Joško je bio nesretan zbog USKOK-ova tretmana, u strahu zbog brojnih prijetnji, izvrgnut stalnim policijskim pozivima, posjetima... - počinje razgovor susjed (koji je želio ostati anoniman) Joška Kuzmanića, pouzdanika USKOK-a u antikorupcijskoj akciji Maestro, koji je u subotu u Puli izvršio samoubojstvo. Susjed ga je posljednji put vidio prije nekoliko dana. Ne sjeća se točnog dana.
- Nisam tada ni slutio da bi si mogao oduzeti život. Jer unatoč svemu bio je veseljak, pozitivac, osebujan tip - govori.
- Impresioniralo me koliko je toga Joško uspio snimiti, koliko korupcije razotkriti. I dok u sustavu imamo ljude kojima je to posao, Kuzmanić je to radio iz vlastitih uvjerenja. Ali ljudi su se katastrofalno odnosili prema njemu. Je li to u redu?! Takve ljude zaista treba poduprijeti, makar moralno - kaže Kuzmanićev pulski susjed. Opisuje ga kao osobenjaka, koji je živio sam i snalazio se s raznim poslovima. Kuzmanić se, naime, prije desetak godina razišao od supruge, a djece, koliko je poznato, nije imao. I drugi naš sugovornik, onaj koji mu nije bio naklonjen, opisuje ga kao kontroverznu ličnost, kaže - bio je sklon kofabulacijama.
- Uvjeren sam da se on ozbiljno planirao kandidirati za predsjednika, kao što je bio najavljivao - rekao je naš izvor.
Kuzmanić je zaista 2008. najavio kandidaturu za predsjednika rekavši: “Ideja o kandidiranju za hrvatskog predsjednika nastala je u vezi sa slučajem Maestro, kad su mnogi napokon shvatili da je korupcija gorući problem. Zbog svoje uloge u Maestru dobio sam priznanje mnogih europskih političara.”
Glasnogovornica PU istarske Suzana Sokač danas nam je rekla da se obavlja obdukcija, ali da se, najvjerojatnije, radi o samoubojstvu jer nema elemenata drugog kaznenog djela.
Zanimljivo je da je u mladim danima, na splitskom Pravnom fakultetu, Kuzmanić upoznao i one protiv kojih će se kasnije “boriti”. S njim su, naime, studirali, doznajemo, i Josip Matanović, a i njegov branitelj Branko Šerić. Poslije fakulteta, 80-ih, Kuzmanić je radio kao pravnik na Institutu za europske kulture u Splitu, a početkom 90-ih se preselio u Istru. Potkraj 90-ih osnovao je u Puli tvrtku Legalsoft d.o.o. za reviziju softvera, ali poslovala je samo prvih godinu dana. Nakon toga se Kuzmanić bavio prodajom nekretnika, surađivao s fondovima, pomagao stranim investitorima.
Sve dok nije 2007. pokušao dogovoriti posao za neki fond iz Rusije, ali tada je doznao i za korumpirane čelnika Hrvatskog fonda za privatizaciju. Prijavio je to USKOK-u te je ubrzo postao njihov pouzdanik. Tako se 2007. našao u središtu USKOK-ove akcije Veliki Maestro. Kao USKOK-ov pouzdanik kontaktirao je vodeće ljude Hrvatskog fonda za privatizaciju predstavljajući se kao suradnik ruskih investitora. Govorio im je da se u ime Rusa interesira za gradnju turističkih objekata u Hrvatskoj, a na sastanke je dolazio opremljen mikrofonom i videokamerom. Dana 11. travnja 2007. snimio je Josipa Matanovića, bivšeg potpredsjednika Fonda za privatizaciju, koji mu je tada izgovorio najpoznatiju rečenicu te afere. “J... ovo je za kavu.
Bit će tu još poslova, kad se to tamo otvori, ka špina... Kad odradiš jednu stvar, onda u tebe imam povjerenja...” izjavio je Matanović, a kuvertu s 50.000 eura spremio je u džep. Poslije ga je snimio kako traži milijunski iznos u eurima radi jednostavnijeg zaobilaženja birokratskih problema i peripetija. Matanović je nakon toga osuđen na 11 godina zatvora , a presuđeno mu je i za oduzimanje nezakonito stečenih 250.000 eura i 125.500 kuna.
Kuzmanić je tada tvrdio da je snimio i Roberta Pešu iz HFP-a, koji mu je navodno kimanjem glavom potvrdio dogovor o uzimanju 200.000 eura mita. Poslije je na sudu svjedočio da je Peša trebao primiti mito od 200.000 eura kako bi utjecao na ninskoga gradonačelnika Emila Ćurka da ubrza gradnju komunalne infrastrukture za luksuzne vile. Radilo se o projektu ruskih investitora vrijednom oko 30 milijuna eura. No, kako na snimkama to nije bilo zabilježeno, Peša je naknadno oslobođen, a Kuzmanić je nepravomoćno proglašen krivim za davanje lažnog iskaza. Matanovićeva obrana slučaj je prijavila Europskom sudu za ljudska prava.
Kuzmanić je iza sebe ostavio pismo. O njegovu sadržaju policija odbija govoriti.