Teško ćete danas naći trgovca koji vam neće reći da najveći promet bilježi onih dana kada su isplate mirovina, plaće velikih državnih ili gradskih poduzeća i dva do tri puta godišnje kada država isplaćuje poticaje poljoprivrednicima. Tada se u dućanima kupuje i ono za što se obično čuva novac za blagdane, a osobito su izdašni u šopingu, kažu upućeni, poljoprivrednici na čijim se računima odjednom nađe i po nekoliko desetaka, pa i stotina tisuća kuna.
Udovoljava se tada raznim željama ukućana, jer poticaji se isplaćuju za godinu koja je već prošla i mnogi je nakon višemjesečne besparice shvaćaju i kao nagradu za veliki trud u proizvodnji. Pazi se, naravno, da ostane dovoljno novca za vraćanje dugova (10.000 OPG-ova je u blokadi) i za planiranje nove sjetve. Pa tako iz godine u godinu.
Ne idu naši seljaci u šoping u Austriju ili Italiju pa uglavnom sav taj novac ostavljaju ovdje u lokalnim dućanima, gdje upravo ovaj tjedan počinje ta “agro-šopingmanija” jer je Ministarstvo poljoprivrede počelo s isplatom 1,4 milijarde kuna poticaja. Kupuje se štošta, pa i kruh i mlijeko jer mnogi od njih nemaju ni krave na svom gospodarstvu otkako je mlijeko u dućanima jeftinije od litre vode. S mjehurićima ili bez njih, ili u bočici s likom Hello Kitty od dva deci koja stoji čak i kao dvije litre mlijeka.
Gledali su proizvođači mlijeka godinama u dućanima ove cjenovne razlike i mnogi od 7000 proizvođača koji su u proteklih pet godina (od ukupno 14.000) prekinuli tu neprofitabilnu proizvodnju pa stavili ključ u štale - spakirali su stvari i s cijelim obiteljima otišli u Europu tek što im je država u nju ušla.
Ruski embargo
I u samo tri godine gotovo prepolovila svoju proizvodnju svinjetine, piletine i jaja, dok na policama dućana ima sve više hrane iz EU koja se zbog ruskog embarga prodaje ispod proizvođačke cijene (kontrole su pokazale i ispod razine sigurnosti i kvalitete). Nekonkurentna i stihijska domaća proizvodnja hrane, bez bilanci i obilato poticana državnim novcem po zasijanim hektarima (bez prevelike kontrole korištenja novca i proizvedene hrane), jednom je morala doći na naplatu. Nije ovo usamljen primjer kako državni novac umjesto za proizvodnju odlazi u potrošnju, jer dok smo mi okolišali čak i za konkurenciju istočnoeuropskih zemalja, koje su nekada za nama značajno zaostajale, naši su proizvodi postali preskupi.
Među ostalim jer su Poljaci, Česi i Mađari cijelo desetljeće kvalitetno koristili fondove EU, a kod nas je prije dvije godine zbog namještanja i pogodovanja nekim tvrtkama propao već prvi natječaj za ozbiljno povlačenje raspoloživih 2,4 milijarde eura za ruralni razvoj do 2020. godine.
Ozbiljni proizvođači godinama čekaju svjež kapital kako bi bili konkurentni na zajedničkom europskom tržištu kojem su izloženi, ali nikako da do njega dođu prije stranačkih podobnika.
Nejasni uvjeti
U svojim pokušajima da prodaju meso, povrće, mlijeko ili voće oni oprezno kucaju na vrata domaćih trgovačkih centara kojima je, pak, dostupna roba iz cijelog svijeta (profit, profit, profit). I to hrana od proizvođača koji su konkurentniji i uz izvozne poticaje svojih matičnih država imaju znatno niže cijene. Kada uđu u pregovore s direktorima trgovačkih lanaca koji posluju u Hrvatskoj, imaju velikih problema s količinama svojih proizvoda sezonskog karaktera pa nerijetko pristaju na uvjete koji za njih nisu povoljni.
Uz mnoge trgovačke namete, dug ciklus i nejasne uvjete naplate, mnogi su proizvođači hrane odustali od daljnje proizvodnje gubitaka i tako sami doveli potrošače u situaciju da kupuju uglavnom uvoznu robu. Robu koja se na globaliziranom zajedničkom europskom tržištu više i ne može zvati uvoznom jer svih 28 zemalja dijeli istu sudbinu i zajedničku poljoprivrednu i ribarsku politiku.
Kao i u Hrvatskoj, u mnogim europskim zemljama proizvođači hrane zatražili su zaštitu svoje proizvodnje jer se prema anketi njih 98 posto susrelo s nepoštenom trgovačkom praksom. Zato je Europska komisija dala zadatak svih državama članicama da na neki način urede odnose u lancu opskrbe hranom. U proteklih pet godina 20 članica te je odnose uredilo kodeksima ili zakonima, a u preostalih osam upravo se donose ti okviri. U preporukama EU navode se osnovne vrste nepoštenih trgovačkih praksi, poput prebacivanja niza troškova na slabiju stranu, i preporučuje se redefiniranje odnosa u cijelom lancu.
U Hrvatskoj je sredinom 2016. administracija tadašnjeg ministra Davora Romića (Most) napravila prvi nacrt prijedloga Zakona o zabrani nepoštene trgovačke prakse u lancu opskrbe hranom. Nacrt koji je sročen uglavnom kao lista lijepih želja proizvođača hrane već je u svom nazivu imao atribute (zabrana, nepošteno) koji se trgovcima nisu svidjeli. U Sloveniji je, primjerice, pet godina na snazi kodeks koji propisuje “dobru trgovačku praksu”, već dvije godine imaju povjerenika koji uređuje odnose u lancu, ali nema utjecaja na cijene, pa makar i dampinške.
Na lanjskim sastancima radne skupine koja je raspravljala o novom zakonu bili su predstavnici svih zainteresiranih strana koji su unosili svoje primjedbe sve dok se prošla Vlada nije počela raspadati, pa je i oslabio autoritet zakonodavca. Tada su pregovore napustili predstavnici HUP-a, trgovci i proizvođači prehrambenih proizvoda.
Prvi pokušaj
- Bili smo izrazito nezadovoljni prvim Prijedlogom Zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom, s obzirom na to da je sadržavao niz pogrešno usmjerenih i po našem mišljenju izrazito štetnih odredbi upravo za domaće proizvođače. Takvim zakonom ne samo da se ne bi postigao njegov cilj - uređenje odnosa u lancu opskrbe hranom, nego bi izazvao dodatni kaos i neravnotežu - kaže Milka Kosanović, direktorica odnosa s članstvom HUP-a.
Najglasniji u argumentaciji potrebe donošenja zakona bili su predstavnici proizvođača mlijeka i povrća.
Predsjednica udruge CroMilk Rašeljka Maras govorila je kako nacrt prijedloga novog zakona nije obuhvatio niti jedan konkretan problem s kojim se suočavaju ugroženi sektori primarne proizvodnje i prerade.
- Na izradi pravnog akta o kojem se trenutačno raspravlja nije sudjelovao nitko od primarnih proizvođača i prerađivačke industrije ugroženih sektora te njegov trenutni nacrt neće polučiti rezultate u vidu smanjenja prekomjernog plasiranja europskih viškova po dampinškim cijenama. On će dodatno otežati i onemogućiti egzistenciju poljoprivrednika i proizvođača i otkupljivača mlijeka - kaže Maras.
Hrvoje Gregurić, predsjednik Zajednice udruga hrvatskih povrćara, upozorio je kako se proizvođače u cijelom kreiranju zakona malo pita, glavnu riječ imaju trgovci koji žele zadržati privilegije. Od nekih proizvođača dobili smo na uvid ugovore koje sklapaju s trgovcima.
Naknade za rizik
- Svaka faktura u startu je opterećena sa 18,5 posto na ukupan iznos prometa, to je osnovna marža. Na taj iznos nastavlja se lista dodatnih nameta koji skupno iznose još od 18 do 20 posto. Regionalni razvoj trgovca sufinanciraju s četiri posto, razvoj formata sa 1,5 posto, a krađe kupaca sa 0,5 posto. Dobavljači su obvezni plaćati i naknade za rizik, otpis, kalo, lom i krađu na neto fakturiranu vrijednost koju jednostrano obračunava trgovac bez zapisnika. Trgovci postavljanjem svojih pravila sve rizike koji su sastavni dio njihova poslovanja prenose na dobavljače, pa oslobođeni rizika bjesomučno grade nove kvadrate trgovina. Dobavljači, pak, u svaku svoju investiciju u novi pogon, opremu ili proizvod moraju ukalkulirati preuzete rizike - kaže nam jedan od proizvođača koji je iz razumljivih razloga želio ostati anoniman.
Nabraja koje su obveze dobavljača prema trgovcu: 18,5% osnovna marža po fakturi, a izvan nje je dodano - 6,5% bonus za pozicije, 4% regionalni razvoj, 2% marketing, 2% logistika, 1,5% razvoj formata, 1% listanje proizvoda, 1% razmjena podataka, 0,5% krađa u trgovini, 0,5% povrat robe...
Već na tim prvim sastancima postalo je jasno da su proizvođači dočekali svojih pet minuta i da su otkopane ratne sjekire u borbi za pravednu cijenu.
U međuvremenu je došlo do promjene vlasti i novi ministar Tomislav Tolušić odmah je suradnicima dao zadatak da se hitno dovrši zakon. Na mnogim sastancima s proizvođačima ponavljao je kako će upravo ovaj zakon donijeti mnoge promjene i dobrobiti za njih, a kao mantru je ponavljao kako se mlijeko više neće moći prodavati po dampinškim cijenama i tako uništavati domaće proizvođače. Najavio je da prodajna cijena u dućanima neće moći biti niža od proizvođačke plus PDV, spomenuo da će se odrediti obvezni postotak domaćih proizvoda te da će kratkim lancima opskrbe dati prednost domaćim proizvođačima u opskrbi vojarni, škola, vrtića...
Nakon što je došao novi ministar, u pregovore su se vratili i predstavnici HUP-a.
- Održali smo nekoliko sastanaka na kojima smo i ministru Tolušiću osobno ukazali na sve nelogičnosti. Naime, zakon sadrži niz neprovedivih i upravo za male proizvođače štetnih odredbi. Primjerice, odredba koja propisuje obvezu sklapanja pisanog ugovora s unaprijed definiranim cijenama za svaku isporuku. To bi značilo da kumica nakon što u 5 ujutro pobere par kašeta salate i ode ih predati otkupljivaču, prije predaje mora pripremiti pisani ugovor s unaprijed definiranom cijenom, što je tehnički i poslovno neprovedivo. Naime, cijenu definira kvaliteta koja se tijekom otkupa tek utvrđuje, a osim o kvaliteti, cijena ovisi i o nizu drugih faktora, tipa količine predane robe, sezonalitetu, potražnji za robom na tržištu... Pogotovo to vrijedi za voće i povrće, čija se cijena određuje na dnevnoj bazi i izrazito je promjenjiva. Mnoge od kultura su burzovne kategorije, tako da je to doista neodrživo. Jednako tako, mali proizvođači niti znaju niti imaju kapacitete baviti se ugovorima i ovakvim administriranjem - kaže Milka Kosanović.
Velika se polemika vodila i o odredbama o zabrani prodaje proizvoda na akcijama; proizvođači krumpira kažu da trgovci manipuliraju tom robom i nakon akcije krumpir prodaju po višoj cijeni, a iz HUP-a kažu da je ta zabrana u potpunom neskladu s potrebama samih proizvođača i direktno im šteti.
- Pa 70% domaćih proizvoda prodaje se na akcijama jer su cjenovno, nažalost, zbog preopterećenosti različitim davanjima i nametima nekonkurentni! I niz drugih primjera. Što se tiče ‘dampinških’ cijena određenih kategorija proizvoda, prije svega mlijeka, postoji apsolutni konsenzus svih sudionika da je potrebno spriječiti dolazak takvih proizvoda na police trgovina u Hrvatskoj, jer je to pogubno za domaću industriju i suprotno načelima tržišnog natjecanja - kaže Kosanović.
Rast uvoza?
Dodaje kako je sasvim sigurno da “ako bi se krenulo u prebrzu primjenu zakona i bez promjena koje smo sugerirali, kao prvu negativnu posljedicu možemo očekivati povećani uvoz prehrambenih proizvoda, s obzirom na to da se taj zakon na uvozne dobavljače uopće ne odnosi”.
- Vrlo spornim smatramo i reguliranje nadležnosti tijela za provedbu zakona i način donošenja odluka. Naime, zakonodavac predlaže da za provedbu ovog zakona bude nadležna Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja. S kojima kapacitetima, a kazne su drakonske? Dakle, osim demonstracije moći, ništa se drugo sustavno neće postići i bojimo se da će trgovci teško biti spremni riskirati milijunske kazne (najveća kazna tri milijuna kuna, op.a.) za ugovore vrijednosti 5-6 tisuća kuna. Smatramo da bi puno primjereniji bio i bolje učinke polučio sustavan nadzor putem inspekcijskih službi, s preventivnim a ne represivnim pristupom - zaključuje Kosanović.
Matija Brlošić, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore, koja okuplja brojne udruge proizvođača hrane, kaže kako očekuju ravnopravniju podjelu novca od prodaje hrane.
- Trgovci stalno ponavljaju kako je umjetnost prodati neki proizvod, a mi mislimo da je daleko veća umjetnost proizvesti hranu. Trebamo urediti tržište na način u kojem nitko neće nikoga ucjenjivati i u kojem će se smanjiti omjer da 50 posto novca od proizvoda odlazi trgovcima, 25 posto prerađivačima, a samo 20 posto samom proizvođaču - kaže Brlošić.
I on se žali na dugačke rokove plaćanja, neopravdanost velikih nameta trgovaca i povrata robe na teret proizvođača.
- Svakako bi trebalo propisati da barem 50 posto robe u dućanima bude domaćeg podrijetla, kako su to već uredili Mađari i Rumunji, te da rok plaćanja bude što kraći. Trgovci moraju shvatiti da oni žive i rade u Hrvatskoj, a i mi proizvođači moramo se više udruživati kako bismo imali bolji položaj u pregovorima - zaključuje Brlošić.
Voćari nam tako navode primjer iz Italije gdje postoji stotine udruga proizvođača voća i povrća, ali samo jedna krovna udruga zadužena je za pregovore s trgovcima u kojima s velikim količinama mogu dobiti i bolju cijenu i uvjete prodaje. Tada se i proizvođači jaja ne bi žalili na maržu od 60 posto na domaća jaja u odnosu na uvozna koja dolaze iz tržnih viškova po dampinškim cijenama.
Dragan Munjiza, poduzetnik s dugogodišnjim iskustvom u trgovini, kaže kako je najvažnije da su se problemi počeli rješavati.
- Veliki je napredak to da je država pokazala signal da se urede odnosi u ovom lancu i sada je na sudionicima da se dogovore. Uz ovaj zakonski okvir koji se može usavršavati, važno je da i država pronađe mehanizme kojima može štititi domaću proizvodnju od dampinških cijena u skupini proizvoda koji su nam posebno važni. Pitanje je jesmo li dovoljno pametni da iskoristimo te mehanizme koje drugi već koriste - kaže Munjiza.
'Zločesti' trgovci
Ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić kaže kako zakon “nije hrvatska izmišljotina niti je namjera Ministarstva poljoprivrede, kako se to predstavlja s pojedinih adresa, da se kroz zakon obračuna isključivo sa ‘zločestim’ trgovcima”.
- Od 28 članica EU, njih 20 već ima usvojen uglavnom zakon, a sve je glasnija inicijativa za jedinstvenim zakonskim rješenjem na razini EU. Cilj zakona nije ugroziti nijednu djelatnost, pa tako ni trgovačke lance. Samo želimo urediti odnose na tržištu, uključujući primarne proizvođače, prerađivače i trgovce - i to sukladno najboljoj europskoj praksi. Zakon neće dopustiti zloporabe u njihovim međuodnosima, nitko nikoga ne smije ucjenjivati i svoj razvoj temeljiti nabijanjem troškova suprotnoj strani. Za sve njih ima mjesta na tržištu uz fer poslovni odnos - rekao nam je Tolušić.
Iz njegova ministarstva od 25 primjera nepoštene prakse izdvajaju:
- nepropisno ili nepošteno prebacivanje troškova ili poduzetničkih rizika na drugu stranu, zahtijevanje naknade za usluge koje nisu pružene, odnosno za usluge koje su pružene iako nisu ugovorene između ugovornih strana, jednostrane izmjene ugovorenih uvjeta od otkupljivača i/ili prerađivača ili trgovca, raskid ugovora s dobavljačima od otkupljivača i/ili prerađivača ili trgovca bez otkaznog roka...
Ispod cijene
Njihovo je stajalište kako su iz javne rasprave prihvatljive one primjedbe koje se mogu uklopiti u zakonodavni okvir.
A to su: zahtijevanje financiranja naplata naknade s ciljem proširenja prodajne mreže trgovca, poboljšanja (preuređenja) postojećih prodajnih mjesta trgovca, proširenja skladišnih kapaciteta trgovca, proširenja distributivne mreže trgovca, kao i pokrivanje dijela trgovčeva logističkog troška. Zatim, zahtijevanje naplata naknade za usluge koje nisu pružene, odnosno za usluge koje su pružene iako nisu ugovorene između ugovornih strana, kao i prebacivanje uobičajenog rizika poslovanja trgovca na dobavljače, a osobito naplata naknade za kalo, rastep, lom, krađu proizvoda te naplata naknade za novčane i ostale kazne koje trgovcu izriču nadležna tijela. Tu su i netransparentno utvrđivanje količine i kvalitete od otkupljivača/prerađivača prema dobavljačima, zahtijevanje naplata naknada za marketinške i promidžbene usluge trgovca, osim u slučaju kada dobavljač izričito traži od trgovca posebnu promidžbu svojih proizvoda, zahtijevanje za sudjelovanjem u dodatnim sniženjima ili učestalim akcijama...
Iz Ministarstva poručuju kako znatan dio ovog zakona ima zadaću onemogućiti nametanje prodaje proizvoda ispod nabavne cijene s PDV-om. Kako će spriječiti dampinške cijene, koliko posto hrvatske robe bi se trebalo prodavati u lancima te koliki je rok plaćanja? To su pitanja na koja ćemo morati pričekati konačni prijedlog zakona koji bi polovinom ožujka trebao krenuti u saborsku proceduru. Na političku trgovačku praksu u kojoj se sve manje zna tko za koga lobira i tko bi tu mogao profitirati.