U intervjuu za Jutarnji list Drago Prgomet osvrnuo se na zagovaratelje lustracije, ali i na govor u Vukovaru koji je naišao na odobravanje javnosti.
1. Gospodine Prgomet, mnogi hvale vaš govor u Vukovaru na proslavi završetka razminiranja. Koje ste poruke željeli poslati s tog skupa?
- ‘Rat je završio’, mina više nema u zemlji, ali nam preostaje prevladati minska polja u našoj svijesti i našem sjećanju i učiniti sve da to ostavimo prošlosti. Na razminiranom području treba posijati sjeme i uzgajati plodove koji će Hrvatsku učiniti sigurnom, naprednom i boljom.
2. No, kako “posijati sjeme napretka” kada se tijekom vašeg boravka u Vukovaru dogodio međunacionalni sukob mladića? Je li već posijano sjeme mržnje na sljedeće generacije?
- Ako su već starije generacije ostavile nama da završavamo njihove ratove, naša djeca ne smiju voditi naše ratove. Sve dok se ne budu otvarale teme budućnosti i napretka, bit ćemo osuđeni na ponavljanje starih sukoba.
3. Je li to dijelom posljedica toga što “pobjednik koji ne zna praštati sije klice novih razdora” ili što poraženi ne želi priznati poraz?
- U Domovinskom ratu pobijedila je Hrvatska. Treba se znati ponašati kao pobjednik. Kao za rat, i za mir je potrebno dvoje, na nama je veća odgovornost jer pobjednici moraju biti pravedni, a slabiji zaštićeni.
4. Puno komentara izazvalo je vaše imenovanje predsjedničinim izaslanikom. Kako ste vi to doživjeli?
- Poštujem institucije države i razumljivo je moje prihvaćanje poziva. U Slavoniji sam bio na ratištu, dobro znam što znače minska polja i koliko je razminiranje ove županije važno za budućnost svih njezinih stanovnika.
5. I sami ste u ratu imali iskustvo u minskom polju u Mašičkoj Šagovini. Ako je strah od mina, jedan od najjačih za ratnika, koji je za liječnika, a koji za političara?
- Posljedica ratnih mina su predvidljive, za minska polja u politici niste sigurni s koje strane dolaze, ne postoje karte mina, a posljedice nisu ništa manje nego što ih nose prave mine. Kao liječnik ne mogu govoriti o strahu, ali nije vam svejedno kad se na operacijskom stolu nalaze djeca i kad niste u potpunosti sigurni hoće li zahvat proći bez komplikacija.
6. Na predstavljanju knjige “Skupljači gelera” pitali ste se “ima li danas onih koji su spremni žrtvovati svoju taštinu i sitni interes za društvo kakvo su željeli branitelji”. Pa ima li ih u ovoj Vladi i Saboru?
- Ima, ali problem je što su u tišini i manje primjetni jer politički prostor zauzimaju oni koji radi vlastitog interesa potenciraju sukobe i političku netrpeljivost i vrlo su glasni.
7. Što kažete na prijedloga da se Ministarstvo branitelja spoji s obranom?
- Predlagatelji takvog rješenja niti znaju što je uloga Ministarstva obrane niti im je jasna uloga institucije koja bi se brinula o braniteljima.
8. Kome više treba lustracija; crvenima, crnima ili prerušenima jedni u druge?
- Shvaćaju li zagovornici lustracije da bi i sami mogli biti lustrirani? Hoće li se objaviti registar osoba koje treba lustrirati? Hoće li jedna politička stranka lustrirati druge stranke? Kakve bi to trajne pozitivne posljedice po društvo izazvala lustracija? Ja ih ne vidim. Bojim se da zagovaratelji lustracije ne vide razliku između poželjnog lustriranja naslijeđenog komunističkog mentaliteta od lustracije pojedinaca ili čak cijelih društvenih skupina. Tog mentaliteta ima najviše u hrvatskim političkim strankama. A jedina uspješna borba protiv komunističkog naslijeđa je zalaganje za vrijednosti liberalne demokracije. Bojim se da to ne razumiju ni oni na koje bi se lustracija odnosila, a još manje oni koji bi lustrirali.
9. Premijer upozorava na verbalni građanski rat, a pola Vlade još ne funkcionira. Što Hrid očekuje od Oreškovića?
- Da shvati da je on najznačajnija politička osoba u Hrvatskoj, a ne prvi među jednakima, da počne donositi odluke samostalno i sukladno ovlastima koje ima kao predsjednik Vlade. On mora biti politički lider, prisutan u javnosti, a ne na Facebooku ili, u protivnom, nije se trebao prihvaćati te odgovorne dužnosti.
10. Da je u Saboru bila rasprava o smjeni Lozančića, što biste rekli?
- Ako je ravnatelj SOA-e prekršio zakon, zašto predsjednik Vlade ne supotpiše odluku za njegovo razrješenje?