Ovih posljednjih mjeseci nije bilo dana da Andrej Plenković i dr. Davor Božinović nisu bili jedan uz drugog, od premijerovih nastupa u javnosti do sastanaka u Banskim dvorima, odlazaka u inozemstvo i razgovora najužeg kruga premijerovih ljudi.
Po funkciji je Božinović do novog imenovanja bio predstojnik Ureda, ali i mnogo više od toga, najkraće, čovjek od najvećeg povjerenja Andreja Plenkovića. U HDZ su ušli istovremeno, na inicijativu Jadranke Kosor, tijekom čijeg je mandata Božinović bio ministar obrane, a Plenković jedan od najzaslužnijih što smo ušli u EU, da bi kasnije u posljednjem trenutku odustao biti Kosoričin zamjenik u kandidaturi za stranačke izbore na kojima je glatko pobijedio Karamarko. S Plenkovićem se Božinović zna godinama, iz diplomacije, obojica su bili na raznim dužnostima u Bruxellesu, a kada ga je premijer uključio u svoj najuži tim u kojem je još bio Gordan Jandroković, a u pozadini Vlado Šeks, za mnoge je to ipak bilo iznenađenje. Prije svega zbog toga što se širila mantra da Božinović nema podršku u stranci, prije svega zbog za hadezeovce najvećeg “krimena” - što je bio predstojnik Ureda Stjepana Mesića.
Savjetnik
Ali, dramatični događaji u hrvatskoj politici nisu dali priliku da se dublje kopka po biografiji “doktora sigurnosti” Davora Božinovića za koju se zapravo može reći da je krajnje uspješna i intrigantna. Iskusni diplomat bio je savjetnik u našim veleposlanstvima u Bugarskoj i BiH te veleposlanik u Srbiji i Crnoj Gori, kao i šef misije u NATO-u dok je administracija Ive Sanadera vodila grčevitu bitku da George Bush u Bijeloj kući najavi ulazak Hrvatske u najmoćniji vojni savez. Sam Božinović za vrijeme te delikatne misije u Bruxellesu bio je krajnje samozatajan, vukao je važne poteze izvan očiju javnosti, a tako je radio i sve ove protekle mjesece kada je premijera savjetovao o svim najvažnijim potezima.
Pedesetšestogodišnji Puljanin, porijeklom iz Boke kotorske, ima bogato iskustvo i u resoru gdje je imenovan za novog ministra unutarnjih poslova. Doktorirao je na području međunarodnih odnosa i nacionalne sigurnosti, a na skliskom terenu koji obilježava riječ “sigurnost” godinama je uspješno radio. Mate Granić ga je u MVP-u imenovao za pomoćnika ministra i šefa famozne Sedme službe, što navodno Miroslav Tuđman nije znao da će se dogoditi.
Iza kulisa
U tu povjerljivu službu slijevale su se najvažnije informacije, a Božinović je obnašao posao “iza kulisa”, dok je u prvom planu figurirao Saša Perković, sin jednog od najpoznatijih špijuna iz komunističke Jugoslavije i Tuđmanove Hrvatske, Josip Perković, koji će kasnije zasjesti i kod Ive Josipovića na Pantovčaku. Baš u tom periodu misteriozno je kroz mostarsku vezu nestalo više stotina hrvatskih putovnica koje su kasnije preprodavane kriminalnoj eliti na Balkanu, s čime Božinović, naravno, nije imao nikakve veze.
Božinović je prije svega vrlo uglađen i pristojan čovjek, moderni političar koji je na hrvatsku političku scenu unio onaj duh koji promovira i sam premijer.
Iako nije nikada isturen u prvi plan, kada je nedavno gorjelo pod nogama Andreju Plenkoviću s preslagivanjem i gubitkom izbora u Zagrebu, među novinare da ugasi vatru poslan je baš Božinović.
Vješt govornik
Ima vještinu komunikacije da kao diplomat ništa ne kaže, ali oni koji znaju iščitavati ipak će iz njegova odgovora moći vrlo lako zaključiti o čemu se radi.
S Plenkovićem je djelovao kao usklađeni tim, a sada preuzima krajnje osjetljiv resor u kojem se mogu očekivati turbulencije.
Kada se već počelo govoriti o preslagivanju i rekonstrukciji kabineta, upitao sam ga je li točno da je predviđen za ministra unutarnjih poslova, a on je energično otklonio tu mogućnost: “Ma kakvi, nema govora”.
Tridesetak dana kasnije, u potpunoj tišini, kada se činilo sigurnim da će na to mjesto sjesti Robert Kopal, kojeg svi hvale, Plenković se odlučio da u Savsku pošalje “čovjeka iz sjene” Banskih dvora, svojeg prvog suradnika. Svakako ne slučajno. Plenković ostaje na Markovu trgu, a Božinović odlazi u MUP gdje ga čekaju sigurnosni izazovi oko turističke sezone, mogući incidenti nakon odluke Arbitražnog suda, terorističke ugroze svih vrsta, ali i ono najosjetljivije, hoće li policija nastaviti s prikupljanjem informacija vezanih uz borbu protiv korupcije i gospodarskog kriminala, s najvećim igračima u glavnoj ulozi. Po mnogima to je i jedan od glavnih razloga Božinovićeve “prekomande”.
Bio je u najužem timu za spašavanje Agrokora
Kada je kulminiralo oko Agrokora, Božinović je otkrio detalj da je Plenković u Vladi “formirao” neku vrstu “war rooma” gdje se u krugu najpovjerljivijih ljudi, među kojima je bila Martina Dalić, razgovaralo o najvećoj krizi u povijesti hrvatske ekonomije. Bili su to i za Božinovića najdramatičniji dani u političkoj karijeri jer su svi bili svjesni da treba djelovati brzo i energično te spriječiti propast kompanije koja zapošljava desetke tisuća ljudi, koji bi završili na ulici, a time poveli u propast i Plenkovićev kabinet.
“Proklizavanja u vođenju postupaka oko Agrokora nije bilo i izbjegnut je kolaps gospodarstva”, rekao mi je Božinović i priznao da su u Banskim dvorima već početkom godine znali što slijedi. Kada sam ga zapitao, prije smjene ministara, djeluje li Plenković neodlučno, bez hrabrosti za drastičnije poteze, odgovorio je: “Neki se u tome toliko ne snalaze pa demokratičnost tumače kao nedovoljnu odlučnost”.