- Sveta Gera je oduvijek hrvatska! Nije to sada ništa novo! - komentiraju lokalci u Kostanjevcu, 45 minuta vožnje udaljenom od najvišeg vrha Žumberačke gore, ali i cijele sjeverozapadne Hrvatske.
- Slovenci su sad dobili kaj su htjeli. Imaju izlaz na more. Baš njih briga sad za tu neku Svetu Geru - govori nam Josip Cipurić, poštar rodom iz Krašića, rodnog sela blaženog Alojzija Stepinca, koji je jedno od brojnih manjih mjesta kroz koja morate proći na putu iz Zagreba prema Svetoj Geri koja je u blizini slovenske granice.
Zapravo, crta državne granice sa Slovenijom ujedno je kolni put po samom hrptu Svete Gere. Vrh je visok oko 1178 metara i širok oko 300 metara. Mi smo se na Svetu Geru uputili zbog presude Arbitražnog suda, koju Hrvatska ne priznaje, a koja je, među ostalim, odlučila da je Sveta Gera na hrvatskom teritoriju.
Vojni kompleks
Slovenci Svetu Geru zovu Trdinov vrh, prema književniku Janezu Trdini, iako vrh gore priznaju kao neosporno hrvatski po katastarskom načelu, sporan im je jer je tamo prije četrdesetak godina Slovenska državna televizija postavila svoj 94 metra visok odašiljač, ali i zbog njihova vojnog kompleksa koji je ondje.
- Odašiljač nije uopće sporan, problem je vojska koja je duboko na hrvatskom području - smatra Branko Novosel, zaposlenik Voda Žumberak iz Kostanjevca. Iako naoko vojni komleks izgleda strogo i opasno, Novosel kaže da tamo ponekad ima samo šest do sedam vojnika. Ali, ipak, kaže, nije svejedno kad vojna čizma stupi na tvoje područje.
Ograđena vojarna je s hrvatske strane. Na istom je mjestu za SFRJ, prema lokalnim pričama iz bliske prošlosti, bila manja postrojba vojnika i prislušna postaja koju je hrvatski Zbor narodne garde 1991. predao na čuvanje slovenskoj teritorijalnoj obrani, kako bi se mogli posvetiti ostalim zadaćama. Kasnije je vojni kompleks postao predmet spora jer je u Ljubljani prevladalo stajalište da se Sveta Gera neće vratiti Hrvatskoj sve dok se u potpunosti ne riješe sva ostala sporna granična pitanja, na kopnu i na moru.
Sada je, pak, Arbiražni sud uz odluku priopćio i da nema jurisdikciju odlučiti o hrvatskom zahtjevu da slovenski vojni kompleksi ne smiju ostati na hrvatskom teritoriju.
Poštar Josip Cipurić
Lokalni Hrvati kažu da na njih bilo kakva odluka Arbitražnog ili bilo kakvog drugog suda, neće previše utjecati. A ni sa Slovencima ne spore.
- Oni koji žive u blizini granice imaju zemlje i tu i tamo. Većina ih se ne zamara previše s tim u kojoj zemlji žive, osim nekih poput Joška Jorasa - zaključuje Novosel. Kaže da su oni koji žive pri vrhu Žumberka u prednosti jer im je slovenska Metlika na udaljenosti od 30 minuta.
- Dosta stvari je tamo jeftinije pa ljudi idu u Sloveniju u kupnju. Kad bi išli na našu stranu samo im do Krašića treba više od sata, a do Zagreba da i ne govorim - dodaje Novosel koji se kao i Cipurić, koji na ovom području radi kao poštar već više od 30 godina, zgraža nad “trgovinom teritorijem”, kako nazivaju granični spor Hrvatske i Slovenije. Isto je prije desetak godina tvrdio i političar Slaven Letica, poznat po performansima, kad je odjeven poput bana Jelačića na konju pozivao na demilitarizaciju tog područja i vraćanje teritorija Svete Gere pod hrvatski suverenitet.
Iako je idilično okružena gustom šumom i gorskim livadama, naši sugovornici priznaju da rijetko idu na Svetu Geru.
- Ma i ne sjećam se kad sam zadnji put gore bio. Zbilja ne pamtim - rekao je Cipurić.
- Mislim da sam zadnji put bio na proštenju. Tada se skupi dosta ljudi, inače i nije neka gužva - objašnjava Novosel.
Hodočašća
Naime, šumski proplanak Svete Gere poznato je odredište planinara i hodočasnika. Od 1994. tradicionalno se posljednje nedjelje u siječnju održava zimski planinarski pohod iz Sošica na Svetu Geru s liturgijskim slavljem kod ostataka grkokatoličke kapele svetog Ilije Proroka, koja je sagrađena u 16. stoljeću, a proštenje se održava prve nedjelje nakon blagdana Svetog Ilije. Zbog toga je hrvatsko ime za taj planinski vrh upravo Sveti Ilija, iako je uvriježeniji Sveta Gera.
Arheološki ostaci kamene crkve na hrvatskoj strain zaštićeni su drvenim pokrovom, a unutar crkve je i malo planinarsko sklonište. Sa slovenske strane stoje, pak, ostaci crkve Svete Jere iz 15. stoljeća. Vrh Sveta Gera je zacijelo je očaravajući, kao i pogled, no po pravom vremenu. Nas je zahvatila kiša, koja je pljuštala iz sve snage i gusta magla, kao usred zime kada se ne vidi prst pred nosom. Uputili smo se jučer iz tropskog Zagreba, sa +30 stupnjeva, lagano odjeveni u majice kratkih rukava, traperice i natikače prema Svetoj Geri.
Zimska idila
Krenuli smo na slovensku Svetu Geru s hrvatskim srcem i češkom pameti. Dočekali su nas zimski uvjeti. Ili barem kasnojesenski. Temperatura se spustila na jedva 14 stupnjeva, a natikačama smo gacali kroz blato.
Nigdje po zavojitom i strmom makadamu nismo vidjeli niti jednog čovjeka. Na vrhu nije bilo zlutalih izletnika ni planinara. Signal na mobitelima nam se odavno izgubio i počeli smo razmišljti o HGSS-u i njihovim naputcima za turiste kojima se smijemo dok sjedimo u uredu na sigurnom. Cijeli prizor divlje prirode više je sličio sceni iz horor filma.
Zarasle klupe, napušteni roštilji, blato, puknute grane, vjetar i magla nisu odavali dojam planinarske idile.