Beskonačno. William Blake”, bliješte s pocrnjele fasade uredno ispisana tamnoplava slova što ih je netko pod okriljem noći otisnuo posred zgrade u Ilici. Na njoj videonadzor, a u njoj jedan domar i 40-ak stanara.
No, hrabrog grafitera nitko nije vidio na djelu. Da je znao, možda bi mistične stihove tajanstvenog Britanca radije ispisao negdje drugdje.
A opet - možda ih je namjerno ostavio na sivoj fasadi malo poznatog iličkog “hotela” čija se vrata otvaraju rijetko, a topli dom u njemu pronalaze samo probrani.
Uostalom, ništa na toj zgradi na prvu ne govori da se u njoj može unajmiti smještaj. Iznad ulaznih vrata nema nikakve table. Nigdje ne piše “hotel”, “dobrodošli” ili “willkommen”.
Ne primaju kartice, nema recepcionara, nije moguće naručiti piće, dobiti dostavu u sobu niti zatražiti da vam do aerodroma unajme taksi.
A ipak je mjesto u tom hotelu uvijek vruća i tražena roba pa se na sobu nerijetko čeka i po nekoliko tjedana.
Nije to tako čudno - tko želi boraviti u hotelu u kojem je topli dom sebi uredio i ministar financija Slavko Linić, dobro zna kakvu mu proceduru valja proći.
Hotel ‘Beskonačno’
Jer hotel “Beskonačno” danas je jedan od rijetkih hotela u državnom vlasništvu koji nije završio u predstečajnoj nagodbi niti su ga stranim investitorima nudili u katalozima Ministarstva turizma.
Štoviše, za njega se rijetko pita kako uopće posluje, a vjerojatno je i jedini na svijetu koji ima samo jednog stalnog zaposlenika i honorarnu čistačicu koja u njega navraća nekoliko puta tjedno.
Razlog tome je to što je objekt u Ilici prvi hrvatski specijalizirani hotel - i to isključivo za dužnosnike i šefove hrvatskih sindikata koji u Zagrebu nemaju nekretninu.
Objekt u stvarnosti nije hotel: zapravo je to državna zgrada koja ima 50 dužnosničkih stanova, a njena “podružnica” posluje na adresi Palmotićeva 24, gdje se smjestio još jedan takav objekt.
Fotogalerija stanova dužnosnika u hotelu u Ilici
Tamo Državni ured za upravljanje državnom imovinom na raspolaganju ima još 22 stana za hrvatske dužnosnike, od kojih je većina u najmu i bezecirana praktično otkako je zgrada sagrađena.
Državni ured za upravljanje državnom imovinom na raspolaganju za dužnosnike ima ukupno 84 nekretnine.
Osim Ilice i Palmotićeve ulice, ministri, njihovi pomoćnici, saborski zastupnici, predsjednici odbora, savjetnici i brojni drugi smještaj mogu dobiti još na desetak lokacija, sve redom u centru grada, na kojima Ured upravlja s još 12 stambenih jedinica.
Pravo na korištenje stanova utvrđeno je posebnom uredbom i oni su namijenjeni pravosudnim i državnim dužnosnicima koji u Zagrebu nemaju u vlasništvu ili najmu nekretninu.
Takve osobe, doznajemo, zahtjev za dužnosnički stan podnose Državnom uredu za upravljanje imovinom, a pravo na korištenje većinom imaju dok god im ne istekne funkcija na koju su imenovani. Riječ je o impresivnoj kvadraturi: sve skupa u Zagrebu ima 3616 četvornih metara stanova po povlaštenoj najamnini, od kojih je trenutačno slobodno 18.
Godišnje se iz povlaštene rente dužnosnika iz Ilice i Palmotićeve zaradi oko 700 tisuća kuna. Taj se novac odmah potroši za plaće i održavanje objekata: dva domara godišnje koštaju 150 tisuća kuna, a onda se još oko 500 tisuća utroši na redovito održavanje.
Uspomene na bivše
Kako doznajemo iz Državnog ureda, 14 stanova nije useljivo jer su u lošem stanju pa ih prije dolaska novih stanara treba potpuno adaptirati. To je loša vijest za jednog neimenovanog ministra. Taj je zatražio pravo na korištenje državnog stana u Petrinjskoj ulici broj 31, ali kako je nekretnina neuseljiva, izgledno je da će smještaj ipak morati potražiti negdje drugdje.
U Ilici i Palmotićevoj moći će birati između četiri stana: za dva još nitko nije pitao, a za dva su nedavno potpisana odobrenja za korištenje pa je samo pitanje dana kada će se u njih useliti novi stanari.
I razmišljati tko je u tim krevetima prije njih spavao.
Leže li možda na madracu Branimira Glavaša?
Koriste li umivaonik nad kojim se brijao Branko Bačić?
Kuhaju li u loncu Božidara Kalmete?
A da ne spominjemo WC školjke...
Uz uspomene na bivše poznate stanare, dužnosnici dobivaju pravo i na povlaštenu najamninu.
Kada bi dužnosnički hotel iznad recepcije imao izvješen cjenik, on bi izgledao otprilike ovako: garsonijera u Ilici do 40 kvadrata - 795 kuna mjesečno. Stan od 55 do 65 kvadrata - 1050 kuna mjesečno. Režije nisu uključene.
Garsonijera do 36 kvadrata u Palmotićevoj ulici - 1040 kuna mjesečno. Stan od 36 do 55 kvadrata - mjesečno 1230 kuna. Stanovi do 65 kvadrata - 1480 kuna mjesečno. Dio režija uključen u cijenu. Za ostale adrese dužnosnici najam plaćaju 5 kuna po četvornom metru. Pa - nije loše.
Domar sa stilom
Posebno s obzirom na činjenicu da su svi stanovi u strogom centru grada, na pješačkoj udaljenosti od svih važnijih državnih institucija, sa zajamčenim dvorišnim parkingom i jednim brižnim domarom. On je više upravitelj, nego klasični domar. Na njemu nema plave kute, sijedih vlasi, neobrijane brade ili grubih, radničkih ruku. Umjesto toga, na iličkim me vratima u srijedu dočekao uglađeni gospodin srednjih godina.
“S poštovanjem, mlada damo. Božo Tarač, vama na usluzi”, kaže upravitelj.
U predvorju “hotela” ugodno je i toplo, a prostor je besprijekorno očišćen i ukrašen tipičnim uredskim biljem: nekoliko filodendrona, pokoje drvo života, dracene i par fikusa. Odmah kod ulaza, na lijevom zidu zgrade, uredno su posloženi smeđi poštanski sandučići.
Nigdje na njima nema imena stanara: svaki je sandučić obilježen brojem stana, a Tarač broj uz ime stanara može spojiti u svako doba dana ili noći. Prezimena korisnika stanova nije moguće otkriti ni na portafonu zgrade - i tamo je svako zvonce obilježeno brojem kako ministrima i njihovim zamjenicima ne bi s ceste zvonili kakvi divljaci.
Ipak, neka smo imena na kraju uspjeli otkriti. Recimo, u Ilici je dom uredio pomoćnik ministra Željka Jovanovića, Petar Skansi. Preko tjedna tamo redovito spava pomoćnik ministar Mihajla Zmajlovića, Goran Heffer.
Dugovječni sindikalac
Moji sugovornici kažu da često vide kako u zgradu ulazi i jedan pomoćnik ministra Rajka Ostojića.
Nisu sigurni koji od njih se smjestio u Ilici, ali izvan Zagreba žive i Ivo Afrić, i Luka Vončina i Marijan Cesarik pa bi pravo na stan u dužnosničkom hotelu mogla imati sva trojica. U Palmotićevu se ulicu potom uselio pomoćnik ministra Arsena Bauka, Ranko Lamza. Ali stan tamo koristi i SDSS-ov saborski zastupnik Mile Horvat.
Žive tamo i dvojica sindikalaca: predsjednik Sindikata državnih i lokalnih namještenika Boris Pleša i predsjednik sindikata “metalaca” Ivan Tomac.
“Ja mislim da sam ja najdugovječniji stanar ove zgrade. Pa pravo na korištenje još mi je 1996. godine potpisao Zlatko Mateša”, smije se Tomac. Kaže da je najmanje osam stanova u tim zgradama prepušteno na korištenje šefovima sindikata.
I to ne bez razloga - njihove su podružnice izdvajale doprinos za gradnju dviju dužnosničkih zgrada koje su sagrađene oko 1985. godine.
Trojica sindikalnih šefova tako još koriste stanove u Ilici. Riječ je o Ozrenu Matijaševiću, Mladenu Novoselu i Damiru Jakušu.
“Nije vam to nikakav luksuz, ali je smještaj zbilja dobar. Ja koristim stan od 50-ak kvadrata, a mjesečna mi renta ispada 1100 kuna. No, režije mi zimi dolaze i do dvije tisuće”, priznaje mi Ozren Matijašević koji u Ilici živi od 2007. godine.
Na tim su se dužnosničkim adresama kroz povijest izmijenile stotine stanara.
Recimo, u Ilici je živio bivši ministar zdravstva Darko Milinović.
Onda je tu stanovala zamjenica glavnog državnog odvjetnika Snježana Frković, a jedno je vrijeme u zgradi boravila i bivša časna sestra Bernardica Juretić.
Miroslav Radman, poznati znanstvenik, u Ilici je živio dok je bio savjetnik Ive Sanadera. Konstanta je ipak ministar financija Slavko Linić. On stanuje na trećem katu i korisnik je najvećeg Vladina stana.
No, o koliko je kvadrata riječ i koliko Liniću iznosi najamnina, ipak nismo uspjeli doznati.
Novinari Jutarnjeg lista prvi su koji su dobili dozvolu obići dužnosničku zgradu u Ilici. Nije, naravno, bilo dozvoljeno kucati na vrata stanara, ali nam je Božo Tarač otvorio vrata jednog neiznajmljenog stana od 33 kvadrata.
Riječ je o stanu uređenom po “starim standardima”.
Dnevna soba - koja je ujedno spavaća - nalik je više-manje klasičnim zagrebačkim stančićima s namještajem karakterističnim za 90-e godine: u sobi je jedan svjetlosmeđi bračni krevet, a preko puta je crna komoda s Quadro televizorom i prijamnikom za digitalni signal. Stan je u pravilu namijenjen za jednu osobu.
Život s beneficijama
Prostor je besprijekorno očišćen i mirisan. Kuhinja i kupaonica najviše pokazuju znakove trošnosti, ali zapravo je to vrhunski smještaj za samo 100 eura na mjesec s pogledom na Britanski trg. Kada bi se takav stan u Ilici htio unajmiti po tržišnim cijenama, teško bi se uspjelo pronaći pristojan smještaj za manje od 300 eura. Dužnosnički je stan tri puta jeftiniji od tržišnog.
A za tu cijenu čovjek još dobije brižnog domara koji je u objektu svaki dan do 16 sati, a u slučaju nužde može ga se dobiti 24 sata dnevno.
Tarača svi neobično vole jer znaju koliko je diskretan. Ne daje izjave, za imena stanara neka ga i ne pitamo, a ne dopušta čak ni da snimimo upraviteljsku sobu.
Svaki dan na posao dolazi besprijekorno odjeven i više podsjeća na dužnosnika, nego na tehničko osoblje. On se uz Ilicu brine i o objektu u Palmotićevoj ulici, čiji mi stanari otkrivaju još jednu povlasticu koju uživaju.
U ulazu do dužnosničke zgrade stanuje predsjednik Ivo Josipović s obitelji. Koji zimi, osim ispred svoje, snijeg počisti i ispred dužnosničke zgrade.
Eh, to znači živjeti s beneficijama.