Kad se avion uputi prema uzletištu, a stjuardese krenu gestama pokazivati gdje su maske s kisikom i pojasovi za spašavanje, ja uvijek pomislim da se igramo pantomime i poželim veselo povikati: “Tri riječi! Strani film!” Ali, nikad to, naravno, ne učinim jer “upute za slučaj nenadane situacije” nisu zajebancija.
To je ozbiljna stvar koja bi nam mogla sačuvati živote, premda je znatno vjerojatnije da bismo se, da airbus 320 udari u planinu, svi skupa rasprsnuli u molekule i rasuli u krugu od sedamnaest kilometara mnogo prije nego što bismo na podu našli englesku riječ exit. Ne bi, osim toga, bilo ni lijepo izazivati stjuardese. Imaju one, i bez toga, drugih, svojih briga. Za početak, putnici znaju biti užasno neugodni.
'NEĆE BITI OTKAZA ZBOG BOLOVANJA, ALI BI IH MOGLO BITI ZBOG ŠTRAJKA' Hajdaš Dončić o stanju u CA
Pa i sam sam, sram me je priznati, jednom ili dvaput bio pravi prasac prema kabinskom osoblju “Croatia airlinesa”. Ako bi me šest ili osam, deset sati ostavili da drijemam u nečistoj aerodromskoj čekaonici, kod ukrcavanja, na ulazu u avion bih se neuljudno otresao na nesretnice u modrim uniformama. Iz mene, iscrpljenog kašnjenjem, ispižđenog nepušenjem i nabrijanog kofeinom iz očajne belgijske kave iz automata, provalio bi nerazuman, mahniti gnjev naprosto stoga što su stjuardese bile jedina službena lica koja su mi se našla na putu.
Bilo mi je žao
Kasnije, kad bih se ohladio, bilo mi je žao jer one nisu bile ništa krive. Kako bi i mogle biti odgovorne za anticiklonu nad Zapadnom Europom ili kvar navigacijskog uređaja? Bile su žrtve okolnosti upravo kao i ja. One su, opet, baš kao i ja, samo željele doći kući svojima i zaista im nije trebao nekakav idiot poput mene da im dodatno pokvari još jedan ušljivi dan na poslu.
Moraš stvarno imati čvrste živce da bi se umiljato smješkao i kad te nedužnog psuju i vrijeđaju, pa još na šest kilometara visine, u drndavom lijesu od duraluminija, za mjesečnu plaću od četiri i po tisuće kuna.
FOTO: KAOS U CROATIA AIRLINESU Piloti i stjuardese od jutros u štrajku, otkazano preko 20 letova
Uobičajeno je vjerojati kako je to glamurozno zanimanje. Stjuardese su nam otmjene i seksi. Nema heteroseksualnog muškarca koji sjedi do prolaza, a koji se neće malo, kao neprimjetno nagnuti da im odmjeri noge. “Šta se ti naginješ?” upita vas onda supruga sumnjičavo.
“Ma, zrak mi je ušao u uho”, odgovarate joj vi kažiprstom neuvjerljivo čačkajući slušni kanal. Ipak, koliko nam god one bile neodoljive, nema mnogo toga otmjenog u poslu domaćica aviona, ni u nas ni u svijetu.
Quentin Tarantino snimio je krasan film o takvoj jednoj ženi, koja poslužuje podgrijanu avionsku hranu i trpi neodgojene ispade debila, i vrlo je uvjerljivo oslikao njezinu egzistencijalnu tjeskobu, koja u osnovi nije drukčija od egzistencijalne tjeskobe konobarica ili blagajnica u samoposluživanju.
Unatoč auri luksuza, izglačanim uniformama i svilenim šalovima, one su izrabljivan, loše plaćen, pravi leteći proletarijat, i valja ih solidarno podržati kada krenu u štrajk upravo kao što bismo podržali varioce iz škvera ili šnajderice “Kamenskog”.
Još jedna uboga firma
Razlog je više za podršku u ovome slučaju činjenica da se radi o državnom poduzeću. Stjuardese “Croatia Airlinesa” predugo su zaista bile lijepo lice jedne kompanije u vlasništvu RH, a koju su, kao i sve druge kompanije u vlasništvu RH, od Hrvatske elektroprivrede do Željeznica i Autocesta, nestručno, traljavo, a nerijetko i lupeški, vodili politički kadrovi. Sa svakim izborima izmjenjivale su se uprave i dolazili stalno novi autoriteti za zračni promet, koji su to postali obično samo zato što su išli u školu s premijerom ili na krštenju držali dijete nekog ministra.
Za sve to vrijeme “Croatia Airlines” vidljivo je nazadovao i propadao. Zatekli ste se možda, kao i ja, koji put zaglavljeni na više sati u nekakvoj nečistoj aerodromskoj čekaonici na Zapadu Europe zato što ponos našeg nacionalnog avioprijevoznika nije htio upaliti i poslije ste se izderali na žene koje za to uopće nisu bile krive.
Pravi krivci za kašnjenja, i za preskupe karte, i za flotu krntija kojima upravljaju neviđeno smioni piloti samoubojice, sjede u Upravi zrakoplovne kompanije i ne mogu se ne radovati da im je kabinsko osoblje štrajkom stvorilo “slučaj nenadane situacije”. Nadam se samo da su menadžeri dobro zapamtili gdje su na podu strelice i engleski natpisi Exit.