Premda je češća praksa da centralne banke financiraju državu, sudeći prema izvješću Državne revizije, dogodi se i obrnuto. U izvješću za prošlu godinu navodi se da je Ministarstvo financija za oročena sredstva i ona po viđenju koja drži u HNB-u dobivalo negativnu kamatu.
Državne revizore pritom brine način evidentiranja, odnosno što "prihodi i rashodi od kamata nisu realno iskazani", ali postavlja se i pitanje je li baš opravdano da država plaća čuvanje depozita, umjesto da na njemu možda zarađuje.
Više angažmana
Žrtva trenda negativnih kamatnih stopa, očito, postalo je i Ministarstvo financija.
U objašnjenju koje je poslalo Državnoj reviziji navodi da je Europska središnja banka u lipnju 2014. godine krenula s politikom negativnih kamatnih stopa, kad je depozitna stopa prvi put spuštena sa 0 na -0,10 posto, da bi u prosincu 2015. pala na -0,30 posto. Uvođenjem novih monetarnih mjera ECB-a i sredstava HNB-a, a "posljedično tome i sredstva državnog proračuna na njenim računima podložna su obračunu negativnih kamatnih stopa".
Eurska sredstva Ministarstva financija lani su bila uložena u depozite kod njemačke središnje banke, BIS-a i komercijalnih banaka, a HNB je na njih "ostvario prosječnu stopu povrata od -0,18 posto". Koliko je to novca, ne može se doznati. No da li Hrvatska baš mora čuvati novac u nekoj od centralnih banaka eurozone, gdje su na snazi negativne kamatne stope? O tome gdje će čuvati proračunski novac odlučuje ministar financija, a prema Zakonu o proračunu može se polagati u HNB, poslovnu banku te ulagati u državne vrijednosne papire, poštujući načela sigurnosti, likvidnosti i isplativosti ulaganja. Osim toga što zakon jasno definira gdje se može držati proračunski novac, uglavnom je riječ o kratkoročnim depozitima, primjerice novcu prikupljenom od prodaje obveznica koji se čuva za podmirenje određenih obveza. Ipak, uz malo više angažmana u upravljanju javnim novcem, država je vjerojatno mogla izbjeći taj trošak.
Prihodi i rashodi
Sudeći po izvješću Državne revizije, bivši ministar financija Boris Lalovac pokazao je aljkavost i po pitanju brojnih drugih odluka i procedura pa je Ministarstvo financija na kraju dobilo uvjetno mišljenje za izvršenje proračuna u 2015. godini.
Dio nepravilnosti iz prijašnjih godina ponovljen je i lani: neki provedbeni propisi nisu doneseni, a dokumentacija priložena uz zahtjeve za izdavanje jamstava nije potpuna. Poseban je problem Ministarstva financija, kako primjećuje i Državna revizija, loše planiranje te korištenje različite metodologije, što rezultira i nepouzdanim prikazom stanja državnih financija. Tako je primjerice deficit iskazan po nacionalnoj metodologiji "na temelju podataka koji proizlaze iz različitih računovodstvenih osnova", pa iskazani podaci nisu pouzdani.
Podaci o prihodima i rashodima "značajno odstupaju od podataka za 2014., "a u Bilješkama nisu navedeni razlozi odstupanja". Prigovori se odnose i na slabu iskorištenost sredstava iz fondova EU, kao i isplatu dobiti državnih kompanija.