SISAK - Sisački biskup Vlado Košić dao je opširan intervju portalu Sisačke biskupije u kojem je otvoreno progovorio o aktualnim pitanjima; izborima za EU-parlament, nadolazećim lokalnim izborima, odnosima Crkve i vlasti, teškoj gospodarskoj situaciji u zemlji.
Donosimo najznamiljivije dijelove tog opširnog intervjua.
Odgovarajući na pitanje o neosjetljivosti vlasti na potrebe naroda i crkve, biskup Košić je naglasio:
- Kada je Hrvatski sabor odustao od pokroviteljstva nad obilježavanjem najveće povijesne tragedije našega narodu u Bleiburgu, rekao sam da je to znak odnarođenosti ove vlasti. Ne mogu naime shvatiti kako to da su žrtve jedne strane svetinja, a druge, daleko veće, ne žele se ni vidjeti, kamoli istražiti i dati im dužni pijetet.
'VRIJEĐATE NAS I IGNORIRATE! ALI NE ODUSTAJEMO OD ISTINE O SPOLNOSTI' Biskupi napali Vladu, medije i umjetnike!
- A sve su to bili naši ljudi koji su često bez krivnje izgubili živote. Barem im se grob mora saznati i obilježiti. I u drugim se stvarima ova vladajuća garnitura delegitimirala. Uzmimo samo ukidanje Ureda za istraživanje žrtava komunističkih zločina. To je mogla učiniti samo vlast koja te zločine namjerno zataškuje i umanjuje, a oni su stravični. Ta jednostranost - ili jednostranačnost - je za mene sramotna i zastrašujuća.
- Možda Europa, kad uskoro uđemo u nju, prisili našu državu da se naši predstavnici odgovornije počnu ponašati s obzirom na te povijesne činjenice. Pogledajte samo kako su se ponijeli s obzirom na prigovore roditelja, koji su bili posve isključeni iz procesa uvođenja tzv. zdravstvenog odgoja u osnovne i srednje škole! A radi se o odgoju, pa premda je odgoj po svim i međunarodnim pravnim aktima i po našem Ustavu isključivo i prvo pravo roditelja, njih se ništa ne pita!
- S Crkvom naši vladajući, kažu, ne žele razgovarati, ministar znanosti, obrazovanja i športa kaže da ne želi s Crkvom gubiti ni minute! Pa zar je to dijalog, koji kažu promovira ova vlast? Nije li nadalje krajnje neukusno bilo držanje predstavnika naše vlasti u slučaju oslobađajućih presuda našim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču?
- Pa oni su se ispričavali za nešto što je međunarodni sud u Haagu proglasio nepostojećim! Neviđeno! U normalnim bi državama takvi vlastodršci koji su protiv vlastitog naroda isti čas morali sići s vlasti. Kod nas im se ništa ne događa, dapače i dalje šire svoje neutemeljene stavove u odnosu na Domovinski rat i u odnosu na branitelje. Neviđeno u povijesti svijeta!
Vi ste zastupali nevinost generala Gotovine i Markača, dok su ih mnogi unaprijed proglašavali zločincima. Jesu li naši branitelji danas u Hrvatskoj ugroženi i što može učiniti Crkva za njih?
- Na žalost u našoj zemlji političari i mediji šire posve krivu sliku o Domovinskom ratu. Možda to mogu govoriti nekome tko ne zna što se u to vrijeme događalo, ali meni ne mogu. Ja sam 1990. bio župnik u Hrastovici i 1991. sa svojim narodom doživio sam agresiju, ubijanja, rušenja i progon. Meni doista nitko ne može govoriti nešto što se nije dogodilo jer sam sam proživio sve te strahote i sudjelovao u tim događajima u Hrastovici, Petrinji i Mošćenici.
PORUKA VLADI Biskupi: 'Novi Zakon o investicijama na bubanj stavlja zadnja javna dobra koja su nam preostala'
- Kada bi recimo u nekoj drugoj zemlji državni predstavnici zastupali nešto protivno svome narodu, bili bi isti čas smijenjeni. Ne bi mogli vršiti tu službu. No, kod nas je moguće da upravo oni koji su protiv vlastitog naroda obnašaju najviše službe u tom istom narodu. Komu dakle oni služe ako ne nekim stranim interesima? Recimo, nitko ne postavlja pitanje ratne odštete koju je Hrvatskoj dužna platiti Srbija. Kako to? A radi se, prema procjenama koje sam ja čuo i čitao od kompetentnih ljudi - o preko 250 milijardi USD!
- Kada bi samo pola od toga Srbija isplatila Hrvatskoj, mi ne bismo imali problema s vanjskim državnim dugom, zar ne? Ali naši političari to uopće ne spominju, dapače kažu da će povući i tužbu za genocid protiv Srbije, što je još zadnji element nacionalnog ponosa, čime bi se barem pred svijetom dokazala istina o agresiji Srbije na Hrvatsku u Domovinskom ratu. Ili recimo promjena imena Gvozd u našoj Biskupiji.
- Kako je moguće da se nameće ta promjena i to stanovnicima Hrvatima koji su u tom mjestu većina, a da ih se niti ne pita o tome? Kao da su se vratila vremena da se opet nazivi politički diktiraju, pa se samo pitam, hoće li se netko sjetiti i tražiti da se u Hrvatskoj vrati ime Kardeljevo ili čak i Titova Korenica? Apsurd! A da o ćirilici u Vukovaru i ne govorim! Pa to je znak potpune odsutnosti nacionalnog osjećaja onih koji to nasilje provode, i to nad gradom koji je simbol herojske i krvave obrane od velikosrpske agresije, koja je upravo ćirilicu imala kao jedan od svojih simbola.
- Kažu, ali to je po zakonu. No ja bih upitao sve takve: čemu služi parlament, zašto postoji Hrvatski sabor? Pa nije taj zakon od vijeka, niti treba biti dovijeka. Donijela ga je jedna nesposobna politička garnitura, koja nije štitila nacionalne interese nego svoje, i taj zakon treba ukinuti i donijeti normalan zakon kakav ima većina zemalja slobodnog zapadnog svijeta. Dakle, nisam za nepoštivanje zakona, nego za njegovu promjenu.
- To uostalom Hrvatski sabor i radi - neprestano donosi zakone, mijenja stare i izglasava nove. Posebno mi je žalostan odnos prema generalima Gotovini i Markaču. Pa u našoj se javnosti oni više niti ne spominju, a zavrijedili su da ih svaki dan s najvećim poštovanjem spominje čitava Hrvatska! Kako se jadno ponašaju naši odnarođeni predstavnici i mediji! Kao da naši generali niti nisu oslobođeni, neviđeno!
Nedavno su održani izbori za hrvatske predstavnike u Parlamentu Europe. Približavaju nam se i izbori za lokalne jedinice vlasti. Kakve biste Vi političare željeli na vlasti u našoj domovini?
- Rekao bih da su izbori za EU-parlament pokazali kako je gđa Ruža Tomašić utjelovila svijest naroda da ova vlast radi protiv njega. Njezin je izbor poruka vladajućima, naime da se ne mogu ponašati kao da je narod sluga njima, već obrnuto: oni moraju štititi interese svoga naroda. To međutim ne čine, i zato su tako prošli. A kad pitate o tome, kakve bih ja političara želio, odgovaram jednom riječju: poštene.
- No to, na žalost, možemo slobodno reći, od smrti predsjednika Franje Tuđmana, nije slučaj. Kao da su se smjenjivale garniture na vlasti od kojih je svaka nova bila gora od prethodne. Ne zna se dovoljno u javnosti da se za vrijeme predsjednika Tuđmana u pretvorbi i privatizaciji privatiziralo samo 10%. A hajka se dizala i diže najviše na njega, međutim on je najveći - i ostat će to sigurno u povijesti - jer je prvi predsjednik koji je poveo narod u ostvarenje samostalne države Hrvatske i pod čijim je vodstvom naša domovina obranjena.
- To su njegove vječne zasluge. Ostali su dolazili kao branitelji vlastitih interesa, što nije dobro. Papa bl. Ivan Pavao II. u Dubrovniku je upozorio da političari moraju poštovati načelo ispisano na Kneževu dvoru: „Obliti privatorum, publica curate - Ostavite privatno, brinite se za zajedničko!“
Vi ste često i kao predsjednik komisije HBK „Iustitia et pax“ i kao sisački biskup kritičar vlasti. Ima li to uopće kakve svrhe? I kakvi su Vaši odnosi s ljudima na vlasti u Sisku?
- Ne znam koliko mi u Crkvi možemo direktno utjecati na političke procese u zemlji, ali mislim da indirektno možemo, a kad su u pitanju ljudska prava, dostojanstvo ljudi koji nemaju pravo javnosti - kao npr. radnika i radnica zaposlenih u velikim robnim kućama, koji moraju raditi i petkom i svetkom, tj. i radnim danom i nedjeljom - mi to moramo!
- Naša je dužnost kao članova Crkve biti uz narod, osobito uz ugrožene pojedince i one koje se ponižava i obespravljuje. Mi se možemo moliti za vlast, i to činimo, te na taj način senzibiliziramo i naše vjernike i sveukupnu javnost za neke vrijednosti koje su bitne, a koje se zanemaruju u društvu.
- Moramo se boriti za ljude, za njihova pogažena prava, za njihovo dostojanstvo. To je naša obveza. Koliko ploda u toj borbi možemo polučiti, to ne ovisi o nama, ali naš se stav mora čuti, mora se znati što zastupa i brani Crkva. Moji odnosi sa sisačkim političarima su dobri, posebno s Gradom Siskom. Boli me što u Županiji nisam našao boljih sugovornika koji bi razumjeli naše potrebe.
- Posebno mi je žao što je gđa županica blokirala da se moje kritike na račun državne politike, koje sam uputio pred svećenicima i predstavnicima vjerskih zajednica na primanju u hotelu Panoniji 10. prosinca prošle 2012. godine, ni u jednom mediju nisu mogle čuti. To je znak da su naši mediji dirigirani, da su pod kontrolom jedne, vladajuće opcije, što drugim riječima znači da nisu demokratski. To se nije događalo čak ni u komunističko vrijeme, kada se znalo što Crkva misli i u čemu se razlikuje od vladajućih struktura. To me je veoma iznenadilo i razočaralo.
Što ima Crkva reći o teškom gospodarskom stanju u našoj zemlji? Nikad nije bila veća nezaposlenost, ljudi gube perspektivu i smisao. Što učiniti?
- Crkva ne može rješavati pitanja koja spadaju na državu. Može samo davati sugestije, a što je najvažnije, može svojim pristupom problemima stvarati ozračje nade, podizati optimizam i pomoći da se ljudi pokrenu i bore s problemima vjerujući da je moguće pobijediti svaku nevolju i teškoću. To je trenutno ova gospodarska kriza, velika nezaposlenost koja se posebno osjeća u našem Sisku i našoj Biskupiji.
- Sigurno da su tomu mnogi uzroci, ali na nama je sada da učinimo što više da se problemi rješavaju i stvore što bolji uvjeti koji bi otklonili u budućnosti slično stanje. Sigurno je važan duh i pristup radu uopće, a posebno prema radnicima i onima koji rade u bilo kojem području odgovornosti. Za sve je važno da promiču svojim ponašanjem etiku rada, da se rad poštuje, da se poštuje radnike da svi mogu imati dostojan život na temelju svojega rada.
- To je međutim uništio prošli komunistički sustav, koji je ukinuo privatno vlasništvo i ugušio poduzetničku inicijativu. Sada se još uvijek previše očekuje od države. No, država mora stvoriti dobar okvir da svi mogu živjeti od svoga rada, da zakonima zaštiti najugroženije. To se kod nas još ne događa. Npr. u trgovinama se nije reguliralo slobodno vrijeme radnicima, jer je državna vlast potpuno liberalizirala to pitanje čime je pokazala da je stala na stranu krupnog kapitala, a da ju nije briga za malog čovjeka radnika.
- Nama se u Crkvi stalno podmetalo to kako se mi javljamo u javnosti oko ovog pitanja samo zato jer smo zainteresirani da ti radnici mogu ići na nedjeljnu misu. Međutim, radi se o osnovnim pravima koje jamči i naš Ustav, da naime, radnik ima pravo na jedan dan odmora u tjednu, dok Zakon o radu baš definira da je to nedjelja. Zašto je onda toliko važno za naš turizam da se u nedjelju otvore sve trgovine?
- Kako to da u drugim zemljama, u kojima se daleko više zarađuje od turizma, mogu biti trgovine u nedjelju zatvorene? I zašto moraju trgovci, a najviše su to žene, dežurati nedjeljama da bi se trgovačkim centrima šetali oni koji zapravo sve manje kupuju, a onemogućuju radnicima njihovo pravo na neradni dan? Kad bi se riješilo barem jedno pitanje, moglo bi se steći pouzdanje u društvo da ono može riješiti i druga, teža pitanja na području rada.
- Blizu je međunarodni Dan rada, što je za Katoličku Crkvu blagdan sv. Josipa Radnika. I mi vjernici smo radnici, i nas tište nepravde, nezaposlenost i obezvrjeđivanje čovjeka i njegova rada. Molimo Gospodina i zagovor sv. Josipa da odgovorni odustanu od svojih interesa i da zastupaju prava i potrebe svoga naroda, svih ljudi, a osobito radnika", rekao je u intervju portalu Sisačke biskupije biskup Vlado Košić.