'Možda ništa kao ova posljednja pjesma koju je otpjevala slavna hrvatska umjetnica, možda ništa tako ne govori kao Sveta Marija i dragi Bože, moli za sve nas, da budemo prije svega Kršćani, da znamo praštati, da znamo ne samo moliti nego i stvarati novi život.
Na početku bih podsjetio: pobjednik koji ne zna praštati taj sije klice novih razdora i budućih zala, a hrvatski narod to ne želi. Nije želio ni sve ono što smo ovdje pretrpjeli u Vukovaru i u čitavoj Hrvatskoj i sa ovim programom koji smo ovdje upriličili željeli smo to dokazati.
U ime hrvatske državne delegacije na čelu sa predsjednikom Sabora Pavletićem, u ime i drugih saborskih zastupnika, u ime delegacije hrvatske Vlade na čelu sa premijerom Matešom, u ime svih župana Hrvatske zahvaljujem svima vama koji ste došli s nama u vlaku mira, u vlaku pomirbe, ali i svima vama koji ste nas dočekali ovdje sa istim namjerama. Taj naš dolazak u Vukovar, u taj simbol hrvatskih patnji, hrvatskih otpora, hrvatskih težnji za slobodom, hrvatske želje za povratkom na svoje istočne granice, na Dunav o kome pjeva i hrvatska himna, to je naš znak, naša odlučnost, da želimo zaista mir, pomirbu, da želimo stvarati povjerenje za trajan život da u budućnosti više nikada ne dopustimo ono što nam se desilo.
Hrvatsko vrhovništvo, ja kao predsjednik i Hrvatska vlada dali smo opći oprost, amnesiju i pomilovanje za sve one koji nisu počinili ratne zločine koji nisu okrvarili svoje ruke izravno krvlju. I budite uvjereni nikada daljnjih nekakvih popisa za sudske progone neće biti. Ali, razumije se, očekujemo puno povjerenje i punu vašu suradnju na tim našim nastojanjima. Hrvatska država, znači, stvara sve gospodarske, sve druge pretpostavke da svi hrvatski državljani ovdje u Podunavlju, bili oni Hrvati, Srbi, Mađari, Rusini, da žive pod podjednakim uvjetima. I to, razumije se, ne može biti samo stvar hrvatskih vlasti, nego mora biti stvar sviju vas. Dolazak ovog vlaka za koji je bilo mnogo sumnji da li treba, ali ja sam pružio i uvjeravanja i generalu Kleinu i svima a i svojim ljudima da nam je potrebno da uđemo kao predstavnici čitave Hrvatske u Vukovar, da vidite i svojim očima te ruševine i da zajedno samnom i vi iz Vlade i vi župani, shvatite da nam je dosljedno provoditi tu politiku pomirenja, mira, stvaranja uvjeta za suživot. I ne može biti nikakvih iskakanja iz takve politike, jer onaj koji ne primjenjuje takvu politiku taj i nije u skladu sa općim hrvatskim, državnim interesima, pa prema tome ni sa interesima svakog pojedinca ovdje i u čitavoj državi.
Prema tome, mi zaista želimo da ono što govorimo provedemo u život. I vi, i ja, vrlo dobro znamo da to neće biti lagano, da dok to prevladamo u moralnom, psihološkom smislu, da će trebati proći vremena, ali apeliram na sve nas da radimo na tome da budemo ustrojeni i da ne dopustimo individualne incidente i da na osnovama tih invididualnih incidenata ne gradimo politiku nego da živimo da su to sporadični slučajevi a da radimo, znači, na onome što nam je u općem interesu. Stradanja i patnje hrvatskih prognanika, ljudi koji su najviše pretrpjeli, koji su dali i ljudske žrtve, materijalne žrtve, koji gledaju svoje razrušene domove, koji su šest godina obitavali u vrlo nepovoljnim uvjetima, u Hrvatskoj, jasno da nose u sebi sve te strahovite tegobe, ali evo, i od njih zahtjevam , do sada su imali strpljenja i neka sada imaju strpljenja dok ih ne vratimo, dok im ne obnovimo domove i dok ih ne vratimo u njihove kuće, a vama koji ste bili ovdje preporučam da im pružite svu pomoć da bi te svoje rane što prije zaboravili, zacijelili.
Prema tome ,sve ovo što činimo nije samo u uskom, lokalnom interesu nego i općehrvatskom, općeeuropskom, u interesu mira, budućnosti ovoga kraja i Europe.
I neka nam živi suživot hrvatskog naroda, sa srpskom i drugim etničkim zajednicama na ovim područjima, neka nam živi jedina i vječna Hrvatska!'