Velika gužva na terenu - tako bi se mogla sažeti utakmica za izbor novog šefa SDP-a. Prevelik broj kandidata, zasad osam, prava eksplozija ambicija, govori da odlazeći šef SDP-a Zoran Milanović ne ostavlja jasnog nasljednika.
Svaki odgovoran lider brine o prirodnoj smjeni generacija. Neodgovoran brine samo o uklanjanju mogućih konkurenata. U SDP-u su se proteklih godina više bavili sječom nego uzgojem svojih kadrova, pa je ishod upravo otvorenih unutarstranačkih izbora nemoguće predvidjeti. Zasad je prilično izvjesno samo to da prirodnog kandidata za ulogu novog šefa stranke nema. Štoviše, SDP-ova potraga za novim liderom uključuje barem tri velika misterija. Posve je zagonetna trenutna uloga i buduća pozicija dosadašnjeg šefa stranke. Kao što je prilično nejasno i kako je došlo do prestrojavanja i promjene ključnih kandidata u obje dominantne frakcije. Milanovićeva se sljedba, umjesto iza prvoistaknutog Ranka Ostojića, sada postrojava iza Orsata Miljenića. Suprotno krilo, kojem je neformalni vođa Zlatko Komadina, više ne podržava svog prvog izabranika Tonina Piculu, nego iznenada u izbornu trku ubačenog Davora Bernardića.
1. Što će biti s dosadašnjim šefom stranke?
Zoran Milanović objavio je da se više neće kandidirati za šefa SDP-a, ali ostavku nije dao. Sastanke stranačkih tijela više ne vodi, to je predao svojim suradnicima, ali formalno i faktički on je još uvijek glavni u SDP-u. Nije predao vlast, pa iza scene naveliko moderira izbornu utakmicu, ni stranačke kartice, koje i dalje pegla za svoje glasovite ručkove u Taču. Među stranačkom se rajom zato sve češće spominje potreba da se novom šefu omogući clean start, što znači da se ispod Milanovićeve ere podvuče crta i zbroje računi.
Njegovo će radno mjesto ubuduće biti u Saboru. Premda su iz bliskih mu krugova najavljivali da ga već čekaju lukrativne pozicije u inozemnom bankarstvu, te najave teško da će se realizirati. Bivši premijeri rado su viđeni u privatnom biznisu, Milanovićevi prijatelji iz svijeta poduzetništva i bankarstva svakako se trude pomoći, ali odmaže činjenica da je odlazeći šef SDP-a široko poznat po tome da se na poslu ne umara. Ni ideje o sinekuri u Bruxellesu neće se lako ostvariti. Prvotni plan da zamijeni Nevena Mimicu na njegovoj unosnoj funkciji europskog povjerenika na vrlo dugom je štapu. Dok se o financijskim aspektima svih briselskih funkcija Milanović vrlo dobro obavijestio, socijalne odnose koji bi ga u tom pogledu mogli preporučiti nije njegovao. U vrhu SDP-a najizglednijim smatraju da će njihov dosadašnji šef europske izbore dočekati u Saboru, a onda pucati na mjesto europarlamentarca. Nisu rijetki ni oni koji nagađaju da on već radi na svom povratku. Navodno je uvjeren da će njegov nasljednik brzo propasti, pa će ga SDP onda pozvati da se kao veliki spasitelj vrati na na čelo stranke.
2. Kako su prvoprijavljeni Tonino Picula i Ranko Ostojić pali u drugi plan, a favoriti postali potpuno neočekivani kandidati Orsat Miljenić i Davor Bernardić?
U prvi se trenutak činilo da će se presudna utakmica voditi između kandidata koji su prvi istrčali na teren, Tonina Picule, koji godinama slovi kao alternativa Zoranu Milanoviću, i Ranka Ostojića, koji već dugo funkcionira kao Milanovićev čovjek. Međutim, Picula je sam sebi odmah pucao u nogu kad je objavio da SDP kani voditi iz Bruxellesa, odnosno da se funkcije europarlamentarca neće odreći. Kompletna antimilanovićeva struja, koja je kao zapeta čekala da ga podrži, ostala je zatečena. Zlatko Komadina počeo je oklijevati s davanjem podrške, ostali su se ohladili. Picula je odolijevao nagovaranju da svoju namjeru korigira, pa se cijela frakcija našla u neugodnoj poziciji, bez kandidata prema kojem bi usmjerili svoje glasove. Grozničavo su se listala moguća imena, pa je na koncu prelomljeno da se stane iza Davora Bernardića. Bez podrške na terenu Picula nema mnogo izgleda. Na kontra strani, kandidaturu Ranka Ostojića odlazeći je šef stranke odmah podržao, čak je svoje pulene nagovarao da ga podupru. Ali se onda s prilično neočekivanim istrčavanjem Orsata Miljenića dogodio obrat. Danas je bivši ministar pravosuđa kandidat statusa quo. Kompletan Milanovićev partijski dvor postrojio se iza njegove kandidature. Kao čovjeku koji u SDP-u nije sastavio ni godinu dana, pa su mu unutarnje strukture potpuno nepoznate, Siniša Hajdaš Dončić, partijski Broj Dva, osigurava mu infrastrukturu. Peđa Grbin prvo je gurnut u javnu potporu Ostojiću, sada mu sugeriraju da se povuče, kako ne bi ostao na gubitničkoj strani. Čak i Ranku Ostojiću stižu prijateljski savjeti kako bi bilo najpametnije da odustane. Iz njegova kruga danas će otvoreno priznati da Milanović pokazuje volju vladati iz sjene i pritom ne bira sredstva, dok mu je provjereni prijatelj Miljenić, tvrde, tajni as iz rukava.
3. Želi li Picula izgubiti ili je fulao izbore?
Premda je prvi objavio kandidaturu za novog šefa SDP-a, sada se čini kao da Tonino Picula to zapravo nikad nije ni smatrao svojom utakmicom. Da možda želi izgubiti ili je potpuno fulao izbore. Jer, prvo je sam sebi osušio šanse tvrdoglavo ostajući kod najave da će SDP-om upravljati iz Bruxellesa, a onda je priznao da ga zanima kandidatura za mjesto predsjednika Republike, što znači da bi mogao biti protukandidat Kolindi Grabar-Kitarović na idućim predsjedničkim izborima. Kao čovjek velikog političkog iskustva, Picula je morao znati da će to kobno štetiti njegovoj javno objavljenoj ambiciji da bude šef SDP-a. Stranka je teško devastirana i nužan joj je udarnički angažman tipa Alije Sirotanovića, a ne vikend-liderstvo. Usto, funkcija predsjednika stranke nespojiva je s pretenzijama prema Pantovčaku. Insajderi iz SDP-a nagađaju da Picula, čini se, šefovsko mjesto na Ibleru smatra tranzicijskim ili mu je, kako tvrde njegovi razočarani prijatelji, kandidatura možda trebala kao sredstvo trgovine za neku poziciju koja će postati aktualna za dvije-tri godine, baš kad mu bude istjecao mandat u Europskom parlamentu.