ZAGREB - “Pregledom internetskog portala Facebook i profila voditeljice mjera nadzora, u popisu prijatelja (tzv. friends) nalazi se nadimak ‘Opasna ribetina’. Pregledom profila na ovom nadimku nesporno je da je kao vlasnik profila upisan djetetov otac. Zahtijevamo da se voditeljica mjere nadzora hitno razriješi dužnosti...”
Slučaj nije bezazlen
Tako ukratko glasi dopis jednog zagrebačkog odvjetničkog ureda, napisan na više stranica, koji je nedavno primio Centar za socijalnu skrb u Zagrebu. Tim se dopisom traži da se u slučaju nadzora djeteta bivšeg bračnog para postavi nova osoba koja će obavljati nadzor jer sadašnja voditeljica nadzora prijateljuje s djetetovim ocem na Facebooku.
Razrješenje traži djetetova majka koja smatra da je time prekršena objektivnost voditeljice nadzora. Riječ je o prvom slučaju u Hrvatskoj u koji je zbog Facebooka uključen jedan državni ured i koji je pomalo iznenadio nadležne koji se prvi put susreću s takvim zahtjevom.
Iako navikli na svašta kada su u pitanju bivši supružnici, u Centru za socijalnu skrb nikada se još nije dogodilo da ih netko zbog Facebooka diže na noge, a kamoli da to čini zbog “prijateljstva” na toj popularnoj društvenoj mreži.
No, priča nije bezazlena jer se voditeljica nadzora morala očitovati o svemu, a krajem tjedna će se i ostali uključeni u tu aferu morati izjasniti pred šefovima ureda Centra. - Prijateljstvom na Facebooku nisam prekršila nijedan zakon. Ne samo to, nego sam time olakšala komunikaciju s jednim od roditelja, u ovom slučaju s ocem, s obzirom na to da dijete živi u Zagrebu, a otac na Lošinju.
Face je mnoge skupo stajao
Ne namjeravam odustati od ovog slučaja, niti od ovog posla jer smatram da ga radim dobro i profesionalno, i nitko dosad nije imao primjedbe na moj rad - rekla je naša sugovornica.
Kako doznajemo u Centru, iako neobičan i nesvakidašnji, slučaj traje već neko vrijeme, a nitko ne želi procijeniti kakva će odluka na kraju biti donesena. Naime, nitko se ne može pozvati na zakon jer u ovom slučaju nijedan hrvatski zakon ništa ne predviđa, niti obuhvaća Facebook, pa treba vidjeti kako će sve završiti, osobito nakon što je o svemu obaviještena i pravobraniteljica za djecu. Zbog svega bi ovo mogao postati uistinu prvi “Facebook slučaj” koji će se rješavati na višim razinama, a hrvatsko zakonodavstvo, nenaviklo na takve priče, pred sobom ima značajan izazov.
I dok mi nismo navikli na ovakve situacije, vani je već zabilježen niz slučajeva o tome kako je članstvo na Facebooku mnoge skupo stajalo, a neki su ostali i bez posla. Prema istraživanjima koje provodi CareerBuilder.com, 25 posto direktora na internetu traži podatke o svojim zaposlenicima, a prije svega na društvenim mrežama poput Facebooka.
To je dobro upozorenje za sve one koji trenutačno traže posao jer čak 63 posto poslodavaca nije zaposlilo kandidate nakon što su vidjeli sadržaj na njihovim profilima na Facebooku.
Pisala kako se dosađivala
Lani je u Velikoj Britaniji Kimberly Swann, tajnica u jednoj marketinškoj agenciji, dobila otkaz nakon što je na Facebooku napisala da joj je dosadno na poslu. Otkaz je dobila samo tri tjedna nakon što se zaposlila, a svaki drugi dan je ostavljala postove na svom profilu u kojima je opisivala što taj dan radi.
Krajem prošle godine poznati lanac Marks & Spencer imao je problema sa svojim klijentima, nakon što je nekoliko njihovih zaposlenika na Facebooku ismijavalo kupce. Nazvali su ih “idiotima” i “jeftinim šupcima”. Članovi posade British Airwaysa također su na Facebooku “olajavali” putnike za koje su napisali da smrde i da su naporni, a isto su tako putnike opisali i zaposleni u Virgin Atlanticu zbog čega je 13 zaposlenih dobilo otkaz.
Djelatnica: Moj šef je naporna budala; Šef: Znaš da si me dodala za prijatelja
Najpoznatiji slučaj gubitka posla zbog 140 slovnih mjesta dogodio se prošle godine kada je jedna djevojka na svom profilu napisala:
“Mrzim svoj posao. Moj šef je naporna budala koji od mene traži da radim samo sranja od posla samo zato da bi me naživcirao. Seronja!”
Problem je bio u tome što je njezin šef ujedno bio i njezin prijatelj na Facebooku, pa je tako bio prvi koji je prokomentirao njezin status:
“Zaboravila si da si me dodala za prijatelja? Prvo, ne laskaj si. Drugo, radiš za mene pet mjeseci i još uvijek nisi skužila da sam gay? Nije baš da šetam po uredu kao kraljica, ali nije baš ni da to skrivam.
Treće, to sranje od tvog posla je tvoj posao za koji te plaćam. Ali, činjenica da si u stanju sje.... i najjednostavnije stvari koji ti dam da napraviš vjerojatno je razlog zašto se ovako osjećaš. I na kraju, zaboravljaš da ti je ostalo još dva tjedna probnog roka.
Uopće se nemoj truditi dolaziti sutra na posao. Ostavit ću tvoje stvari na porti i možeš ih skupiti kad god hoćeš. Ozbiljan sam”.
Šefovi špijuniraju preko mreže
- Čak 25 posto direktora na internetu traži podatke o svojim zaposlenicima, i to prije svega na društvenim mrežama poput Facebooka
- 63 posto poslodavaca nije zaposlilo kandidate nakon što su vidjeli sadržaj na njihovim profilima
- Niti jedan hrvatski zakon zasad ne obuhvaća niti predviđa Facebook, pa treba vidjeti kako će sve završiti s obzirom na to da je o slučaju obaviještena i pravobraniteljica za djecu
Ne postoji pravilnik ni licenca za nadzornike
Tijekom “teških razvoda”, odnosno razvoda u kojima se roditelji prepucavaju preko djeteta, međusobno se optužuju ili se ne mogu dogovoriti oko toga s kim će dijete nastaviti živjeti, nadležni Centar za socijalnu skrb obično izriče mjeru nadzora nad roditeljskom skrbi, odnosno imenuje nadzornika ili patronažera kojem je dužnost nadgledati kontakte roditelja i djeteta i davati svoje izvješće centru.
Nadzornik je stoga izrazito važna osoba, a problem je što nadzornik praktički može biti bilo tko!
Ne postoji nikakav pravilnik o nadzornicima, nisu propisane nikakve potrebne vještine, stručna sprema ili edukacije niti se izdaju bilo kakve licence koje bi garantirale stručnost ili objektivnost, nužne za obavljanje takvog posla. Obavljanje nadzora honorira se sa 500 kuna mjesečno, pa su nadzornici najčešće socijalni radnici ili njihovi prijatelji i poznanici. Iz odvjetničkih se krugova može čuti kako nije rijetkost da su nadzornici “u talu” s jednim od roditelja. Zagrebački Centar za socijalnu skrb nedavno se susreo sa slučajem u kojem je patronažer, “vanjski suradnik centra”, nakon kontakata djeteta i oca s ocem smotao džoint!
Nezadovoljne stranke mogu same ili preko odvjetnika od centra tražiti novog nadzornika, no ako centar to odbije, ne postoji zakonska osnova za sudsko traženje nadzornikove smjene jer on nije službena osoba. ( K. T.)