Orjunaš je primarno pripadnik Orjune, tj. Organizacije jugoslovenskih nacionalista (1921-1929), a sekundarno, kolokvijalno, osoba koja zastupa ideologiju koju je prije devet desetljeća zastupala fašistoidna Orjuna. V. Bujanec, Zd. Mamić i K. Grabar-Kitarović sada taj pojam rabe za hrvatske huligane koji se koriste i ustaškim, nacističkim ili sličnim simbolima, ukoliko su “mrzitelji hrvatske reprezentacije”. U Novskoj je “orjunaš” pogrdan naziv za partizane i antifašiste.
Osnovana je u Splitu 25-I-1921 kao Jugoslovenska napredna nacionalistička omladina, a ime mijenja 16 mjeseci kasnije jer obuhvaća i starije. Njezina platforma je državotvorna, jugoslavenska unitaristička i primarno antikomunistička (osnovana je radi potpore Obznani kojom su komunisti, tada treća politička snaga u Kraljevini SHS, stavljeni izvan zakona), a potom i antiseparatistička (protiv nacionalnih i socijalnih pokreta koji su se opirali ideji jedinstvene jugoslavenske nacije i kulture). Metode su joj bile terorističke, uključujući razbijanje, palež i ubojstva, pretežno komunistâ (u Splitu, Kaštelima, Trbovlju itd.), a povremeno i hrvatskih nacionalista (u Osijeku). Nasrtali su i na organizacije nacionalnih manjina (Nijemaca, Madžara, Rumunja itd.). Sve to joj je davalo izrazito fašistička obilježja.
Nije bila jedinstvena ni po ishodištima (imala je u svojim redovima, pored desničarskih pristaša Demokratske stranke, i brojne prijeratne pravaše). Njezini prvaci su se za drugoga svjetskog rata našli na trima stranama: dobrim dijelom u četnicima ili uz njih (Niko Bartulović, Đuro Vilović), neki u partizanima (dr. Ljubo Leontić itd.), neki u ustašama (Edo Bulat).