Zlatko Rogožar, predsjednik Uprave HŽ Holdinga , pred kraj svog mandata (nedavno ga je dao na raspolaganje novoj Vladi) odlučio je favorizirati pojedine dobavljače i osigurati im ugovore bez javnog natječaja. Potkraj prošle godine Rogožar je tvrtkama kćerima HŽ Holdinga (TŽV Gredelj d.o.o., RŽV Bjelovar d.o.o., RŽV Čakovec d.o.o., RPV Slavonski Brod d.o.o., Održavanje vagona d.o.o. Zagreb, Agit d.o.o., Održavanje Željezničkih vozila d.o.o. Zagreb, Željezničko ugostiteljstvo d.o.o. Zagreb) uputio prijedlog sporazuma o poslovno-tehničkoj suradnji s Auto Hrvatska Grupom, privatnom tvrtkom za trgovinu i servisiranje automobila i autodijelova, čiji je najveći pojedinačni dioničar Bogdan Tihava, bivši direktor Auto Hrvatske.
U tekstu sporazuma već pripremljenog za potpisivanje Rogožar od svojih tvrtki kćeri traži da bez javnog natječaja ugovaraju poslove s četiri poduzeća iz grupe Auto Hrvatska: Auto Hrvatska dijelovi d.o.o. iz Zagreba, Auto Hrvatska prodajno-servisni centrar d.o.o. iz Hrvatskog Leskovca, Man Importer Hrvatska d.o.o. iz Hrvatskog Leskovca i Auto Hrvatska Automobili d.o.o. iz Zagreba.
Tekst sporazuma
U Rogožarevu se prijedlogu tvrdi da je cilj sporazuma između poduzeća HŽ-a i Auto Hrvatske “poslovno-tehnička suradnja”, “razvoj poslovnih odnosa i nabava kvalitetne robe po najpovoljnijim tržišnim cijenama”.
Navodi se i da poduzeća Auto Hrvatske garantiraju kvalitetu, odgovarajuće ateste, certifikate i jamstva koja druge tvrtke nemaju... Iako je iz teksta sporazuma vidljivo da je sastavljen na razini uprava dviju tvrtki, Uprava HŽ Holdinga odlučila je ne sklapati izravnu nagodbu s Auto Hrvatskom jer bi time prekršila Zakon o javnoj nabavi.
Favoriziranje tvrtke
Zato je odluku o izravnoj pogodbi prepustila tvrtkama kćerima, koje po istom zakonu ne moraju sklapati ugovore isključivo na temelju javnog natječaja. Time se na zakonit način, kako tvrde izvori Jutarnjeg u HŽ-u, pokušava favorizirati jednu tvrtku ponuđača koja bi u konačnici dobila monopol na servisiranje automobila i autoopreme u HŽ Holdingu vrijedan oko 20 milijuna eura godišnje.
Riječ je o sporazumu koji u bitnim elementima krši pravila tržišnog natjecanja, iako se u članku 7 formalno poziva na poštivanje “svih zakona s područja kaznene prevare i tržišnog natjecanja”.
(...)