Propao sam, što drugo nego propast, bankrot. Pogledajte oko sebe ovu pustoš. Umjesto dvanaest tona malina ovdje bi se moglo nabrati, hm... možda dva kilograma, ali i one nisu za ništa. Da nije bilo te poplave, sada bi ovdje bilo desetak berača, do one kolibe dolazili bi kamioni i vozili maline na zagrebačke tržnice. Ali poplava je sve uništila i strašno me ljuti što sam posve nemoćan. Ne znam stvarno što da radim.
Nestao obiteljski san
Ovim riječima u svom maliniku na istočnim obroncima Martin brega, u mjestu Kozinščak pokraj Dugog Sela, dočekao nas je Dario Andričević (33). Poduzetnik o čijim smo uspjesima u proizvodnji malina pisali u našoj Dobroj hrani sada je na rubu snaga. Dok u polju punom djeteline i kamilice umjesto malina gledamo lanjski tekst pod naslovom “Obitelj do grla u malinama”, šalimo se da bismo sada maline trebali zamijeniti sa... “do grla u vodi”.
- Da, obiteljski san nestao je u velikoj bujici koja se stvorila u proljeće nakon otapanja snijega, kada kanali nisu mogli podnijeti veliku količinu vode. Ovaj kanal uz cestu bio je očišćen, ali ovaj veliki, koji bi trebao voditi prema rijeci Zelini, godinama je zapušten i voda nije imala gdje otjecati - pokazuje nam Andričević gusto raslinje na početku kanala.
Najveći urod
Malo dalje, s mjesta gdje bi trebao biti očišćeni kanal širok pet metara, izviruju mlada stabla kojima je trebalo više od deset godina da narastu. Andričević kaže da je na ove probleme upozorio Hrvatske vode još 2012., kada je imao problema s poplavom u donjem dijelu malinika od 8000 sadnica posađenih na 8000 kvadrata. Nakon što je u pripremu zemljišta, drenažu i sadnice maline uložio 500.000 kuna, u prvoj godini berbe 2012. ubrao je tonu i pol malina, u drugoj 4,5 tona (zarada oko 80.000 kuna). No u ovoj godini, kada se očekivao najveći urod od 8 do 12 tona (zarada 180.000 kuna), nije imao što brati. Ni nastaviti proizvoditi marmeladu, vino, ocat, sok, likere...
- Moram reći da su iz Hrvatskih voda bili susretljivi i odmah su mi dali čovjeka koji je pokušao riješiti ovaj problem. Čak su, evo vidite u dopisu, priznali da njihov kanal nije čišćen, ali i da nemaju novca za njegovu regulaciju. Pa što je za Hrvatske vode 100.000 kuna za čišćenje kanala kada imaju svoju mehanizaciju i ljude na plaći? - pita se Andričević.
‘Znamo za problem’
I doista, u dokumentu Uprave vodnog gospodarstva Ministarstva poljoprivrede konstatira se da Hrvatske vode priznaju da kanal, tj. mali sliv Zelina-Lonja nije održavan i da za njega trenutačno nema potrebnih 100.000 kuna za uređenje. Nakon svega viđenog, upit o rješavanju tog problema poslali smo u Hrvatske vode, iz čijeg nam je ureda generalnog direktora stigao sljedeći odgovor.
- Svjesni smo problema vezanog uz navedeni kanal i djelatnici Hrvatskih voda nekoliko su puta izlazili na teren, no s obzirom na učestalost poplava, osigurana sredstva za održavanje preusmjeravaju se na nužne radove na područjima koja su ugrožena poplavama u posljednje dvije godine. Također, prvi prijemnik odvodnje oborinskih voda s parcele g. Andrčevića cestovni je kanal koji spada u održavanje cesta, a za iste je nadležna jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Dugo Selo. Kanal koji prima vodu iz navedenog cestovnog kanala nalazi se u gustoj vegetaciji, kako je utvrđeno pri izlasku na teren. Napominjemo da su djelatnici nadležne ispostave Hrvatskih voda za mali sliv Zelina-Lonja više puta izlazili na teren te nisu mogli utvrditi poplavnu liniju, odnosno nije dokumentirano/zabilježeno na licu mjesta da je parcela g. Andričevića bila poplavljena, što bi bilo korisno utvrditi da bismo mogli odrediti prioritet održavanja predmetnog kanala - navode iz Hrvatskih voda.
Evidentni propust
Dodaju i da “mole” vlasnika Andričevića da se zbog rješavanja problema obrati nadležnim službama Hrvatskih voda i Gradu Dugom Selu. On, pak, misli kako nema smisla opet kontaktirati iste ljude koji su bili na terenu, poznaju stanje i stalno ponavljaju kako nemaju novca.
- Razumijem da oni sad imaju važnijeg posla nakon poplave u Gunji i moj mi se problem čini tako malen u usporedbi s tom katastrofom.
Prijatelji me nagovaraju da ih tužim zbog pretrpljene štete, ali to je dugotrajan i skup postupak za koji nemam vremena ni novca. Ali opet, ako se javi nekakav iskusni odvjetnik... zaključuje Andričević, koji je u samo tri godine prošao put od poduzetnika koji je bio uzor mnogim mladim poljoprivrednicima do propasti zbog evidentnih propusta državnih službi.
KOMENTAR ROBERTA BAJRUŠIJA: Država koja čini sve da onemogući poduzetništvo
Razlika između normalnih i nenormalnih država svodi se na to da prve postoje kako bi olakšavale život svojih građana, a druge kako bi ga otežale. U prvima, državne i lokalne službe olakšavaju otvaranje poduzeća, sklapanje poslova, izdavanje dozvola ili spašavanje stanovništva koje je nastradalo u prirodnim katastrofama. U drugima su rijetke prirodne katastrofe koje izazivaju veću štetu od one koju svojom nesposobnošću mogu izazvati državne službe, lokalna uprava i javna poduzeća. Dario Andričević svjedok je za potonju tezu i dokaz kako je u Hrvatskoj prilično kratak krug sudbine: dovoljno je 12 mjeseci da se od uspješnog poduzetnika dođe na rub socijalnog slučaja. U cijeloj priči važno je da Andričević nije nastradao zbog loših poslovnih odluka, upotrebe nekvalitetnog sjemena, pa čak ni obilnih kiša.
Ne. Problem je javno poduzeće Hrvatske vode, koje nije obavilo posao za koji je plaćeno; to su čak i priznali, a onda poručuju da se nezadovoljni žale nekakvim dugoselskim birokratima. Kao u nekakvoj komediji, iz Hrvatskih voda priznaju da su vode njihov glavni problem, koji za sada nisu sposobni riješiti.