Vrhovnom sudu RH danas prijepodne bit će uručena žalba Ante Nobila, odvjetnika Josipa Perkovića, na odluku o Perkovićevu izručenju Njemačkoj. Kako Perković nije u pritvoru, Vrhovni sud više nema rok od tri dana u kojem je dužan odgovoriti na žalbu, ali predmet izvršenja europskoga uhidbenog naloga (EUN) i dalje ima oznaku hitnosti.
Oblik lojalnosti
Danas, točno u ponoć, istječe pak trodnevni rok za ulaganje žalbe na odluku kojom je velikogorički Županijski sud odbio izručenje Zdravka Mustača njemačkom pravosuđu. Mustač se, naravno, nema razloga žaliti na tu odluku jer mu ona odgovara, ali je još nepoznato hoće li se žaliti druga strana u postupku, DORH, koji u ovom slučaju zastupa njemačkog saveznog tužitelja. DORH je, naime, u postupcima izvršenja europskog uhidbenog naloga u dvostrukoj ulozi. S jedne strane, obaveza je DORH-a zastupati tužiteljstvo članice EU koja temeljem EUN-a traži izručenje hrvatskog državljanina, a s druge je DORH kao sastavni dio hrvatskog pravosuđa dužan voditi računa o pravnom poretku Hrvatske. U slučaju Mustač, DORH, neslužbeno doznajemo, ima identično stajalište kao i velikogorički sud - da je zastara za njegov kazneni progon nastupila još 1998. Zasad u DORH-u još ne žele otkriti koji je oblik lojalnosti u predmetu Mustač kod njih prevagnuo - potreba da do kraja zastupaju interese njemačkog tužitelja ili potreba da se pod egidom čuvanja domaćeg pravnog poretka zadovolje s prvostupanjskom odlukom velikogoričkog suda, s kojom se i sami slažu.
Na tihoj vatri
Suzdrži li se Državno odvjetništvo u slučaju Mustač od ulaganja žalbe, odluka velikogoričkog Županijskog suda o odbijanju njegova izručenja Njemačkoj postat će pravomoćna u ponedjeljak točno u ponoć. U tom će slučaju Vrhovni sud, čija je zadaća, uz ostalo, da brine i o ujednačenosti sudske prakse u Hrvatskoj, biti u popriličnom škripcu. Ako Vrhovni sud, odlučujući o Perkovićevu izručenju, ostane vjeran prijašnjem tumačenju iz rujna 2013., prema kojem hrvatski sudovi u izvršenju EUN-a, ako se predaja hrvatskoga državljanina traži zbog nekog od 32 kaznena djela iz Kataloga, uopće ne trebaju provjeravati je li po hrvatskom pravu nastupila zastara, potvrdit će Turudićevu odluku o Perkovićevu izručenju. U tom bi slučaju u dvama istovrsnim pravnim predmetima Hrvatska i pravomoćno dobila dvije oprečne odluke o izručenju, a Vrhovni bi sud propustio obaviti jednu od svojih temeljnih zadaća - ujednačiti sudsku praksu. U pravničkim se krugovima ovih dana moglo čuti mišljenje da DORH tvrdom šutnjom o žalbi u slučaju Mustač drži Vrhovni sud do zadnjeg časa na “tihoj vatri”.
Taštine i honorari
Ako pak Vrhovni sud poništi Turudićevu odluku o Perkovićevu izručenju i ocijeni da je nastupila zastara, ujednačio bi sudsku praksu s odlukom velikogoričkog suda, ali došao u sukob sa svojom odlukom iz rujna 2013., kad je odborio izručenje hrvatskog državljanina Sloveniji iako je za djelo za koje ga je Slovenija tražila po hrvatskom zakonu nastupila zastara.
Zanimljivo je da su u dosad najzanimljivijem slučaju izvršenja europskog uhidbenog naloga, slučaju Perković, svi sudionici u postupku izručenja, i DORH, i Perkovićev, i Mustačev odvjetnik, zatražili i pravna mišljenja sveučilišnih profesora.
Jedini sudionici u postupku izvršenja EUN-a koji nisu tražili mišljenje sveučilišnih stručnjaka za kazneno pravo suci su Vrhovnog suda koji donose konačne odluke o izručenju temeljem EUN-a i brinu se o ujednačavanju sudske prakse. Neslužbeno doznajemo da su im sa zagrebačkog Pravnog fakulteta svojedobno ponudili program edukacije o kompleksnom pitanju provedbe EUN-a i sudskoj praksi drugih članica EU, ali su oni to odbili, objasnivši da će edukaciju u provedbi EUN-a provesti sami suci Vrhovnog suda. Na naše pitanje je li riječ o taštinama tih sudaca ili nečem drugom, naš sugovornik iz redova sveučilišnih profesora prava nam je rekao: “Manjim dijelom u taštinama, a većim u honorarima koji se dobivaju za provedbu edukacije”. Kao što se vidi iz imovinskih kartica, jedna trećina sudaca Vrhovnog suda upravo na edukacijama ubire visoke honore.
Šefovi katedri
DORH je tumačenje određenih pojmova iz EUN-a i hrvatskog Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima među državama EU zatražio od predstojnika Katedre za kazneno pravo na zagrebačkom Pravnom fakultetu Davora Derenčinovića, a Nobilo od voditeljice Katedre kaznenog procesnog prava Zlate Đurđević. Oni su ustanovili da je Vrhovni sud u rujnu 2013., kad je odobrio izručenje hrvatskog državljanina slovenskom sudu, iako je za djelo za koje ga se tereti po hrvatskom zakonu nastupila zastara, pogrešno protumačio i primijenio odredbe Okvirne odluke o EUN-u i hrvatskog Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima. A upravo se na tu odluku Vrhovnog suda pozvao sudac Turudić kad je prošlog tjedna donio prvostupanjsku odluku o Perkovićevu izručenju.
Ne razumiju što je dvostruka kažnjivost
Davor Derenčinović u svom je mišljenju, na zahtjev DORH-a, ustvrdio da je Vrhovni sud u odluci iz rujna pokazao nerazumijevanje i pogrešno tumačenje pojma dvostruke kažnjivosti. Ustanovio je da hrvatski Vrhovni sud ne razlikuje dva važna aspekta pojma dvostruke kažnjivosti: materijalno-pravni i procesno-pravni. Neprovjeravanje dvostruke kažnjivosti pri izvršenju EUN-a, objasnio je Derenčinović, znači da država članica ne može odbiti izručenje državljanina kojeg se traži za neko od djela iz Kataloga EUN-a. No, dvostruka kažnjivost u procesnom smislu znači da je hrvatski sud i u slučaju kad se hrvatskog državljanina traži i za neko od kaznenih djela iz Kataloga, dužan ispitati je li za to djelo nastupila zastara prema domaćem zakonu i odbiti izručenje ako je nastupila zastara.