Ivan Marinić, prva hrvatska muška primalja, zbog nemogućnosti da dobije posao u struci odlučio je spakirati kovčege i krajem ožujka otići u Irsku.
Tamo ga čeka sve: siguran posao, smještaj, plaća od 600 do tisuću eura tjedno. Odlazi živjeti u Dublin, gdje se već nalaze njegovi prijatelji koji su mu rekli kako su u tom gradu primalje vrlo tražene. Kontaktirao je buduće poslodavce i dobio garanciju da ga kod njih čeka posao. U tom je trenutku odlučio otići iz Hrvatske: sada broji zadnje dane prije odlaska i konobari u jednom kafiću u Slavonskom Brodu.
Ovo nije život!
- Završio sam školu, odradio stažiranje, položio državni ispit i učlanio se u Hrvatsku komoru primalja... Kad sam sve to obavio, ispostavilo se da za mene nema posla. Neću provesti pola života očekujući da se otvori slobodno mjesto za mene, nego ga idem sam pronaći. Pozvao sam prijatelje iz struke da mi se pridruže - jedan kolega će doći za mnom u kolovozu, nakon što odradi stažiranje. Vjerojatno neću cijeli život provesti u Irskoj, vratit ću se kući, ali ovo nije život kakav želim živjeti - kaže Ivan, koji pojašnjava kako mu je drago što je uspio pronaći bilo kakav posao nakon završetka školovanja, ali da ga zanima njegova struka, u kojoj se želi usavršavati. Školovao se da bude primalja, dodaje, jer je to ono što voli i bilo koji drugi posao za njega je samo kratkotrajni kompromis dok se ne zaposli u struci.
Kaže kako se s problemima suočio odmah nakon završetka školovanja. Kad su bolnice tražile njegov kadar, a on se želio prijaviti na posao, suočio se s birokratskim problemima.
Muškarac ili žena
On je, naime, prvi muškarac u našoj zemlji koji se školovao za primalju. No, sustav tada nije bio spreman za njega: nije postojala muška inačica njegova zanimanja, pa je Komora morala mijenjati pravilnik kako bi mu izdala licenciju. To je potrajalo, pa u trenutku kad je konačno dobio licenciju, bolnice više nisu imale potrebu za primaljama.
- Kad sam se odlučio upisati u smjer primaljstva u medicinskoj školi, nisam ni sanjao da ću jednog dana izazvati pravu zbrku. Na kraju su mi izdali svjedodžbu u ženskom rodu, a uvjerenje o položenom stručnom ispitu je izdano tako da se iz njega ne može shvatiti jesam li muškarac ili žena - priča Ivan, koji dodaje kako mu je drago da je promijenio sustav i ohrabrio druge dečke da upišu smjer primaljstva.