Ako je suditi po dosadašnjem iskustvu, novi ministar financija najprije će provjeriti što su mu prethodnici ostavili “u ormaru”, a onda će ustvrditi da je proračunski deficit veći nego što se mislilo.
Tako je to bilo kada su u Ministarstvo financija došli Mato Crkvenac, Ivan Šuker, Slavko Linić, a vjerojatno će biti i nakon odlaska Borisa Lalovca, to prije što je on bio sklon koristiti različite metodologije ne bi li pokazao da je smanjio deficit, dok su podaci Eurostata upućivali na to da je učinjen tek mali pomak ili da ga ni nema.
Potrebna prilagodba
Dok većina analitičara procjenjuje da će ukupni fiskalni deficit u 2015. godini biti oko pet posto BDP-a, ministar Lalovac vjeruje da će iznositi oko četiri posto. O tome koliki je doista bio, naravno, ovisit će i potreba njegova smanjivanja u ovoj godini.
Donošenje proračuna za 2016. godinu, smatra Danijel Nestić iz Ekonomskog instituta, “bit će pravi veliki test spremnosti i sposobnosti nove Vlade” jer ga treba donijeti odmah, na početku mandata.
- Neće biti vremena za uhodavanje, pripremu ili učenje, a pritisak će stvarati predizborna obećanja, koalicijski sporazum i Europska komisija, koja očekuje fiskalnu konsolidaciju, kao i strana tržišta, odnosno očekivanja rejting agencija - ističe Nestić, koji je ujedno član saborskog Povjerenstva za fiskalnu politiku.
U dogovoru s EK, cilj je bio da se deficit u 2016. godini smanji na 2,7 posto BDP-a, ali s obzirom na promjenu vlasti, moguće je da će još jednom omekšati zahtjeve prema Hrvatskoj i postaviti neki novi cilj. U svakom slučaju, potrebna prilagodba mogla bi se kretati u rasponu od četiri do sedam milijardi kuna. Koliko je ona izvediva i kakve karte čekaju novog ministra na stolu?
Kako upozorava jedan analitičar koji je o ovoj temi želio govoriti samo neformalno, izazov će mu podjednako biti smanjenje rashoda kao i osiguravanje da se prihodi slijevaju u proračun poželjnom dinamikom. Kada je riječ o smanjenju rashoda, kao potencijalna područja uštede gotovo se u pravilu navode plaće u javnom sektoru, mirovinski i zdravstveni sustav, subvencije, materijalni rashodi i javna nabava, kao i javna poduzeća. U kratkom roku, pak, smanjenje rashoda, smatraju mnogi, najjednostavnije je provesti kroz rezanje plaća javnim i državnim službenicima.
Manje zaposlenih
Pozivajući se na rezultate dubinske analize rashoda, Sanja Madžarević-Šujster iz Svjetske banke nedavno je na okruglom stolu Jutarnjeg lista ustvrdila da se “na raznim dodacima i bonusima na plaću mogu uštedjeti oko dvije milijarde kuna”. Zakonski prijedlozi kojima se drugačije reguliraju prava i obveze zaposlenih u državnoj upravi i javnim službama već postoje, samo se moraju izglasati u Saboru i početi primjenjivati. Uz to, naravno, postoji i prostor za smanjivanje broja zaposlenih u javnoj upravi.
Je li realno očekivati takve poteze Vlade u trenutku kada se sindikati pozivaju na kolektivni ugovor koji im osigurava rast osnovice plaće od šest posto? Prema Nestićevu mišljenju, politika plaća u javnom sektoru dio je šire priče, one koja će se morati ispričati novim proračunom. Konačno, na razini državnog proračuna i izvanproračunskih fondova, plaće čine oko 20 posto rashoda. Međutim, on se ne slaže s tvrdnjom da su plaće stavka na kojoj je najlakše postići uštede ili jedina koja može dati brze učinke.
Potrebno iskustvo
- Puno je vjerojatnije da će nova Vlada, umjesto njihova smanjenja, dobar dio svog vremena i energije potrošiti u nastojanju da održi masu plaća u dosadašnjim okvirima, odnosno da spriječi njihov prekomjeran rast - smatra Nestić. Pritom podsjeća da potpisani kolektivni ugovori i sporazumi ne idu Vladi u prilog te da će biti potrebno “puno političkog i pregovaračkog iskustva da se pronađe rješenje koje će biti u skladu s ciljem fiskalne konsolidacije”.
Ako klauzula o rastu osnovice od 6 posto nije već aktivirana s obzirom na sporne “decimale”, to će vrlo vjerojatno biti nakon objave podatka o rastu BDP-a za četvrto tromjesečje. Želi li spriječiti udar na javne financije, nova Vlada mora što prije otvoriti to pitanje sa sindikatima. Svoj pregovarački potencijal, koji su javnosti predstavili u proteklih mjesec dana, Most i HDZ istinski će testirati tek za stolom s Vilimom Ribićem, šefom Matice hrvatskih sindikata, i drugim prekaljenim sindikalnim liderima.
Na njihovoj strani nije samo odredba kolektivnog ugovora o povećanju osnovice za šest posto nego i manje poznata priča o regresu i božićnici u javnim službama (obrazovanje, zdravstvo, socijalna skrb, kultura...) te o dodatku za “vjernost” od 4, 8 i 10 posto u državnim službama (državna uprava u užem smislu, ministarstva i uredi).
Kako objašnjava Nestić, ta su prava regulirana aktualnim kolektivnim ugovorima, a njihova uskrata bila je regulirana posebnim zakonima koji su vrijedili do 31. prosinca 2015. - Koliko mi je poznato, nisu donesene uredbe koje to dalje uskraćuju. Ako se ne donesu novi zakoni ili se ne dogovori drugačije, onda bi u proračunu za 2016. trebalo pronaći sredstva i za ta prava - kaže Nestić.
Postoji i jedna manje striktna odredba iz još jednog sporazuma, koja upućuje na obvezu otvaranja pregovora o uvećanju koeficijenata složenosti poslova za obračun plaća u državnim i javnim službama kada podaci pokažu pozitivan rast BDP-a u tri uzastopna tromjesečja i deficit državnog proračuna manji od tri posto. Iako sve te odredbe ne znače automatsku obavezu povećanja, Nestić ističe da sama situacija obveze pregovora o povećanju može biti neugodna za Vladu.
Neke uštede na plaćama mogu se postići smanjenjem broja zaposlenih, na primjer po osnovi takozvanog prirodnog odljeva, tj. odlazaka u mirovinu ili na druge poslove bez zapošljavanja zamjena ili zapošljavanjem po ključu “2 za 1” (dva odlaska, jedan dolazak), ali te su uštede teško veće od 50-ak milijuna godišnje.
Racionalnije poslovanje
Za sve ostalo, smatra Nestić, potrebno je vrijeme i prava reforma sustava plaća i sustava kolektivnog pregovaranja u javnom sektoru. Ako smanjivanje rashoda bude teško postići na masi plaća, barem u prvo vrijeme, morat će se tražiti drugdje. U proteklo vrijeme bilo je mnogo ideja o tome gdje rezati, a neke je, primjerice, iznio i Josip Budimir, ekonomski strateg HSLS-a i izgledni član Vlade.
Osim smanjenja mase plaća za oko dvije milijarde kuna, on je rekao da se za dvije milijarde kuna mogu smanjiti i troškovi zdravstva, prostor za uštedu od oko milijardu kuna vidi na izdacima za nezarađene (povlaštene) mirovine, a po 500 milijuna kuna moguće je uštedjeti, smatra, na materijalnim rashodima i subvencijama. Određeni doprinos sigurno može dati i racionalnije poslovanje javnih poduzeća koja također čine dio ukupne fiskalne slike zemlje.
Zdeslav Šantić upozorava: Rast prihoda u 2016. godini će usporiti deflacija
Za ostvarenje ciljanog deficita, naravno, od velike bi koristi bio i bolji priljev prihoda u državnu blagajnu. No, za razliku od prošle godine, kada je brži rast BDP-a donio i veće od očekivanih prihoda, ova bi godina mogla biti nezgodna i po tom pitanju. Jedan od razloga za to je, smatra Zdeslav Šantić, glavni ekonomist Splitske banke, pritisak deflacije koji nosi i sporiji rast prihoda. Uz to, podsjeća Šantić, ove se godine ne može računati ni na transfer iz drugog u prvi mirovinski stup, koji je u protekle dvije godine proračunu godišnje nosio oko 2,8 milijardi kuna.
Kao kompenzacija predviđeni su drugi porezi, među kojima i onaj na nekretnine. Od oporezivanja nekretnina Vlada je svojedobno predvidjela godišnji prihod od oko 1,5 milijardi kuna, ali kako je cijeli proces odgođen, očito je da će se pojaviti rupa koju će trebati nekako popuniti. Kao opcija uvijek ostaje povećanje trošarina, primjerice na naftne derivate, duhan i alkohol. Veliko je pitanje hoće li se nova, reformska Vlada na to odvažiti s obzirom na to da je povećanje poreza građanima već prilično omrznulo.
Kako se svaki potez koji će morati povući čini vrlo delikatnim, uz stručnost i kredibilitet, budući ministar financija morat će se oboružati i dobrim komunikacijskim vještinama. Jedino ako uvjeri javnost u ispravnost svojih mjera, na kraju će ih moći i provesti. (mk)