Prema informacijama koje imamo, predstečaj građana trebao bi biti reguliran jednim zakonom iz vašeg resora i drugim iz resora financija - jeste li s ministrom Linićem usuglasili tko će što regulirati i kako će to biti međusobno usklađeno?
- Ministarstvo pravosuđa priprema Zakon o stečaju potrošača, a u radnoj skupini za izradu tog zakona sudjeluju i predstavnici Ministarstva financija. Na žalost, Zakon o stečaju potrošača u medijima je shvaćen kao zakon o predstečaju građana ili predstečajnih nagodba za građane. Ovim zakonom predviđena je mogućnost izvansudskih nagodbi za građane opterećene dugovanjima i doista vjerujemo da će se veći dio građana razdužiti kroz tu pravnu mogućnost. Međutim, kod poslovnih subjekata, neuspjeh u predstečajnoj nagodbi znači obavezan stečaj, a u slučaju stečaja potrošača, to nije tako. Građani će moći ući u stečajni postupak samo dobrovoljno, bez njihova pristanka tako nešto neće biti moguće, pa čak i ako ne uspiju u izvansudskoj nagodbi postići sporazum s vjerovnicima.
U Ministarstvu financija još se nadaju da će se i u vašem zakonu definirati iznos oprosta duga koji bi predstavljao svojevrsni minimum i bio namijenjen socijalnim slučajevima. Je li to moguće i o čemu ovisi?
- Nisu svi dužnici u istoj situaciji i ono što nekome predstavlja nepremostiv dug, nekom drugom može biti puno jednostavnije vratiti. Za najugroženije, one bez imovine i realnih izgleda budućih primanja, predviđa se i tzv. jednostavan postupak u kojem će građani u takvoj situaciji biti razriješeni obveza sudskom odlukom. Ali, naravno, ne može u istoj situaciji biti osoba sa 70 godina, malom mirovinom i bez imovine i 30-godišnjak koji ima nekretninu, a nema posao. Za one građane koji su u nešto boljoj financijskoj situaciji, Zakon o stečaju potrošača propisat će postupak izvansudske nagodbe tijekom koje dužnik može u dogovoru i uz suglasnost vjerovnika, te uz plan otplate, dobiti razrješenje dijela obveza. Također, bit će propisani i uvjeti za nagodbu pred sudom, kad se građanin ne uspije dogovoriti s vjerovnicima, a tek ako nije moguća nagodba pred sudom, slijedi stečaj koji će biti strog i uključivat će rigorozne mjere za kontrolu potrošnje, kao i rok kušnje za dužnika.
Rok kušnje? Možete li to pojasniti?
- Ulazak u stečaj neće biti moguć bez pristanka dužnika, a razrješenje od dijela obveza bit će moguća, ali ne i sigurna posljedica tog postupka, kao što je to i u većini europskih zemalja, posebice Njemačkoj, Austriji i Sloveniji. Prema jednom od rješenja koje trenutno razmatra radna skupina, razrješenje od dijela obveza prema vjerovnicima uslijedilo bi tek ako bi dužnik tijekom razdoblja provjere pokazao savjesnost i jasnu namjeru za podmirenjem svojih dugova. S druge strane, ako bi tijekom razdoblja provjere dobrog ponašanja bilo utvrđeno kako dužnik želi izigrati vjerovnike, razmatra se mogućnost uskrate od oslobađanja preostalih dugova kao i mogućnost obustave postupka.
S obzirom na to da se 87 posto duga građana odnosi na dug bankama, telekomima i komunalnim poduzećima, oprost duga ovisi o volji privatnih tvrtki. Kakvu bi kompenzaciju trebali dobiti?
- Država u načelu ne može otpisivati privatna potraživanja. Nitko ne bi trebao imati iluziju da će mu ulaskom u stečaj potrošača biti oprošten dug i sačuvana sva imovina. Razrješenje od obveza ovisit će o volji vjerovnika samo u fazi izvansudske nagodbe, a po ulasku u stečaj odluku o tome donosit će sud ako je utvrdio da dužnik pokazuje savjesnost i jasnu namjeru za podmirenje svojih obveza.
Država neće vraćati novac privatnim tvrtkama
Pojavila se i ideja prema kojoj bi država trebala nadoknaditi troškove neuspjelih pokušaja naplate potraživanja privatnim vjerovnicima ako oni dužnicima otpišu inicijalni dug. Što mislite o tome?
- Ideja nije praktična, jer bi država nadoknađivala nešto s čime nema izravnu vezu. Niti su za to predviđena proračunska sredstva. Koliko je kompleksna ova problematika i koliko bi opasno bilo stvari lomiti preko koljena, najbolje pokazuje interes javnosti za osobni stečaj, ali i vaša pitanja. S jedne strane postoje zaduženi građani koji imaju poteškoća s podmirivanjem svojih obveza, a s druge vjerovnici koji su im pružili određene usluge ili naprosto posudili novac. Onaj vjerovnik koji je prezaduženog gurnuo još dublje u dug, a da nije ni provjerio njegovu situaciju, sigurno neće moći računati na dobru naplatu. I takvog neopreznog ili zlonamjernog vjerovnika ne treba izjednačiti s drugim vjerovnicima. Dužnicima koji pristanu na stečaj bit će nametnute obveze, ali isto tako i vjerovnicima.