Hrvatsku javnost sinoć je prilično uzrujao tekst novinarke uglednog njemačkog magazina Der Spiegel u kojem je žestoko iskritizirala glavni grad Hrvatske, Zagreb. Iako je je Lonely Planet nedavno Zagreb proglasio prvom europskom destinacijom 2017., novinarka smatra da je to zapravo najdosadniji grad Europe.
Kako smo pisali jučer, autorica se u tekstu ruga građanima Zagreba ('Vrhunac je ovog ljeta bio koncert grupe Duran Duran, čija bi pjesma Ordinary World trebala biti himna ljudi koji žive u Zagrebu'), nacionalnoj valuti ('Kakvo je to ime kuna?'), izgledu centra grada ('Kao da ste u Rostocku ili Bochumu'), kafićima u središtu metropole ('Svi su uređeni isto, po modi koju je odavno pregazilo vrijeme'). Tračak svjetlosti u očima autorice pojavio se tek kada je ugledala krovove Crkve sv. Marka i tržnicu Dolac s crveno-bijelim tendama.
Na njezin vrlo kritički raspoložen tekst nije se dugo čekao odgovor, a napisao ga je Zoran Stupar, novinar portala hrvatskog iseljeništva CroExpress. Po struci politolog koji se bavi i fotografiranjem, Stupar je porijeklom iz Koprivnice, a živi u Zagrebu.
Njegov tekst s portala CroExpress prenosimo u cijelosti.
Prije nego dođeš u grad u kojem si prvi put – bio to London, Lisabon, Zagreb ili Krapina - prvo što učiniš je da se informiraš o tome što u gradu posjetiti. Svaki grad ima neke svoje atrakcije kojima se diči i koje su zanimljive većem broju ljudi.
Nakon što obiđeš atrakcije koje te zanimaju, potražiš mjesta koja želiš vidjeti iz nekih svojih preferencija. Neki ljubitelj nogometa možda će otići na stadion Arsenala ili Chelsea, ljubitelj slatkog će otići u lisabonski Belem pojesti legendarne kolače pastel de nata, ljubitelj piva u neki od mnogobrojnih inovativnih zagrebačkih pubova s kraft pivima.
U koliko god većih gradova u životu bili, ako ste imalo radoznao čovjek (i ako ste tamo otišli svojevoljno), svima će im jedno biti zajedničko – neće i ne može vam biti dosadno. Neki će vas oduševiti više, neki manje. U nekima ćete imati pune ruke (i noge) posla 10 dana, u nekima tri. Ali niti jedan vam neće biti dosadan.
Problem nastaje kad čovjek u otkrivanju novog grada ne uživa, ali ga netko (valjda) natjera da to učini. I onda još o tome napiše članak. I to u jednom od najčitanijih europskih medija, njemačkom Der Spiegelu. Učinila je to berlinska novinarka Anne Haeming, koja je glavni grad Hrvatske, Zagreb, opisala kao kandidata za titulu najdosadnijeg grada.
Najbolji odgovor dali su joj komentatori članka, poprilično zgranuti njenim jednostranim opisom grada koji kao da je pisala u stanju depresije u kojem joj sve izgleda sivo (osim crvenih suncobrana na Dolcu). Mnogi komentatori Zagreb opisuju kao živahan i lijep grad koji je posljednjih godina u turističkom smislu procvao. Čak i da nisu u pravu, da Zagreb doista nije nešto posebno u turističkom smislu, nemoguće je da osoba u gradu ne pronađe kutak za sebe.
Voli li gđa Haeming popiti pivo ili kavu? U Zagrebu je izbor kreativnih pubova i kafića posljednjih godina toliko porastao da je kultura ispijanja kave i piva u dobrom društvu, toliko uvriježena (i često napadana) dignuta na nivo više. Ako nije bila u dobrom društvu, nikakav problem nije sprijateljiti se s veselim posjetiteljima zagrebačkih pubova, osobito vikendom uvečer kad se popije i pokoja više. Tkalčićeva je Zagrepčanima možda već 'isfurana', ali turistima je uvijek atraktivna i zanimljiva.
Voli li gđa Haeming prirodu? Otišla je na izlet na Medvednicu do Vile Rebar, bivše vile Ante Pavelića (više-manje nezanimljivog ruševnog zdanja), a da ne spominje da je bila na samom Sljemenu, odakle se pruža predivan pogled prema Zagorju, gdje se može pojesti fantastičan grah. U blizini je čudesni Medvedgrad, izdignut iznad grada, čest motiv fotografija zagrebačkih fotografa. Šetnja Medvednicom je prava uživancija, bili vi planinar ili samo šetač. Ako je baš željela gledati ruševna zdanja na Medvednici, mnogo bolji izbor je obližnji Brestovac.
Bila je Berlinčanka na Hreliću, ogromnom zagrebačkom buvljaku, na kojem je vidjela samo stvari zbog kojih ju je bilo sram jer su se nekom učinile zanimljive za prodaju. Ako ti nije bar malo smiješno kada vidiš da netko prodaje samo lijevu cipelu ili da ti netko na žarkom ljetnom suncu pokušava uvaliti puding kojem je istekao rok trajanja prije godinu dana, onda je problem definitivno u tebi. Ako na Hreliću ne vidiš gomilu živopisnih lica, ako ne čuješ lika koji pjeva 'Sanader novu kuću gradi, a ja jadan umirem od gladi', onda ne gledaš i ne čuješ dobro. Ako u toj gomili stvari ne nađeš bar jednu koja ti se svidi, onda si na pogrešnom mjestu – možda bi odlazak u neku trgovinu brendiranom robom bio bolji izbor.
Ako posjetiš Bundek i jedino što vidiš je umjetno jezero niskog nivoa vode iz kojeg izvire šoder, a ne vidiš gomile ljudi kako roštiljaju i uživaju, kako voze bicikle i rolaju se, kako upijaju posljednje zrake sunca prije duge zime ispijajući kavu, ne čuješ vrisku razigranih klinaca, onda je teško reći da si talentiran za pisanje putopisa. Jer uživanje u nekom gradu podrazumijeva i određen stupanj interakcije s njegovim stanovnicima pa makar to bilo puko promatranje. Što još nismo spomenuli? Ma puno toga - Maksimir, nedjeljnu izmjenu počasne straže kravat-pukovnije na Markovu trgu od kojeg se ježiš, odličnu klopu...
Mnogo je toga Haeming zamjerila Zagrebu. Svatko od nas ima svoju perspektivu i jasno je da se Zagreb neće svakom svidjeti niti će ga smatrati najpoželjnijim odredištem za turistički obilazak. Ali ako u tolikom gradu ne možeš pronaći nešto što ti se sviđa, nešto lijepo, nešto zabavno, ako si nakon povratka iz njega toliko frustriran da ga nazivaš najdosadnijim gradom, onda nije dosadan grad – dosadan si ti.