Predsjednik Udruge pravnika Vukovar 1991. Zoran Šangut, inače suborac ministra branitelja Predraga Matića , odlučio je priopćenjem stati u ministrovu obranu u jeku napada koji optužuju Matića da je mobiliziran za obranu Vukovara, ali da je "branio Krk i Crikvenicu" dok je Grad heroj krvario, te optužbe da je u srpskim logorima cinkao suborce što mu je osiguralo povlašteni tretman.
"Svih ovih godina imao sam obvezu i osjećao odgovornost braniti i govoriti istinu o Domovinskom ratu, bilo da se radilo o događajima ili pojedincima. Govorio sam istinu o hrabroj obrani Vukovara, Trpinjske ceste, logorima na teritoriju Srbije, Blagi Zadri, dr. Njavri... Taj moj osjećaj odgovornosti ne dopušta mi da se oglušim na grube neistine i optužbe koje se iznose ovih dana na račun ratnog puta vukovarskog branitelja i aktualnog ministra branitelja Predraga Matića Freda - započeo je Šangut.
NEIMENOVANI BRANITELJ PROTIV MINISTRA MATIĆA Pokrenut postupak ocjene ustavnosti registra branitelja
Iako sam Freda i njegovog brata Antonija vidio naoružane početkom rujna 1991. u mjesnoj zajednici Kralj Tomislav, o ratnom putu braće Matić prije dolaska na punkt Kiwi mogu govoriti suborci iz mjesne zajednice Kralj Tomislav.
Moji suborci i ja ćemo govoriti istinu o punktu Kiwi. Fred je dragovoljno došao početkom listopada 1991. na Trpinjsku cestu, punkt Kiwi u Hercegovačkoj ulici, a Antonijo sredinom listopada 1991. Obojica su bila hrabri i odvažni branitelji. Poslije ranjavanja Tomice Jakovljevića i Berislava Margitića, Fred se dragovoljno javio i uzeo ručni bacač raketa, tzv. osu, kojom uništava osam tenkova i jedan transporter. Fredu je na Osi pomoćnik bio Josip Lordan.
U jednoj je akciji ranjen naš suborac Tihomir Savanović - Ćićo. Kako je Ćićo bio izložen neprijateljskoj vatri, bilo je odveć rizično prići mu i pružiti pomoć. Fred je, ne razmišljajući o prijetećoj opasnosti, istog trena potrčao prema Ćići kroz neprijateljsku vatru i ranjenog ga izvukao, te je Ćićo odvezen u vukovarsku bolnicu. Svi branitelji s punkta Kiwi i Hercegovačke ulice odigrali su veliku ulogu u obrani Vukovara i pokazali veliku hrabrost i ljubav prema domovini te kao takvi zavređuju poštovanje. Istinu o Fredovom ratnom putu na punktu Kiwi potpisuju: Zoran Šangut, Mišo Krajnović, Dragutin Kovačević, Anton Mihalić, Berislav Margitić, Miroslav Lordan, Boro Brekalo, Veselko Kiš, Bruno Kišić, Nenad Gagić.
Fred i njegov brat Antonijo zarobljeni su 19. studenog 1991. godine. S Fredom sam cijelo vrijeme bio u logorima Stajićevo, Niš i Sremskoj Mitrovici, a s Antonijom u Stajićevu i Sremskoj Mitrovici. U Nišu je Antonijo bio u drugoj sobi. Dobili su batina kao i svi mi ostali logoraši te ni u čemu nisu bili povlašteni. U Nišu su Fred i njegov brat morali metlom jedan drugoga tući. Nitko s punkta Kiwi u logoru nije cinkario i prokazivao, pa ni Fred Matić.
U logoru Sremska Mitrovica mogli smo dobiti pakete koje su nam naši najmiliji počeli donositi preko BiH. Neki logoraši su svoje pakete čuvali samo za sebe, dok su braća Matić spadala u drugu skupinu logoraša, koji bi hranu iz paketa prvo ponudili ranjenima i bolesnima, a ostatak podijelili s nama, suborcima. Istinu o Fredovim logoraškim danima potpisuju Stipo Mlinarić i Goran Popić koji su s Fredom proveli devet mjeseci u logorima Stajićevo, Niš i Sremskoj Mitrovici sve do velike razmjene 14. kolovoza 1992. godine. Dragutin Kovačević, Anton Mihalić i Bero Margitić bili su također s Fredom u logorima Stajićevo i Sremska Mitrovica (u Nišu nisu bili) te su razmijenjeni 14. kolovoza 1992. Ja sam s Fredom bio u Stajićevu, Nišu i Sremskoj Mitrovici do 27. ožujka 1992. godine. Ostali potpisnici ratnog puta potpisuju za one logoraške dane koje su proveli u logorima s Fredom. Mi ovdje svjedočimo i branimo istinu svog suborca i vukovarskog branitelja Freda, a istinu o ministru i političaru Fredu prepuštamo vama."