Poštovani,
obraćamo Vam se kao punomoćnici g. Miroslava Šeparovića, a povodom teksta Vaše novinarke Slavice Lukić pod naslovom Slučaj doktorata šefa Ustavnog suda, najavljenog na naslovnici Jutarnjeg lista pod naslovom Slučaj doktorata Miroslava Šeparovića, te na naslovnici tjednog priloga Jutarnjeg lista Magazin.
Navedeni tekst prepun je neistina, konstrukcija i insinuacija i njegova pozadina je isključivo politička, vezana za donošenje Obiteljskog zakona, s čime g. Miroslav Šeparović nema nikakve veze.
G. Miroslav Šeparović izradio je svoj doktorat u skladu sa svim pravilima struke, a sukladno uputama svoje mentorice prof.dr.sc. Dubravke Hrabar, dekanice Pravnog fakulteta u Zagrebu, koja je zasigurno najveći stručnjak iz obiteljskog prava u Republici Hrvatskoj i kojoj i ovom prilikom g. Šeparović zahvaljuje na svim primjedbama, kritikama i sugestijama koje mu je uputila kod izrade doktorata.
G. Miroslav Šeparović je doktorirao iz područja građanskopravnih znanosti, čije je obiteljsko pravo sastavni dio. Građanskim pravom bavio se tijekom cijele svoje profesionalne karijere, a u tijeku doktorskog studija napisao je i znanstveni članak o pravima djeteta.
Dakle, zbog grubih neistina jednog “osebujnog” profesora, g. Šeparović je, dočim je za iste saznao, podnio tužbu zbog kaznenog djela klevete i tužbu za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti.
Naime, Miličić je krivotvorio pojedine dijelove doktorata na način da je pojedine fusnote izostavio, a pojedine nije prikazao, u kojima g. Šeparović citira pojedine dijelove navodeći o kojem se autoru teksta radi i djelu o kojem se radi.
Ovo nije prvi puta da Miličić iznosi neistine u vezi doktorata g. Šeparovića, što je utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom Županijskog suda u Zagrebu u predmetu pokrenutom po tužbi Ivane Milas Klarić protiv Pravnog fakulteta, zbog navodnog mobinga.
Nažalost, isto kao Miličić, ali perfidnije, čini i novinarka Jutarnjeg lista Slavica Lukić koja u svojoj analizi doktorata isto tako zlonamjerno, neprofesionalno i tendenciozno izostavlja pojedine fusnote iz doktorata, lažno prikazujući da je g. Šeparović koristio tuđe radove bez navođenja izvora, iako svaki citat u doktoratu završava fusnotom u kojoj se jasno navodi ime autora, djelo koje je citirano i stranice koje su citirane.
Tvrdnje da je citate morao staviti u navodnike netočne su jer to nije određeno niti jednim propisom, a način na koji je g. Šeparović citirao druge autore, dakle s uvučenim retkom i fusnotama na kraju teksta, jedan je od uobičajenih i dopuštenih načina, kako je to objasnila i prof. Hrabar.
Za svakog autora kojeg je g. Šeparović citirao, naveo je i stranice njegovog citiranog rada tako da je itekako u tekstu vidljivo koji su stavovi g. Šeparovića, a koji autora kojeg je citirao.
Daljni neprofesionalizam ogleda se i u činjenici da novinarka Lukić nije u cijelosti prenijela odgovor g. Šeparovića u kojemu joj je on iscrpno obrazložio u čemu se sastoje neistine koje iznosi Miličić, već je nekritički prihvatila njegove tvrdnje te ih je još i proširila. Tako uzima za primjer predmete Europskog suda za ljudska prava “Hoffman protiv Austrije” i “Hokkanen protiv Finske”, kao i definiciju najboljeg interesa djeteta, iako je u svim tim primjerima na kraju teksta, gdje završava citat, fusnota s detaljnim opisom izvora i stranice koje su citirane.
Jasno je da je ovaj napad na g. Šeparovića politički motiviran, gdje se njega dovodi u vezu sa sukobima koncepcija oko izrade obiteljskog zakona, iako on s time nema nikakve veze.
Napominje se da je g. Šeparović doktorirao u prosincu 2013.g. nakon dvije godine istraživanja, kada Obiteljskog zakona nije bilo ni u tragovima. Taj zakon Sabor je usvojio u lipnju 2014.g., a Ustavni sud ga suspendirao u siječnju 2015.g. i to zbog takvih strukturnih poremećaja u njemu i ozbiljnih sumnji u njegovu protuustavnost da je Ustavni sud bio prisiljen preventivno djelovati kako bi spriječio nastupanje nenadoknadive štete koja bi djeci mogla nastati primjenom toga zakona.
Dovoditi odluku Ustavnog suda, za koju su glasali svi suci tadašnjeg saziva Ustavnog suda, u vezu s nekakvom spregom s prof. Hrabar u pogledu osporenog Obiteljskog zakona je potpuno promašeno.
Cilj ovih napada na g. Šeparovića je isključivo naškoditi njegovoj časti i ugledu čime mu je pričinjena nenadoknadiva šteta, te ga se pokušava učiniti nevjerodostojnim za časnu funkciju predsjednika Ustavnog suda koju trenutno obnaša.