Dvije godine na Pantovčaku za hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović bile su izuzetno burne i dinamične. Promijenile su se dvije vlade, imala je brojne susrete sa svjetskim državnicima, pokrenula niz inicijativa.
Posljednjih mjesec dana, međutim, najviše bure podigao je njezin put u SAD. Razgovarali smo u petak, u vili rađenoj po projektu Vjenceslava Richtera i Kazimira Ostrogovića za potrebe Josipa Broza. Predsjednica je bila izuzetno dobro raspoložena, spremala se u Vukovar promaknuti prvog Vukovarca u generala.
“To me izuzetno veseli”, rekla nam je u tim “dvorima” iz kojih se želi iseliti, jer “što imam od Pantovčaka? Gledati u kožna vrata i kompjutorski ekran?”
Jedno od vaših najvažnijih predizbornih obećanja bilo je preseljenje Ureda s Pantovčaka na neku drugu lokaciju. U kojoj je to fazi i može li se očekivati da će se Ured do kraja mandata preseliti?
- Rekla bih, to je bilo jedno od najzvučnijih, ali svakako ne i najvažnijih obećanja. Držim da su demografija, ostanak mladih u Hrvatskoj i državno zajedništvo puno važniji od toga gdje će biti sjedište Ureda predsjednice. Ali ne zaboravljam to obećanje, i zato sam formirala Povjerenstvo sastavljeno od stručnjaka s raznih područja. Ono je prošle godine odradilo svoj posao i definiralo kriterije za sjedište Ureda.
Je li taj dokument otišao na neku relevantnu adresu izvan Pantovčaka?
- Osobno sam ga uručila ministru Goranu Mariću i sada je na njegovu ministarstvu da predloži moguće lokacije za trajno sjedište Ureda predsjednice. Moja je želja i dalje preseliti se s Pantovčaka. Ali, to nije stvar moje osobne volje ili želje, to je ozbiljno pitanje i u tom ću smislu poslušati riječ stručnjaka i vidjeti što će predložiti ministarstvo, uzimajući pritom u obzir sigurnosne, logističke, protokolarne i prije svega financijske čimbenike.
Postoji li lokacija o kojoj se posebno govori?
- Govorila sam već prije o Visokoj ulici, zapravo o kompleksu u Visokoj ulici, ali na stručnjacima je da procijene koliko je to odgovarajuće, uzimajući u obzir sve potrebne elemente, pa i onaj financijski.
Kada se rezimiraju prve dvije godine vašeg mandata, može se vidjeti da su mnogi protagonisti, na političkoj sceni, od Tomislava Karamarka, preko Zorana Milanovića, do Tihomira Oreškovića, otišli iz politike. Kako ste s njima surađivali?
- Uvijek se držim načela da nije korektno govoriti o osobama koje višu nisu u politici. Jedino što mogu reći jest kako bih doista voljela da je odnos s nekima od njih bio puno bolji, na korist države.
Dojam je da ste Milanovićevu Vladu kritizirali, prema Oreškovićevoj bili suzdržani, a da Vladu Andreja Plenkovića mnogo zdušnije podržavate?
- Moja suradnja s Vladom nije definirana osobama koje sjede u Banskim dvorima, već konkretnim potezima i politikom Vlade te njihovom otvorenošću na suradnju sa mnom i sa svim drugim institucijama. Prema prvoj Vladi u mojemu mandatu bila sam kritična, kao što je uostalom bila i većina hrvatskog društva. Jest da sam prema drugoj Vladi bila suzdržana i danas se vidi zašto, a kada je riječ o Vladi premijera Plenkovića, moram reći da sam zadovoljna prvim potezima. Dobro su krenuli u mandat, usuglasili smo se i imamo slična mišljenja o onome što je strateški važno za Hrvatsku. Ali za konkretniju ocjenu bilo koje vlade treba proći više vremena pa ću tako s velikim očekivanjima popratiti daljnje poteze Vlade premijera Plenkovića.
Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović
Jedan od prvih pokazatelja suradnje ‘dva brda’ jest i izbor novih veleposlanika. Što se događa na tom planu?
- Već više od godinu dana doista inzistiram na promjenama, i to velikim promjenama u hrvatskoj diplomaciji. Nije samo riječ o izboru veleposlanika, bitno je i pitanje da nam diplomacija ne vrluda, već da se zna što je državna politika. U tom smislu ministar Davor Ivo Stier poduzeo je dobre i konkretne korake. Više od godinu dana tražim promjene i smjenu nekih veleposlanika za koje držim da ne rade dobro, a neki čak i suprotno interesima Hrvatske. Željela bih vjerovati da je taj postupak sada već pri kraju i da ćemo se uskoro dogovoriti o kandidatima i kandidatkinjama za veleposlanike i konzule.
Zašto već dugo nemamo veleposlanika u Moskvi?
- Iako je, da se kolokvijalno izrazim, više bila riječ o našoj šlampavosti, činjenica jest da se to moglo iščitati i kao politička poruka. Voljela bih da to Ruska Federacija tako ne doživljava. Zatražili smo agrement za novog veleposlanika i ne bi bilo korektno zbog Ruske Federacije spominjati ime, ali se nadam da će ubrzo novi veleposlanik otići u Moskvu.
A što je s veleposlanikom u SAD-u, jer je dosadašnjem Jošku Paru gotovo prije godinu dana istekao mandat?
- Već sama činjenica da je prošle godine pokrenut postupak njegova razrješenja i da se on pozdravio sa svima u Washingtonu svjedoči o tome da je vrlo neozbiljno držati i dalje osobu kojoj je već davno istekao mandat. A kada se analiziraju njegovi rezultati tijekom pet godina u Washingtonu, moram reći da nisam zadovoljna, kao niti činjenicom da su se sam veleposlanik i neki djelatnici veleposlanstva kompromitirali političkim izjavama koje su potpuno neprimjerene. Time što je taj veleposlanik i dalje tamo šaljemo lošu poruku SAD-u.
Vaš posljednji posjet Americi izazvao je različite reakcije u Hrvatskoj. Možete li reći jeste li imali još neke susrete, a ne samo one koji su objavljeni, prije svega s ljudima koji su danas u vrhu administracije?
- Vrijeme i rezultati pokazat će da su svi sastanci bili pravovremeni i važni za Republiku Hrvatsku. Jednostavno sam procijenila da je pravi trenutak za otići u SAD kako bi se uspostavile smjernice našeg budućeg djelovanja i ispravili krivi potezi, a i, naravno, uspostavili kontakti s novom administracijom.
Kada ste odlučili da odete u Ameriku?
- Odluku o putovanju donijela sam samo nekoliko dana prije. Kada sam vidjela da druga veleposlanstva udvostručuju ili utrostručuju svoju nazočnost u SAD-u, a naš je veleposlanik otišao na godišnji odmor. O čemu onda pričamo! Netko je taj posao morao odraditi, a nažalost nisam se mogla osloniti na veleposlanika i diplomatsku mrežu. Nazvala sam svoje prijatelje, suradnike, znance iz prethodnog vremena. Neke poslove treba odraditi, bez obzira na komentare da to nije dostojno uloge predsjednice. To ne prihvaćam, meni niti jedan posao nije ispod časti. A to, uostalom, jednostavno i nije točno.
Želite reći da danas više ni u visokoj politici nije važna forma, već sadržaj?
- Upravo tako, forma doista izlazi iz mode. Kada danas pogledate svjetske državnike, vidjet ćete da su oni koji su ‘više svoji’ i ističu se osobnošću ujedno i probitačniji. Kalupi i sivilo, oni diplomatski uzusi i staromodni jezik nemaju šansu u modernom svijetu. Zato mi je žao da su neki naši prominentni diplomati ostali u nekom starom dobu u kojem i danas žive, a vrijeme se promijenilo. Hrvatska da bi dosegnula druge, razvijenije zemlje, mora ne hodati, već trčati. Tako i hrvatska diplomacija mora početi sprintati.
Završetak posjeta Iranu u svibnju 2016., gdje je predsjednica sudjelovala na Iransko-hrvatskom gospodarskom forumu
Veleposlanik nije bio u Washingtonu kada ste vi tamo boravili. Kako to?
- Neću spekulirati o tome, ali da vam iskreno kažem, da je i bio, ne bih ga uključila na sastanke. Pravo je svakog dužnosnika osobno birati tko će biti dio njegova izaslanstva, ljude koji uživaju povjerenje.
Jeste li bili iznenađeni reakcijama u Hrvatskoj tijekom vašeg boravka u SAD-u?
- Jesam, jer doista je riječ o službenom putu i radnom posjetu oko kojeg nema ništa dvojbeno. Bila sam razočarana reakcijama nekih ‘stručnjaka’ i višegodišnjih diplomata jer se nisu prilagodili novim okolnostima. Meni je Hrvatska uvijek na prvome mjestu i koliko god me kritizirali oko nekih poteza, toga ću se držati.
Kada možemo očekivati budućeg veleposlanika u Washingtonu?
- Ili veleposlanicu.
Što se od tih novih veleposlanika, pa i onog koji će biti u Americi, očekuje?
- Prilagodba novim okolnostima i da ne robuju starim uzusima. Da nemaju osjećaj veličine i drže se krutog protokola. Pogotovo u Americi, gdje je sve tako neformalno. Onaj tko ne može dignuti slušalicu i otići na brzu kavu, povući nekoga za rukav, taj nema što raditi u diplomaciji.
Svi svjetski državnici danas pozorno prate prve poteze Donalda Trumpa. Kakav je vaš dojam?
- Prepoznaje se njegova odlučnost da u djelo provede obećanja iz kampanje i tu mu treba odati priznanje. Ipak je prerano davati ocjene o novoj administraciji, a o nečemu što je Trump pokrenuo i osobno sam već ranije govorila. To je preuzimanje obveza za međunarodnu solidarnost, ali i pravila ponašanja u međunarodnoj obitelji. Treba realno sagledati doprinos pojedinih zemalja unutar NATO-a i svi moramo preuzeti veću odgovornost. Moramo imati svoju vlastitu nacionalnu, europsku i transatlantsku viziju odgovornog i vjerodostojnog prinosa zajedničkoj sigurnosti. Ne smijemo biti oni koji se ukrcaju na autobus i očekuju da će neko drugi platiti troškove putovanja. Zato moramo dijeliti odgovornost, ali se prije svega pouzdati u vlastite sposobnosti.
Kako procjenjujete da će izgledati odnos Amerike i Europe u ovim novim okolnostima i koja će pri tome biti uloga Hrvatske?
- SAD i predsjednik Trump prijatelji su Hrvatske i na tome ćemo graditi naše buduće odnose. U svemu tome moramo biti pragmatični i gledati i tražiti svoj prostor, jer nitko nam neće bilo što servirati. Kada je riječ o EU, sudbina svake države prije svega leži u rukama njezinih građana, a na nama, političkim čelnicima jest zastupati interese svoje države unutar europske obitelji. Doista me brine erozija europskih vrijednosti, od solidarnosti do činjenice da još ne postoji zajednička europska vanjska i sigurnosna politika.
Predsjednica s kolegama, poljskim predsjednikom Andrzejom Dudom i slovenskim predsjednikom Borutom Pahorom
Poljski predsjednik Duda i vi uputili ste Trumpu poziv da dođe u srpnju u Poljsku na summit Inicijative tri mora. Jeste li dobili odgovor?
- Točno je, predsjednik Duda i ja smo ga pozvali, a o njegovu dolasku vjerojatno će se znati neposredno prije samog summita.
Očekujete li poziv za posjet Moskvi ili da predsjednik Putin dođe u Hrvatsku?
- Odnose s Ruskom Federacijom moramo prilagoditi uvjetima i vremenu. Oni mogu biti puno sadržajniji i nadam se većem angažmanu Ruske Federacije u dijalogu s Hrvatskom kad je riječ ne samo o našim odnosima, već i stabilnosti i miru na jugoistoku Europe. Došlo je vrijeme i za razmjenu posjeta.
Bilo je nekih negativnih reakcija u Rusiji na posjet premijera Plenkovića Ukrajini i je li taj posjet zaoštrio odnose s Rusijom?
- Ono što je ponudio premijer Plenković ne izlazi iz okvira rada Minske skupine i dogovora o rješavanju krize u Ukrajini. Hrvatska ima specifična iskustva koja doista mogu pomoći ne samo Ukrajini već i u drugim dijelovima svijeta kad je riječ o procesu pomirbe i suživota.
Vaš susret s Aleksandrom Vučićem bio je iznenađenje za mnoge, ali dojam je da uvijek nakon koraka naprijed u hrvatsko-srpskim odnosima slijede dva unatrag?
- Ja bih ipak rekla kako idemo dva koraka naprijed i korak i pol natrag. Mislim da su odnosi ipak bolji i moram reći da je inicijativa koja je dovela do zajedničke deklaracije u Subotici formirana političkom voljom Hrvatske, mene osobno i hrvatskog vodstva kako bi se riješila otvorena pitanja. Politička volja u Hrvatskoj da se odnosi poboljšaju postoji, a to je pokazao i premijer Plenković sastavši se u Davosu s premijerom Vučićem. U međuvremenu su učinjeni konkretni pomaci i potezi i ne prihvaćam tvrdnje da su odnosi lošiji otkad sam se sastala s Vučićem.
Koliko je ispunjeno od onoga što je bilo na popisu obveza utvrđenog u Subotici?
- Koliko sam upoznata, srpska je strana ispunila dio obveza koje se odnose na hrvatsku manjinu. Imamo razumijevanja, s obzirom na to da se u Srbiji odvija predizborna kampanja. Kada ona završi i kada budemo imali novog srpskog predsjednika, nadam se da će se odnosi dalje poboljšavati. Isto tako, izražavam spremnost i na razmjenu posjeta nakon izbora novog predsjednika.
Kada se čitaju medijski napisi u Hrvatskoj i Srbiji, dobiva se dojam kao da traje utrka u naoružavanju između dviju država?
- Kad je riječ o Hrvatskoj, apsolutno nema nikakve utrke u naoružavanju. Mi isključivo raspravljamo o svojoj nacionalnoj sigurnosti i radimo na novoj strategiji. Jednostavno moramo biti spremni obraniti svoj teritorij, ljude i resurse. Često ističem da je dobro biti članica NATO-a, ali se moramo pouzdati prvenstveno u sebe.
Najava mini vojnog roka izazvala je razne reakcije. Smatrate li da je to potrebno?
- Iskreno držim da jest. Uzmite tu tvrdnju od osobe koja je tri puta bila na obuci koja je trajala i kraće od ta tri, četiri tjedna i jamčim vam da se samo nakon nekoliko dana kvalitetne, smislene obuke može puno naučiti. To ne znači ni u kojem smislu militarizaciju države. Cilj je prije svega naučiti mlade ljude odgovornosti, timskom radu, planiranju i izvršavanju, rješavanju problema te da paze jedni na druge. Treba znati kako reagirati ako se kojim slučajem nađete na mjestu terorističkog napada, to je obuka za život, a ne militarizacija. U slučaju neposredne ratne ugroze države i žene i muškarci, bez obzira na to jesu li prošli vojnu obuku ili ne, postaju pričuva. Pa zar nije bolje da se ljudi unaprijed pripreme i obuče sposobnostima koje mogu pomoći u, nedajbože, ratnim opasnostima? I devedesetih su mnogi mislili da rata neće biti, ali nažalost ga je bilo. Naravno da to sada nije realnost, ali bez obzira na to, trebamo imati obučene mlade ljude.
Kolinda Grabar-Kitarović tijekom posjeta hrvatskim vojnicima koji su na zadatku u mirovnoj misiji u Afganistanu
To je zasad ideja, a svaka europska država ima različitu praksu. Kada očekujete konkretna rješenja i hoće li ih javnost podržati?
- Prvo treba napraviti sve procjene, od financijskih do logističkih, te osmisliti plan obuke. Tek tada možemo konkretno djelovati, što se može odvijati i u fazama kroz nekoliko godina. Treba sagledati i modele drugih država te pričekati javnu raspravu, jer javnost treba dati svoje mišljenje. Uvjerena sam da će, kada se objasne svi vidovi takve obuke, većina javnosti to podržati.
Ove godine trebalo bi donijeti i odluku o nabavi borbenih zrakoplova, a ministar Zdravko Marić jasno je rekao da ne treba žuriti?
- Naša je obveza bila da donesemo odluku do kraja prošle godine. Dvije vlade koje su bile za vrijeme mog mandata nisu uopće o tome razgovarale i nije bilo konkretnih inicijativa. Dogovorili smo se da novi rok bude kraj ove godine, uz upozorenje da resursi koje imamo u zrakoplovstvu doista izlaze. Dobra je vijest da smo nabavili borbene helikoptere, da se ide u daljnju nabavu helikoptera i da se prelazi s istočne na tehnologiju koja je kompatibilna našim saveznicima iz NATO-a.
Dvije ste godine na Pantovčaku, a bile su to izuzetno burne i dinamične godine. Kako se osjećate kao predsjednica?
- Osjećam se prije svega optimistično jer vjerujem u Hrvatsku. Ponekad ne mogu razumjeti neku staru praksu i načine razmišljanja zbog čega se vrtimo u krug. Treba dati prije svega šansu mladima, našem iseljeništvu, ljudima koji su stekli iskustvo u državama koje dulje od nas imaju demokratski sustav i tržišno gospodarstvo. Ne treba uvijek ‘na prvu’ reagirati na svaki prijedlog i doživljavati ga kao da je uperen protiv ovoga ili onoga. Svatko može pridonijeti ako mu se da prilika i ako se doista razmotre svi argumenti i donesu odluke koje nisu populističke, već koriste napretku cijelog društva.
Najavili ste i vijeće koje bi se bavilo problematikom vezanom za mlade ljude. U sljedeće tri godine mandata imate li namjeru u tom smislu nešto poduzeti?
- Naravno, pa i ove ću godine svoje aktivnosti posvetiti mladim ljudima, demografiji i reformi obrazovanja, s posebnim naglaskom na STEM (prirodne) znanosti. Posebno ćemo se koncentrirati na iskustva mladih ljudi, tražiti odgovore zašto odlaze iz Hrvatske i kako stvoriti uvjete da ostanu.
Vi ste snažno podržavali kurikularnu reformu?
- Podržavam je i dalje.
Ne čini li vam se da je sve ono što se sada događa ipak korak natrag?
- Ne bismo smjeli odbaciti što je učinjeno dosad i ne smije nam se događati da se bilo koja nova Vlada ponaša kao da život počinje od nje i da prije ništa nije postojalo. Kurikularna reforma nije stvar pojedinaca i treba krenuti od toga što je dosad učinjeno. Treba postojati i stalni dijalog između stranaka na vlasti i u oporbi i definirati najvažnije razvojne i nacionalne ciljeve oko kojih ćemo se svi složiti i raditi na njihovu ostvarenju. Želim vjerovati da će novo povjerenstvo nastaviti tamo gdje je staro stalo.
Prije nekoliko dana kod vas je bio Davor Bernardić. Znači li to da ćete sada sa SDP-om imati otvoreniji i konstruktivniji odnos?
- Razgovor s oporbom mora postojati, ne samo sa šefom SDP-a, i ustrajat ću na tom dijalogu bez obzira na to da li se slažemo ili razilazimo u nekim detaljima. Vjerujem da su nam ciljevi isti, a to su prosperitet Hrvatske, demografija, viši standard, zadržavanje mladih i dostojan život ljudi u zlatnoj dobi.
Posljednjih dana bili smo u Hrvatskoj zaokupljeni raspravama o plagijatu i traženju da ministar Barišić ode iz Vlade. Kakav je vaš stav o toj osjetljivoj temi?
- Tu postoje standardi i svatko tko se bavi znanošću mora biti svjestan toga. Mora se poraditi na tome što jest ili nije plagijat, a da bi trebali postaviti malo čvršće standarde i kriterije, to se slažem. Isto tako ne može se nekoga optužiti ili osuditi prije nego što je stručno tijelo dalo svoje mišljenje.
Kakav je vaš odnos s bivšim predsjednicima, Stjepanom Mesićem i Ivom Josipovićem? Mesić se nedavno žalio da nije dobio od vas odgovor u vezi s mogućim angažmanom u Siriji i je li bilo primjereno iseliti ga iz njegova ureda?
- Iako vrlo često svjedočimo njihovim komentarima mojega rada, apsolutno nikada ne komentiram svoje prethodnike, i to je načelo ne samo političkog, nego i korektnog ponašanja. Držim da svakome funkcija bivšeg predsjednika Republike daje dovoljno mogućnosti za primjeren rad u interesu Hrvatske.
Prema zadnjem istraživanju, građani vas percipiraju da bolje radite svoj posao od bivšeg predsjednika Josipovića. Pratite li ta istraživanja koja su nekad ugodna, ali nekad baš i ne?
- Naravno da pratim, ali nisam opsjednuta time, ni s pozitivnim niti s negativnim rejtingom. Ne uspoređujem se ni s kime od svojih prethodnika, imam svoje ciljeve, program i znam što trebam činiti. U konačnici ne želim da me ljudi pamte po rejtingu nego po onome što sam doista učinila i da na kraju mandata mogu konkretno navesti što sam radila i činila.
Nedavno se s Pantovčaka mogao čuti stav Vijeća za gospodarstvo o potrebi devalvacije kune za deset posto. Uslijedile su reakcije HNB-a i potpredsjednice Vlade Dalić koji smatraju da to nije potrebno?
- Cilj je postignut, jer je rasprava otvorena. Da sam išla populistički, rekla bih svojem Vijeću da izbace tu preporuku jer sam bila svjesna da će izazvati kontroverze. Ali Vijeću sam dopustila potpunu autonomiju da oni slože preporuke i kao takve smo ih predstavili. Postigle su cilj pokretanjem javne rasprave i željela bih da takvih rasprava bude još više kad je riječ o gospodarstvu. Voljela bi da te preporuke budu pokretač stručne rasprave i rezultiraju konkretnim promjenama u hrvatskom gospodarstvu.
Jeste li pobornik uvođenja eura?
- Na samom početku mandata predložila sam uvođenje eura do kraja 2020. Drago mi je da se danas o tome priča kao realnoj mogućnosti.
Bilo je i prijedloga da se šef države bira u parlamentu, pa su čak neki predlagali da predsjednica sama predloži promjenu. Kakav je vaš stav oko toga?
- Mijenjaju se vremena i treba mijenjati i temeljne dokumente kao što je Ustav, iako ja nisam za to da se to često čini. Hrvatska kao demokracija sazrijeva i morat ćemo mijenjati i Ustav, ali kad je riječ o biranju predsjednika ili predsjednice u Saboru ne držim da bi to bilo dobro. Vladajuća koalicija bi postavljala nekog tko će stalno klimati i šutjeti, a to građani ne žele. Samo neposredno izabrani predsjednik može biti čimbenik stabilnosti u kritičnim trenucima.
Što mislite o rastućem populizmu u Europi, ali i Hrvatskoj?
- Moramo razlikovati dvije vrste populizma, u načinu djelovanja i sadržaju. Kada je riječ o neposrednom kontaktu s ljudima, takav ‘populizam’ podržavam, jer je pravo svakog građanina da nama političarima postavlja pitanja, a mi na njih odgovaramo. Zato smo uostalom toliko puta izmjestili ured po Hrvatskoj. Populizam u sadržaju nešto je drugo - kad se ide metodama da se ‘zapali’ narod, dok istovremeno političari nemaju odgovornost za izgovorenu riječ. To mi je neprihvatljivo.
Je li se atmosfera u Hrvatskoj promijenila nabolje od vremena kada ste se iz Bruxellesa vratili u Zagreb?
- Tada sam bila osupnuta pesimizmom, ali i sarkazmom te govorom mržnje u hrvatskom društvu. Sada se atmosfera promijenila i toga ima manje. Govor mržnje trebaju sankcionirati relevantne institucije jer je štetan i pridonosi podjelama u društvu.
A gdje je u svemu tome Pernar i njegov šou program u Saboru?
- Nas dvoje smo se složili da se ne slažemo u mnogim stajalištima, ali dijalog između nas je uvijek civiliziran, ugodan. Postoji međusobno poštovanje, koje svi moramo izražavati jedni prema drugima.
Političare se uvijek gleda pod dvostrukim povećalom, pogotovo kada počine gafove. Po mnogima je vaš komentar o onim famoznim čokoladicama bio gaf. Kako biste danas odgovorili na pitanje koje vam je tada postavljeno?
- Imala sam potrebu objasniti da netko tko se zalaže za akciju ‘Kupujmo Hrvatsko’, ne iz ksenofobnih, nacionalističkih ili bilo kakvih drugih razloga, već samo zato da pomogne hrvatskom gospodarstvu, jednostavno treba poslati poruku da se kupuju naši proizvodi. Žao mi je što je gesta darivanja, i to djeci, u blagdansko vrijeme pretvorena u brojanje krvnih zrnca kakaovca. Moja greška - nisam trebala uopće odgovarati na to pitanje.
Kada ste u ove dvije godine mandata bili najsretniji?
- Kad sam među ljudima. Većina shvaća da ne mogu riješiti njihove probleme, jer nemam ustavne ovlasti, ali mogu doći, saslušati te o tome izvijestiti premijera i nadležne ministre. Posebno mi je lijepo među djecom i mladima, a uvijek me oduševi kad oni najmlađi bez greške izgovore moje, ne baš jednostavno, ime i prezime. Dolazim iz vrlo skromne obitelji, time se ponosim, težačkim krajem iz kojeg sam potekla, i susret s ljudima za mene je uvijek poseban doživljaj. Volim vjerovati da će upravo to biti poticaj djeci da je moguće ostvariti ambicije.
Ljudi iz vašeg okruženja rekli su nam da su vam nedavno u Kuvajtu visoki predstavnici te države rekli da je šteta što se niste kandidirali za glavnu tajnicu UN-a, jer bi vas mnogi podržali i imali biste veliku šansu?
- Meni je posebno drago da sam uspjela ne samo na izborima u Hrvatskoj već da imam rejting i u međunarodnoj zajednici. Osjećam da ovih pet godina mog života mora biti posvećeno Hrvatskoj, kako bismo doista pokrenuli stvari nabolje. Onda će mladi ostajati, a mnogi se i vratiti, što bi me posebno veselilo.
Kako napreduje vaš doktorat?
- Izvrsno. Trudim se, idem na predavanja, dala sam sve ispite na kolegijima, a sad me očekuju metodologija, sveobuhvatni ispit i sama radnja. Nije lako, treba puno čitati, pisati, raditi, razmišljati, ali koristim vrijeme dok se vozim, u automobilu ili zrakoplovu, po noći, rano ujutro. Sve ono što radim na fakultetu je relevantno i za moj posao, kao što je sve ono što radim kao predsjednica relevantno za radnju koju ću napisati.
Vaša obitelj nije pod reflektorima. Vaš suprug izbjegava novinare, ali svi ga znaju i često je u javnosti, za vašu kćer znamo da je talentirana klizačica, a sin jedan duhovit i veseli dečko. Kako uspijevate uskladiti te obiteljske obaveze s onima na Pantovčaku?
- To mi je i bilo najteže. Kod odluke o preseljenju u Hrvatsku nije bilo pitanje samo oko preseljenja iz jedne u drugu državu, već preseljenje u uvjetima kada supruga i majka postaje predsjednica države. Kad moja kći ili sin ulaze u neki razred ili klizački klub kao djeca predsjednice, pred njih se postavljaju očekivanja koja su ponekad jako teška za svaku osobu, a kamoli djecu njihove dobi. Zahvalna sam ljudima koji rade s njima, drugoj djeci i roditeljima, što imaju ogromno razumijevanje i što moja djeca doista nemaju nikakvih problema.
Jeste zadovoljni u kojem okruženju rastu vaša djeca?
- Jako sam ponosna na njih i koliko mi oboje nastoje olakšati život i rad. Nikada se ne bune, ne prigovaraju da im je teže zbog mene. Jedino kći zna reći, a to razumijem, da joj smeta kada u javnosti pišu ‘Kolindina kći’. Ona, naravno, želi biti svoja i počinje se sve više osamostaljivati, što u potpunosti podržavam. A moj je sin možda malo više zaigran, kao svi dečkići njegove dobi, malo više radi palcima po raznim tastaturama, ali voli i čitati, društvena je osoba i mislim da su se oboje dobro uklopili u svoju sredinu.
A suprug, kako on to sve podnosi?
- Što se tiče Jakova, on se ne da smesti. Ima svoju viziju, svoje želje, ide dalje u tome. Mislim da smo svi ipak uspjeli posložiti naš život.
Planirate li drugi predsjednički mandat?
- Već sam nekoliko puta rekla da političari razmišljaju o budućim izborima, a državnici o budućim generacijama. To vam je odgovor. O tome ću razmišljati na vrijeme.