"Meni sad nije jasno što vi pričate. Je l‘ vi meni kažete da on mene nije ispitivao?" - upitao se Mladen Roguljić, vukovarski branitelj i zatočenik srpskih koncentracijskih logora na kraju svog svjedočenja pred Županijskim sudom u Osijeku. Tamo je održana druga rasprava na suđenju za ratni zločin Vojislavu Mediću (66) iz Beograda, majoru pravne službe JNA, kojeg Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku tereti da je od sredine studenoga 1991. do 14. kolovoza 1992. godine u logorima Stajićevo, te u Sremskoj Mitrovici i Nišu počinio ratni zločin nad zarobljenim hrvatskim braniteljima Vukovara.
Bila je to Roguljićeva reakcija na primjedbu Tomislava Filakovića, branitelja optuženog Medića na dio svjedokova iskaza u kojem je rekao da ga je Medić ispitivao u Stajićevu te da je optuženog vidio u ljeto 1991. u Vukovaru, u stožeru i kući legendarnog zapovjednika obrane Borova naselja i Trpinjske ceste Blage Zadre. Medić i njegova obrana, naime, tvrde da on nikada nije bio ispitivač u srpskim koncentracijskim logorima u koje su nakon pada obrane Vukovara u studenome 1991. dovedeni zarobljeni hrvatski branitelji, kao i da nije bio u Vukovaru i Zadrinom stožeru tijekom ljeta 1991.
Intrigantno suđenje
Riječ je o iznimno intrigantnom suđenju u kojem DORH tvrdi da je Vojislav Medić baš onaj Medić kojeg su brojni vukovarski branitelji proteklih desetljeća spominjali kao osobu koju su prvo u ratno ljeto ‘91. viđali u Zadrinom stožeru, gdje je navodno bio poslan direktno iz središta MUP-a RH u Zagrebu, a onda da ih je ispitivao i fizički zlostavljao u logorima u Srbiji. Inače, u izvještajima nevladinih organizacija koje su sakupljale dokumentaciju o logorima u Srbiji, pa tako i Fonda za humanitarno pravo iz Beograda, kao jedan od ispitivača u logorima spominje se ‘‘kapetan Medić‘‘.
Vojislav Medić, pak, krivnju odbacuje. Na ispitivanju u PU vukovarsko-srijemskoj rekao je da nije bio ispitivač u logorima, da je bio sudac Vojnog suda u Beogradu te da suci nisu vršili nikakva ispitivanja po logorima. Kazao je i da nije bio u logorima, osim "u Stajićevu na jednom uviđaju kada je jedan logoraš preminuo i to u trajanju od dva sata i ništa više". U ŽDO se branio šutnjom, a na prvoj raspravi na sudu predao je svoju pisanu obranu u kojoj je sve to ponovio. Štoviše, dok branitelji uvjeravaju da je on do 1991. godine živio u Zagrebu te da je, kao pripadnik KOS-a, čak bio sudionik operacije ‘‘Labrador‘‘, Medić tvrdi da je sve to vrijeme živio u Beogradu i radio kao sudac na tamošnjem Vojnom sudu.
- Optuženog sam upoznao u kući Blage Zadre, na nekakvom sastanku. Predstavio mi se kao major Medić i bio je obučen u maskirnu vojnu odoru. Znam da je obilazio naše i druge položaje i zapisivao. Blago mi je rekao da je Vojislav Medić osoba koja je došla kao strateška pomoć iz Zagreba. Vidio sam ga nakon toga i u mjesnoj zajednici – tvrdi, pak, svjedok Roguljić, koji je nakon zarobljavanja 19.11. u Borovo Commerceu završio u Stajićevu.
‘Crn od batina‘
- Tamo me ispitivao Medić, a kada sam došao kod njega, sav crn od batina, pitao me od čega sam crn, ja sam rekao da sam pao sa stepenica, a on se samo nasmijao. Poslije smo išli van, nije me on tukao, ali vojni policajac zvani Rambo me vezao žicom i odveo u štalu – rekao je Roguljić, jedan od onih koji su prošle godine prepoznali Medića. Ovaj ga je, inače, upitao da kaže kada je prvi put istražnim organima rekao njegovo ime, a svjedok je odgovorio da se ne sjeća.
- Medić je bio jedan od onih koji su me u Sremskoj Mitrovici ispitivali za razna izmišljena djela – tvrdi i branitelj Vlado Lulić.
- Tukli su vas, doslovno fizički masakrirali da biste rekli nešto što nije. Sastavljali su zapisnike i na osnovu toga smo dobivali optužnice. Tako su i mene odveli u Beograd na vojni sud i sudili mi za ratni zločin. Predstavio mi se kao Vojislav Medić na prvom ispitivanju u Sremskoj Mitrovici, a ispitivao me vezano za jednu akciju od 4. srpnja 1991. Pitao me znam li ga, rekao sam da ga nisam nikad vidio. Pitao me jesam li bio na Trpinjskoj cesti, rekao sam da nisam. Sjetio sam se auta specifične plave boje kad su oni stigli, rekao je da je taj auto dovezao Zadri – rekao je Lulić, koji je opisao i kako su izgledala ispitivanja.
- Svaki put me isprebijao. Bio je brutalan. Rekao bi mi da legnem trbuhom na stolicu, vise mi ruke i noge, on se zaleti, vidim ga kako trči prema meni, i punom snagom udara me po leđima, 10-15 minuta. Znam što će biti, a ne mogu ništa. To je jedno od njegovih ispitivanja. A bilo ih je više. Jedan dan doveo mi je i brata Josipa, za kojeg nisam znao ni da je živ, te tražio od mene da ga teretim za ratni zločin – ispričao je Lulić.
Obrana sve negira
Medić i njegova obrana sve to negiraju. Filaković je nakon rasprave rekao da se njegov branjenik od prvoga dana poziva na alibi da je u to vrijeme bio na drugom mjestu.
- Iskazi nisu točni. To nije taj Medić. I to se ignorira još od istrage, a 500 stranica smo dostavili. Da, prepoznala su ga četvorica svjedoka, ali to je lažni iskaz, digli smo kaznene prijave protiv njih – poručio je Filaković. Medićeva obrana predala je u spis kopije predmeta na kojima je, kako navode, Medić radio, upise sudskih upisnika... prikupljene iz arhiva Vojnog suda u Beogradu i Ministarstva obrane Srbije za razdoblje od siječnja 1991. do kraja 1992. godine, koji ‘‘dokazuju da Medić u inkriminirano vrijeme nije bio u Vukovaru niti u logorima, nego je radio svoj posao na Vojnom sudu u Beogradu.‘‘
No, s druge strane stoje izjave vukovarskih branitelja da je isti taj čovjek u Vukovaru bio do 14. rujna 1991. nakon čega je nestao te su ga opet sreli u logorima. Tamo im se, iskazali su u istrazi, ‘‘obraćao riječima "gdje si prijatelju", "baš mi je drago što te vidim", "stigao si i ti kod mene", "prijatelju ajde da popijemo kavu i rakiju jer si i ti mene lijepo ugostio", obraćao bi im se nadimkom ili oslovljavao prezimenom ili sa "gospodina zapovjedniče"...‘‘ Medić je, inače, rođen u Hrvatskoj, ima i kuću kod Donjeg Lapca, gdje je redovno odlazio od 2006. godine, a uhićen je u lipnju 2022. godine kada je krenuo podići novu hrvatsku putovnicu.