Premijer Andrej Plenković presjekao je namjeru smijenjenih Mostovih ministara da nastave dolaziti na posao jučerašnjom odlukom da njihove ministarske ovlasti prenese na državne tajnike u ministarstvima.
Ekspresnom akcijom Plenković je jučer smijenio i ostale kadrove Mosta iz ministarstava. Situacija je po mnogočemu presedan i otvara brojna pitanja. Trebaju li ministri koje je premijer smijenio, ili su podnijeli ostavke, ostati na ministarskim pozicijama sve dok Sabor većinom od najmanje 76 ruku ne potvrdi njihove nasljednike? Može li premijer ministarske ovlasti prenijeti na državne tajnike u ministarstvima, pogotovo u okolnostima kad nasljednici za smijenjene ministre još nisu predloženi, a nejasno je koliko će vremena proći do izbora novih?
Pokušali smo se prisjetiti kako je u prethodnim vladama izgledala primopredaja vlasti između smijenjenih i novoizabranih ministara.
Posljednjih dana prosinca 2010. tadašnja premijerka Jadranka Kosor odlučila se na rekonstrukciju Vlade. Smijenila je četvero ministara: Ivana Šukera, Branka Vukelića, Božu Biškupića i Marinu Matulović-Dropulić. Smjenu je, međutim, izvela na drukčiji način. “Prethodno sam ih obavijestila o odluci i nisam smjenu obavila na javnoj sjednici Vlade”, rekla nam je Kosor. “Objavljujući vijest o smjeni, odmah sam najavila kandidate za nove ministre u tim resorima i Sabor ih je u kratkom vremenu potvrdio.” Istaknula je i da je svih četvero ministara ostalo na pozicijama i dolazilo na posao sve dok Sabor nije potvrdio njihove nasljednike.
No, situacija u slučaju bivšeg ministra financija u Milanovićevoj Vladi, Slavka Linića, bila je drukčija. “Od dana kad je Milanović potpisao moju smjenu, ja se više nisam pojavljivao u Ministarstvu. Stvar je vrlo jednostavna: od datuma kad premijer potpiše ministrovu smjenu, on više nema što dolaziti na posao. Taj dan predao sam dužnost svom tadašnjem zamjeniku Borisu Lalovcu kojega je Milanović predložio za moga nasljednika na ministarskom mjestu”, kazao nam je Linić.
Što o nastaloj situaciji kažu stručnjaci? Profesor sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, Nenad Zakošek, podsjeća da članak 110 Ustava uređuje samo situacije imenovanja cijele Vlade i situaciju imenovanja ministara u Vladi, ali procedura smjene ministara nije uređena ni Ustavom, ni Zakonom o Vladi. Zakošek ističe da te ustavne i zakonske nedorečenosti treba riješiti kako ne bismo dolazili u ovakve dvojbe. Međutim, kako Hrvatska ima parlamentarni sustav s vrlo zahtjevnom odredbom prema kojoj apsolutna saborska većina mora potvrditi ne samo cijelu Vladu prilikom njezina formiranja, nego i svakog ministra koji se mijenja, logično bi bilo da smijenjeni ministar, kao i ministar koji je podnio ostavku, obnaša dužnost kao tehnički sve dok Sabor ne izabere nasljednika. Smatra da se Plenković nije smio upuštati u svojevoljne interpretacije Ustava.
I profesorica ustavnog prava Sanja Barić upozorava na problem nedorečenosti Ustava i Zakona o Vladi u slučajevima kad premijer odluči smijeniti ministra. I ona smatra da bi smijenjeni ministri, kao i ministri koji sami podnesu ostavke, morali ostati na pozicijama kao tehnički ministri dok Sabor ne izabere nove. Premijer je, ističe S. Barić, mogao riješiti situaciju tako da je u trenutku smjene četvorice ministara predložio kandidate za njihove nasljednike i uputio prijedlog Saboru na izjašnjavanje. Njegova izjava da smijenjeni ministri ne trebaju dolaziti na posao, a zatim i odluka o prenošenju njihovih ovlasti na državne tajnike u ministarstvima pretjerana je reakcija premijera, tvrdi prof. Barić.