaju u njemačke gradove i osove na vlastite noge. U članku stoji: “Građani u potrebi za osiguranjem, budući da ni u Zagrebu niti u Hrvatskoj ne postoji domaće društvo, osiguravaju svoje kuće i pokretnu imovinu kod stranih osiguravajućih društava. Stranim društvima plaćaju svake godine propisanu premiju. Dioničari pak stranih društava dijele godinama dividendu, a bukne li u Zagrebu vatra, zagrebački je građani gase i pogase kao besplatni težaci tih stranih dioničara”.
Nimalo diplomatsko upozorenje i potpuna istina pali su na plodno tlo među nacionalno sve svjesnijim hrvatskim građanima, ali su isto tako izazvali reakcije tadašnjih austro-ugarskih vladara Hrvatske, kojima se nimalo nije sviđala ideja da Hrvati imaju svoje osiguravajuće društvo. U to doba, dakle krajem 19. stoljeća, Zagrepčani su svoju imovinu mogli osigurati samo kod stranih osiguravajućih društava, ugarskih, austrijskih, francuskih ili talijanskih. Bila je to ponižavajuća situacija za hrvatsko društvo probuđene nacionalne svijesti, pa se tada i javno pisalo i govorilo da bi bilo neoprostivo i sramota za Zagreb i njegovo građanstvo kad se ne bi odvažili prekinuti tu praksu. A u prilog tome su govorili i česti požari u gradu, kad je ozbiljno stradavala imovina Zagrepčana, a kad je gašenje bilo prepušteno nedovoljno opremljenim zagrebačkim vatrogascima. Podsjetimo, Zagreb je dobio svoju prvu vatrogasnu organizaciju - Dobrovoljno vatrogasno društvo još 1869. godine. Činilo ga je stotinjak zagrebačkih obrtnika, uglavnom zidara, dimnjačara, stolara, bravara, pekara... A njegov utemeljitelj bio je još jedan zagrebački književnik, publicist i političar - Gjuro Deželić. Iako je ostao zapamćen kao otac vatrogastva u Hrvatskoj, od 1871. bio je gradski vijećnik i zamjenik gradonačelnika, a istodobno je obnašao dužnost tajnika zagrebačkog dobrovoljnog vatrogasnog društva.
Njegovim zauzimanjem izgrađeni su mnogi dijelovi grada, uređeni trgovi i ulice te je sagrađen vodovod. S Vončinom i Šenoom nije bio samo kolega po politici i služenju Zagrebu već i dobar prijatelj. Razumjeli su se i podjednako osjećali potrebe svoga naroda. Zato su tako zdušno prionuli i poslovima osnivanja prvog hrvatskog osiguravajućeg društva. To se najbolje vidi po sjednici gradske skupštine održanoj 22. rujna te 1874. kad su sva trojica iznosili gradskim zastupnicima ključne argumente o važnosti i načinu osnivanja društva, a uzor im je bilo slično društvo u Pragu. Deželić je pripremio ključne materijale za sjednicu. U svojstvu gradskog senatora August Šenoa bio je glavni izvjestitelj na sjednici Gradskog zastupstva o prijedlogu Osnova pravila Zagrebačkog uzajamnog osiguravajućeg zavoda proti požara. A na pitanja zastupnika je odgovarao sam načelnik Zagreba Vončina. Na toj sjednici prihvaćena su pravila i zaključeno je da gradska općina treba izdvojiti temeljni kapital novom zavodu u iznosu od 50 tisuća forinti, sve dok pričuvna zaklada ne dosegne taj iznos pa bi se taj novac vratio gradu.
Veze s gradom
Nažalost, iako se sve činilo savršenim u tom trenutku, Šenoa nije dočekao osnutak Croatia osiguranja jer je umro 1881., a društvo je osnovano tri godine kasnije, dakle punih deset godina nakon donesene odluke i usvojene dokumentacije. Naime, koliko god su vodeći ljudi Zagreba - Vončina, Deželić i Šenoa gurali ideju o osnivanju budućeg Croatia osiguranja, političke okolnosti u Hrvatskoj odgodile su projekt. Središnja vlast je odgađala izdavanje dozvole za rad, tražila dodatna pojašnjenja, izmjene i dopune, birokratizirala i odugovlačila… Tako je Croatia osiguravajuća zadruga (kako je u konačnici nazvana) osnovana tek 1884. za vrijeme zagrebačkog načelnika Josipa Hofmanna.
Tada je u temeljnu glavnicu zadruge Grad Zagreb uložio 100 tisuća forinti, koje je društvo ubrzo vratilo jer se pokazalo više nego uspješnim. Ali veza s gradom je ostala toliko prisna da je Grad Zagreb na jednoj od svojih sjednica čak dopustio Croatiji da koristi u svome poslovanju i tržišnom nastupu grb grada Zagreba, što je bio presedan. Prvo ravnateljstvo i nadzorni odbor biralo je zagrebačko Gradsko zastupstvo. Kasnije, nakon dvije godine rada, u ravnateljstvo i nadzorni odbor ulaze i predstavnici zadrugara, ali Grad i dalje ima svoje članove u tim institucijama. Općinu slobodnog kraljevskog glavnog grada Zagreba na glavnoj skupštini Croatia osiguravajuće zadruge zastupala su dvojica izaslanika.
Zagrebački gospodarstvenici jedva su dočekali mogućnost da se osiguraju kod domaće osiguravajuće zadruge. Prva je to učinila Tvornica kože koju je do tada osiguravala jedna francuska tvrtka. A kako bi pružila primjer drugima i jasno podržala rad prve domaće osiguravajuće zadruge, općina grada Zagreba među prvima je svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu odmah osigurala isključivo kod Croatije.
Već sama činjenica da je Croatia osnovana u Zagrebu i da iza nje stoje domaći ljudi i kapital, bila je dovoljna za brzo širenje poslovanja izvan glavnoga grada. O tome govore i riječi Gjure Crndaka, potpredsjednika Zadruge, na jednoj sjednici ravnateljstva u svibnju 1885.: “Oživotvorenje naše domaće zadruge Croatia pozdravila je cijela naša zemlja velikom simpatijom, jer zna da ju je glavni grad Zagreb utemeljio, pa jer ima vjeru u ravnateljstvo i nadzorno vijeće, koje ovom zavodu na čelu stoji”.
Osjećaj za zajednicu
Nakon što je Croatia počela poslovati i zarađivati, dvije su trećine čistog dobitka upotrebljavane u javne svrhe Grada Zagreba, što je bio znak zahvalnosti prema Gradu kao svom utemeljitelju. Budući da je Croatia značajna sredstva davala i za razvoj vatrogastva, iz čijih je redova i krenula ideja o osnivanju domaće zadruge, može se zaključiti da je od samog početka Croatia pokazivala društvenu odgovornost i imala osjećaj za zajednicu u kojoj posluje. Tako je nastavljeno do naših dana, kad se nalazi u dobrim rukama uspješne Adris grupe.
Veza između Grada Zagreba i Croatije ostala je neprekinuta svih idućih desetljeća. Kao još jedan znak zahvalnosti, 1910. godine Croatia je u svoj Statut uvela odredbu da se u korist Grada Zagreba izdvaja godišnje dva posto čistog dobitka u poslovima požarnih osiguranja.
Dokaze o neraskidivoj povijesti Hrvatske, Croatije i Grada Zagreba imat ćemo priliku uskoro vidjeti spektakularnu multimedijsku izložbu u tunelu Grič ispod zagrebačkog Gornjega grada, koju organizira Croatia osiguranje u suradnji s Turističkom zajednicom Grada Zagreba. Bit će to svojevrsni povijesni vremeplov od vremena Augusta Šenoe, prije 140 godina, do naših dana.