Jadranka Kosor u samo je nekoliko mjeseci stekla imidž beskompromisnog borca protiv korupcije, i to protiv korupcije u vlastitom timu.
Stoga je sasvim logično da je javnost prestala postavljati pitanja o njezinoj ulozi u šest godina bliske suradnje s Ivom Sanaderom.
Kosor se, dapače, vrlo brzo uspjela emancipirati od Sanadera i njegove trenutačne omraženosti. Sama činjenica da su policija i tužiteljstvo počeli nesmetano obavljati svoj posao - činjenica koja bi se u nekim drugim zemljama smatrala normalnom, ali se u Hrvatskoj još uvijek radi o iznimci - pridala je predsjednici Vlade imidž čistača skandala koje je Sanaderov HDZ ostavio za sobom.
Jadranka Kosor u petak je, međutim, izgubila veliki dio povjerenja, što ga je bila gradila ove jeseni.
Jadranka Kosor, kao predsjednica Vlade i predsjednica Hrvatske demokratske zajednice, omogućila je i za hrvatske kriterije neobično demagošku predstavu, poslije koje je Božidar Kalmeta ostao ministar prometa.
Kosor je, tako, na HDZ, i na sebe osobno, preuzela velik dio objektivne Kalmetine krivnje.
Podsjetimo još jednom o čemu je ovdje riječ: ministar policije, Kalmetin kolega u vladi gospođe Kosor, pohapsio je upravu Hrvatskih cesta, tvrtke koja spada među najveće korisnike državnog proračuna.
Tjedan dana prije hapšenja, ministar Kalmeta javno je kazao kako u Hrvatskim cestama nema skandala, nego da afere vezane uz HAC izmišljaju mediji.
Osim skandala u HAC-u, u proteklih je mjeseci otkriveno još nekoliko korupcijskih slučajeva u Hrvatskim željeznicama.
Dakle, dva glavna potrošača proračunskog novca, koji spadaju pod Kalmetino ministarstvo, doslovno su izrešetani policijskim istragama i uhićenjima, zbog sumnji na tešku korupciju.
Ministar prometa, neovisno od toga kako se zove i iz koje stranke dolazi, u takvim okolnostima naprosto mora podnijeti ostavku.
Utoliko je argumentacija Vladimira Šeksa, da traženje ostavke Božidara Kalmete podsjeća na atmosferu komunističkih kazamata i političkih optužnica, naprosto nevjerojatna.
Kakve, pobogu, veze imaju stotinumilijunske krađe u Hrvatskim cestama s atmosferom komunističkih kazamata? I tko tu govori o političkim opredjeljenjima: ovdje se radi jedino o kriminalu, koji je, očito, penetrirao duboko u državno tijelo, i koji Vladimir Šeks pokušava prikriti, podcjenjujući sve one koji su tu njegovu uistinu nerazumljivu obranu Božidara Kalmete gledali na TV-u ili slušali na radiju.
Pitanje Kalmetine odgovornosti nije, ponovimo, pitanje Kalmete kao osobe, niti pitanje njegove stranačke pripadnosti, nego pitanje ultimativnog argumenta da netko, u čijem su se Ministarstvu godinama i višekratno događali tako teški korupcijski slučajevi, više ne može obavljati ministarsku dužnost.
Budući da Jadranka Kosor i Hrvatska demokratska zajednica nisu smijenili Božidara Kalmetu, oni su na sebe ponovno navukli stigmu zaštitnika korupcije.
I to je njihov strateški problem; HDZ je zbog slučaja Božidara Kalmete značajno smanjio svoj javni rejting, te je dodatno ugrozio šanse Andrije Hebranga - koje ionako nisu bile velike - da se kvalificira u drugi krug predsjedničkih izbora.
Jadranka Kosor bila je, čini se, prisiljena kompromitirati svoju ambiciju da je javnost doživljava kao protukorupcijsku križarku, jer je njezina stranka odlučila podržati Kalmetu.
Između raskola u stranci, i gubitka vjerodostojnosti, Kosor je, očito, izabrala ovo drugo, rezonirajući da će se slučaj Božidara Kalmete s vremenom zaboraviti (što je, ipak, preoptimistično).
Posebno je pitanje kakva je uloga Ive Sanadera u Kalmetinoj borbi za politički opstanak.
Poznato je da je Ivo Sanader, u vrijeme smjene ministra Polančeca (kada Vlado Šeks nije optuživao oporbu za duh komunističkih kazamata, premda se radi o gotovo identičnim slučajevima), tražio od HDZ-a da podrži Polančeca, apelirao na zajedništvo, te kritizirao ministre policije i pravosuđa.
HDZ-ova žestoka potpora Božidaru Kalmeti sugerira da je vladajuća stranka, u ovom, konkretnom slučaju, prihvatila politiku bivšeg predsjednika Ive Sanadera, a ne sadašnje predsjednice Jadranke Kosor.
Što je dodatni udarac gospođi Kosor, ali i pozitivnim procesima, koji su se u ovom društvu pokrenuli poslije Sanaderova pada.
Kalmetin opstanak, nažalost, jasno govori da je protukorupcijski elan hrvatske Vlade naglo splasnuo.
Što će se snažno odraziti na parlamentarnim izborima, kada se god oni budu održali.