Ovih dana po raznovrsnim medijima možemo pratiti priču o otvorenju dugo očekivane Žičare Sljeme. Povijest Žičare Sljeme i njenog rada, započinje u kasnim 50tim godinama prošlog stoljeća kada su u svrhu pripreme za njenu izgradnju započele sječe šuma te uređenje prostora za objekte i stupove. Žičara je imala tri postaje na 4017 metara dugoj trasi, donja koja se nalazila na nadmorskoj visini od 330 metara, gornja postaja koja se nalazila na nadmorskoj visini od 1000 metara, te zatezna postaja koja se nalazila na polovici puta na nadmorskoj visini od 665 metara.
Kada je puštena u rad 27. srpnja 1963. godine, Žičara Sljeme imala je 88 kabina koje su mogle prevoziti do 450 osoba na sat, a vožnja cijele trase trajala je 23 minute. Od puštanja u rad do zatvaranja zbog kvara motora i neisplativosti popravka, 30. lipnja 2007. godine, žičara je bila popularno prijevozno sredstvo Zagrepčana koji su je koristili u svojim tjednim predasima od užurbanog života u podnožju Medvednice. Stoga ne čudi da je zatvaranje žičare dočekano sa negodovanjem građana grada Zagreba, a dug put do ponovnog otvorenja samo je povećao to isto negodovanje.
Iako trenutno izlaze na vidjelo brojni problemi vezani uz samu obnovu i izgradnju nove žičare, jedna zanimljiva crtica i pitanje povrede autorskih prava nad zgradom u Oslu je nezasluženo ostala u pozadini priče.
Što su autorska prava
Autorsko pravo se definira kao pravo autora u pogledu njegovog autorskog djela. Standard Europske unije, koji je također prihvaćen i u Norveškom pravu iako Norveška nije službeno zemlja članica, nalaže da autorsko djelo mora biti originalno te mora biti izraženo u nekom obliku (ideje nisu zaštićene autorskim pravom). Originalnost se definira kao autorova vlastita intelektualna tvorevina, a oblik izražavanja se mora percipirati primarnim osjetilima, vidom i sluhom (mirisi i okusi se ne mogu zaštiti autorskim pravom). Među primjerima što sve može biti autorsko djelo, hrvatsko i norveško pravo navode djela arhitekture, primjerice u ovom slučaju to bi bila zgrada Žičare Sljeme u Zagrebu i zgrada Deloitte-a u Oslu.
Prava koja autor ima nad svojim djelom dijele se na moralna i ekonomska prava. Dva moralna prava koja se preklapaju u oba zakonodavstva, a mogu biti primjenjiva u ovom slučaju, su pravo paterniteta ili pravo biti imenovan autorom djela te pravo na poštivanje autorskog djela i časti ili ugleda autora odnosno pravo autora da se usprotivi deformiranju autorskog djela. Ekonomsko pravo koje je harmonizirano u Europskoj uniji te također prihvaćeno u Norveškom pravu te primjenjivo na ovaj slučaj je pravo reprodukcije, ili pravo stvaranja kopije. Važna činjenica vezana za obje vrste prava nad autorskim djelom je da kršenja autorskog prava nema ukoliko postoji suglasnost autora za korištenje djela.
Iako još ne postoje javni podatci koji bi potvrdili postojanje ili ne postojanje suglasnosti za korištenje autorskog djela zgrada Deloitte-a u Oslu u idejnoj izvedbi zgrade Žičare Sljeme, zanimljivo bi bilo razmotriti postoji li mogućnost kršenja moralnih ili ekonomskih prava autora zgrada Deloitte-a u Oslu.
Kršenje autorskih prava
U analizi je li došlo do kršenja autorskih prava, prvo treba razmotriti je li djelo zaštićeno autorskim pravom u zemlji u kojoj je nastalo i u zemlji u kojoj je došlo do navodne povrede. Ovdje treba napomenuti da su Hrvatska i Norveška zemlje potpisnice Bernske Konvencije te priznaju isti nacionalni tretman autorima djela koji dolaze iz obje zemlje. To znači da će norveški autor uživati istu zaštitu kao hrvatski autor u Hrvatskoj, a hrvatski autor će također uživati istu zaštitu u Norveškoj kao da je norveški autor. Također, kao što smo vidjeli gore u tekstu, obje zemlje priznaju autorskopravnu zaštitu arhitektonskim djelima. Ono što je važno u parničnom smislu je da pravilo gdje se utužuje povreda autorskih prava nalaže da je to prvenstveno mjestu gdje je povreda nastala (u ovom slučaju bi to bio grad Zagreb).
Pitanje koje se sada postavlja je više bazirano na činjenici kršenja ekonomskog prava reprodukcije, a to je je li zgrade Žičare Sljeme kopija, te koliko mora točno biti veličina kopije da bi se prekršilo pravo reprodukcije.
Harmonizirani standard u Europskoj uniji vezan za pravo reprodukcije definira da do kršenja može doći ukoliko je kopirano cijelo djelo ili dio djela. Dio djela mora biti samostalna cjelina te veličina ne igra neku ulogu (primjerice kopiranje 11 riječi iz ovog teksta kojeg sada čitate može predstavljati kršenje autorskog prava reprodukcije). Ukoliko pogledamo sliku zgrade Deloitte-a u Oslu možemo vidjeti da je njeno pročelje išarano karakterističnim trokutastim prozorima, te da bi svaki od tih prozora mogao činiti samostalnu cjelinu. Također, zgrada u Oslu ima karakteristične crte koje dijele zgradu na nekoliko dijelova i koje su sačinjena od stakla. Oba ova navedena elementa se nalaze i u vizuri zgrade Žičare Sljeme te bi se mogli sprovesti kao kopije samostalne cjeline zgrade Deloitte-a u Oslu, te time činiti kršenje autorskih prava. Iz ove kratke analize proizlazi da autori zgrade Deloitte-a u Oslu (arhitekti) imaju mogućnost i pravni temelj podnijeti tužbu za povredu autorskih prava pri Trgovačkom sudu u Zagrebu.
Nažalost ovo nije prvi put da se u gradu Zagrebu postavlja pitanje neovlaštene kopije. Prije nekoliko godina nedavno preminuli kipar Ivan Kožarić je pokrenuo raspravu o kopiranju skulpture Prizemljenog Sunca koja se nalazi u Bogovićevoj ulici te sličnosti sa skulpturom kugle i igle koja se nalazi ispred Muzičke Akademije. U raspravu se uključio i arhitekt Otto Barić koji je ukazao na sličnosti između skulpture ispred Muzičke Akademije i rada talijanskog umjetnika Luigija Mainolfija iz 1996. godine koja prikazuje kuglu i uspravnu zraku. Ako uzmemo u obzir da nam gore navedena analiza kršenja prava reprodukcije ukazuje na to da je potrebno vrlo malo da dođe do povrede autorskih prava, možemo samo doći do zaključka da su arhitekti u gradu Zagrebu imali sreće da strani autori nisu podizali tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Ukoliko se trend kopiranja nastavi, pitanje je samo dokle će trajati taj period sreće.
Pouka priče
Autori i stvaraoci autorskih djela često crpe inspiraciju iz svoje okoline. U današnjem globalno povezanom svijetu ta okolina postaje sve veća a izvor inspiracije nepresušan. Pouka ove priče nije primjenjiva samo na zgradu Žičare Sljeme, već na sve nas koji posuđujemo stvari iz naše okoline, bilo fizičke ili digitalne, te bivamo inspirirani s njima za stvaranje novih djela. Bez obzira jesu li ta nova djela zgrade, glazba, slike, meme-ovi, ono što je važno je provjeriti imate li suglasnost autora da posuđujete elemente autorskog djela i stvarate dalje.
O autoru: Branka Marušić je LL.D. kandidat iz područja intelektualnog vlasništva pri Pravnom fakultetu Sveučilišta u Stockholmu gdje predaje predmete iz područja intelektualnog vlasništva i prava Europske unije.