Jutarnji list raspolaže informacijama o najvjerojatnijem mogućem raspletu krize u Agrokoru, koje ukazuju na to da će se proces rješavanja problema u najvećoj hrvatskoj kompaniji odvijati brže nego što mnogi očekuju.
Najvažnija je novost da se neće ulaziti u parcijalna rješenja, tj. ići na nekakvu prodaju po dijelovima, ili u bilo kakva specifična rješenja po sastavnicama koncerna; nakon nagodbe vjerovnika morat će se krenuti u zamjenu dugova za vlasništvo (debt-equity swap) u Agrokoru kao cjelini, a time će se trajno promijeniti vlasnička struktura Agrokora i stvoriti pravne i financijske predispozicije za nastavak restrukturiranja.
Kalendar je vrlo zgusnut. Doznajemo, naime, da se cijeli proces iniciran Zakonom o postupku izvanredne uprave želi dovršiti najkasnije do sljedećeg ljeta, čime će, nakon postizanja dogovora vjerovnika, isključiv utjecaj na poslovanje koncerna imati vjerovnici, menadžment i tržište.
Lista svih potraživanja
Poznato je da već ovaj tjedan slijedi objava liste svih potraživanja prema Agrokoru, odnosno svim tvrtkama iz sastava koncerna. Nakon toga ići će se u što hitnije formiranje stalnog vjerovničkog vijeća, tijela koje će se formalnopravno moći uhvatiti u koštac s konačnim dogovorom o debt-equity swapu, odnosno izmjeni vlasničke strukture koncerna, te kreiranjem planova daljnjeg restrukturiranja.
Doznajemo da se dogovor vjerovnika u stalnom vjerovničkom vijeću očekuje već do 15. siječnja. To, pak, znači da se vlasnici obveznica i ostali kreditori već sada moraju početi neformalno dogovarati strelovitom brzinom.
Ostaje otvoreno pitanje hoće li ruski Sberbank i dalje ostati na poziciji pokušaja rušenja dogovorenog roll-up modela financiranja Agrokora kao prijelaznog rješenja u restrukturiranju kompanije ili će se konstruktivno uključiti u rad budućeg stalnog vjerovničkog vijeća. S obzirom na to da nisu iskoristili predviđenu alokaciju u roll-up modelu, njihova uloga vrlo je upitna. Kako doznajemo od dobro upućenih na hrvatskoj strani, RH i privremena uprava neće stvarati nikakve probleme ako se Sberbank odluči vratiti dogovaranju/pregovaranju te napusti taktiku utuživanja. U tom slučaju, Rusima je sve otvoreno, razmjerno postotku njihovih tražbina od oko 18 posto. Ipak, možemo pretpostaviti da će ostati nezadovoljni tretmanom svojih starih tražbina, poglavito onih posljednjih 100 milijuna eura kojima su, svima je bilo jasno, spašavali urušenu likvidnost Agrokora. Stoga je realno očekivati i da njihova uloga u stalnom vjerovničkom vijeću bude destruktivna.
Raspodjela duga
Podsjetimo na to da u roll-up modelu vrijednom ukupno 980 milijuna eura obvezničari drže 56 posto ili oko 550 milijuna (Knighthead oko 200 milijuna, a Monarch oko 100 milijuna), da domaće banke potražuju oko 23 posto ili, otprilike, 215 milijuna (Zagrebačka banka, primjerice, 180 milijuna, a Erste 35 milijuna), a strane oko 21 posto ili 200-tinjak milijuna eura (ruski VTB drži 180 milijuna).
Stari dug financijskih vjerovnika imao bi, pak, u stalnom vjerovničkom vijeću zanimljiv omjer: 31 posto obvezničari, 33 posto domaće banke, a 36 posto strane banke (Sberbank, ponovimo, u tom dijelu ima oko 18 posto). Tome treba dodati i potraživanja dobavljača koji su djelomice isplaćeni avansno, što pravno komplicira situaciju. Bilo kako bilo, vrlo je izvjesno da će se odluke u stalnom vjerovničkom vijeću moći donijeti bez Sberbanka, ali u biznisu nikada ne možete isključiti čak ni potpuno neočekivane saveze.
Način odlučivanja
Vjerovnici će o sudbini Agrokora odlučiti prema novom zakonskom rješenju lex Agrokor, koje u konačnici predviđa način odlučivanja u skladu s odredbama hrvatskog Zakona o stečaju. Drugim riječima, za podršku nekom rješenju u stalnom bi vjerovničkom vijeću trebalo osigurati u svakoj skupni vjerovnika i sveukupno 50 posto plus 1 glas, prema potraživanjima. Iznimno, izostane li natpolovična podrška po pojedinim vjerovničkim kategorijama, trebalo bi osigurati sveukupno 66 posto plus 1 glas svih vjerovnika.
Zaključno, doznajemo da će se cijeli proces voditi sukladno odredbama britanskog prava. Iako to isprva zvuči kao pomalo neobično rješenje, stručnjaci su nam objasnili da takav pristup donekle spušta razinu inače visokog pravnog rizika. Riječ je o tome da najvećem broju vjerovnika pravno-knjigovodstveno više odgovaraju anglosaksonska pravna rješenja nego naša, kontinentalna.
Buduće odnose vjerovnika i njihovo repozicioniranje u ovom je trenutku vrlo teško predvidjeti, baš kao i njihovu strategiju za pojedine sastavnice koncerna. Jedno je sigurno - pod njihovom palicom restrukturiranje će biti agresivnije.