Sve znam o svome bratu i sigurna sam da on nije radio kao špijun. Godinama živi u ovoj kući sa mnom i s mojim mužem. Primijetili bismo da se bavio nekim čudnim stvarima”, govori Anka Borković, sestra Čede Čolovića (57), hrvatskog državljanina uhićenoga u petak u Beogradu zbog sumnje da je surađivao s hrvatskim tajnim službama.
Od nervoze i šoka nije cijelu noć spavala, u subotu je razgovarala s brojnim novinarima, a kada je čula da smo iz Hrvatske poziva nas u svoju kuću u mjestu Ugrinovci nedaleko od Beograda i nudi domaćim vinom koje je njezin brat donio iz Tepljuha pokraj Drniša. Nije istina, kaže, da je Čedo uhićen u bijegu za Hrvatsku, nego na beogradskom autobusnom kolodvoru gdje je kupovao kartu oko 14 sati. U Hrvatsku je trebao otputovati tek oko 19 sati, a u međuvremenu se vratiti kući po stvari. No, došao je s policijom koja je pretresla cijelu kuću, a posebno njegovu sobu te, kako kaže sestra Anka (66), nije baš ništa pronašla. Pokazuje sobu u kojoj su porazbacane stvari.
Rezervni oficir
Čolović se nikad nije ženio i živi sa starijom sestrom i njezinim mužem Milanom Borkovićem, rođenim Sinjaninom, koji se 1985. okitio titulom slavodobitnika sinjske Alke što ističe s posebnim ponosom.
Borkovići, po nacionalnosti Srbi, su, govori Anka, 1991. iz Sinja preselili u Ugrinovce gdje su nekoliko godina prije sagradili kuću. Čedo je ostao u Tepljuhu s roditeljima Anđom i Jandrijom. Po struci je bio ekonomist i radio je u na obračunu plaća u drniškoj građevinskoj tvrtki Udarnik. Još 80-ih je u Srbiji završio školu za rezervne oficire i stekao čin poručnika te se na početku rata odaziva na poziv iz JNA. Na dalmatinskom bojištu, kod Žitnića nedaleko od Drniša, 1993. je teško ranjen u desnu ruku, a stradala mu je i jetra. Nakon neuspješnog liječenja u kninskoj bolnici prebacuju ga, priča njegova sestra, u Beograd gdje je operiran, no ostaje 80-postotni invalid. Život nastavlja kod sestre u Srbiji i dobiva vojnu mirovinu. Nakon Oluje njihova majka ostaje u Tepljuhu, a otac bježi u Srbiju, ali se ubrzo vraća pa se i Čedo 1998. odlučuje vratiti roditeljima. Nakon njihove smrti 2004. vraća se sestri u Ugrinovce, ali svake godine odlazi u proljeće na nekoliko tjedana te u jesen na mjesec-dva u Tepljuh da bi brinuo o vinogradu, obrao grožđe i napravio vino. Tako je trebalo biti i ove godine.
Donio popis u RH?
“Otišao je oko 13 sati kupiti kartu i očekivala sam ga na ručku oko 15. Kako nije dolazio, rekla sam kćerki Danijeli da ga zove, ali se nije javljao. Oko 16.30 su mi pred kuću stigli novinari od kojih sam čula da je Čedo uhapšen. Oko 19 sati je došao s policijom na pretres kuće”, otkriva Anka Borković, dodajući da je njezin brat dane provodio rješavajući križaljke i čitajući. Iza 9 ujutro bi popio kavu i doručkovao, a svakodnevno bi od 13 do 15 sati bio u šetnji, najčešće u u susjednom selu Banovci u društvu troje djece svoje nećakinje Danijele koja su mu, dodaje sestra, bili poput vlastitih unuka.
“Svi u selu ga jako vole. Netko mu je namjestio. Čovjek nije znao ni kompjutor upaliti. Jedva se služio mobitelom. Kakav špijun?! Kada bi se povela priča o ratu, odlazio bi u svoju sobu jer bi mu proradili živci. Nije u Srbiji imao bliske prijatelje, a ljude s kojima se možda i družio nikad nije dovodio kući”, kaže gospođa Borković i otkriva da je njezin brat tijekom boravaka u Hrvatskoj nekoliko puta bio na saslušanju na policiji u Šibeniku koja ga je zvala u sklopu istraga o događajima vezanima uz Domovinski rat.
Ostao bez ruke
“Čedo je bio u ratu u JNA, a ne u vojsci srpske Krajine. Koliko znam, hrvatskim je službama rekao da ima neke vojne popise iz rata. Uvijek je govorio da nikad nije dozvolio svojim vojnicima da se udara po civilima. Dajem obje ruke i glavu da je sve izmišljeno”, govori alkarski slavodobitnik Borković, Čolovićev šogor, dodajući kako je “Čedo čist kao bombon”. Zadnji put je, koliko mu je poznato, s hrvatskim vlastima razgovarao prije dvije ili tri godine.
Članovi obitelji pretpostavljaju da su hrvatske službe od Čolovića možda zatražile da razgovara s nekim svojim poznanicima koji žive u Srbiji a koji su u ratu bili pripadnici srpskih vojnih postrojbi. Ne znaju je li on to doista i učinio. Možda je razgovarao s nekime tko mu je smjestio? U subotu popodne dok smo razgovarali tvrdili su da ne znaju gdje se Čedo nalazi, a na televiziji su čuli da bi u nedjelju trebao biti saslušan na tužilaštvu.
Vijest da je Čedo Čolović uhapšen zbog špijunaže jako je iznenadila i njegovu prvu susjedu u Ugrinovcima Milu Mihajlović.
“O njemu mogu reći sve najbolje kao o svom vlastitom djetetu. Dobar i skroman čovjek. Invalid. Ne može sam ni gaće navući na guzicu. Ma koji špijun... To su gluposti”, zaključuje uz sočnu psovku na račun onih koji su ga uhapsili.